Podjeli
  • 29
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    29
    Shares

Pošteni svijet, na žalost, naivnih ovaca. Onih “običnih“, prosječnih, pomalo poštenih, koji ne mogu zamisliti raditi zlo svojoj Domovini da bi se namaklo sebi, i isključivo sebi, a u paukovoj mreži u koju su dragovoljno upali i osigurali svojima. Onima jednako prodanima, dok Svoje najbliže gube, ostavljajući im u dotu “sigurnost“ od šporkih škuda, i ono malo porodičnog srebra u Hrvata.
Teško je razumjeti, ali kad je vrijeme za klanja ovaca, samo zombiji neće osjetiti.
Napadaju nas nježno sa strane njihovi političari, mafijaši, poduzetnici, “intelektualci“, investitori, crkveni veliko“dostojnici“ prodajući muda za bubrege, kako im se ne dopada naša, još uvijek mlada, prekrasna nevjesta, nego bi je oni oslobodili svega što joj je još ostalo gonjeni prljavom im maštom i sirovim strastima. Služeći se jednom jedinom rečenicom, kako bi nam blaženog Kardinala “razotkrili“, i umjesto njegovog joj zagovora, presudili silovanjem, od strane sotonjara. Onih, kojima ne treba daleko putovati da bi ovdje provodili opakosti globalista, pod krinkom lažnog južnoslavenstva, usmjereni odavna, i nanovo financirani, naherenim svastikama, petokrakama, piramidama jednookih u glavi, kako bi srušili nacije. Ali ne da Narod !

Napali iznutra na jedan stari pozdrav ne bi li nas, ti profesionalizirani petokolonaši, primorali da ga mijenjamo u onaj puno prikladniji. Biti spreman je pitomo i pomalo nedovoljno primjereno ako se. nakon tek obranjene Hrvatske, moramo s njihovim zlom namjera boriti. Bez obzira na presude i odluke, preostao nam je do neovisnosti (suverenosti) i slobode poklič “Za Dom-U boj“. I nije on jedini.

Žestoka je u pitanju bitka. Na žalost pozitivni Pečarić , Nazor, Dujmović, drugi nam intelektualci i povjesničari svode priču na partizane i ustaše, dok se četnike “pametno“ rehabilitira.
Nakon što su na izvor zla svi naši odličnici upućeni .. tek marginalno naznačuju prave uzroke i njihove idejne i materijalne nositelje. Kraus im je Židov. Umjesto da ga zovu globalistom, sluganom slobodnih zidara i Hazara, oni posredno šire animozitet dviju strana, dakako onaj Hrvata i Srba, koji su manipulirani do razine krvnika i žrtve. Ili ne znaju, ili znaju, ili ne smiju to govoriti, a trebali bi (ako znaju) prosvjetljivati “stado”.
Na izgled ovo o čemu govorim je samo nijansa, ali izuzetno bitna, jer bez nje se na miru ostavljaju oni, koji su svoja bogatstva više nego uduplali, dok smo mi ostali, u ovo doba krize, izazvane kroz P(l)andemiju korone, najebali. Pisanje istine treba staviti na pravu razinu, razotkrivanja biti uzroka i problema, inače se svodi na dugotrajnu igru gluhog dopisivanja, uzorom na onu gluhog telefona…

Ne, nismo svi ovce, niti se dademo zavarati virtualnim ratnicima, koji glume lavove, pred perom istine, svjesni kolike su u stvari mone.

Pero je oštrica mača u rukama boraca kornjača. Ne onih, koje su lako oklopili. nego onih s teškim oklopom, spremnih ne na intervenciju, nego na borbu dok god je potrebno svoje Naše braniti.
Još niste shvatili, da pravednom, ne mogu ništa izdajnici, konvertiti i jeftini slugani. Ključ slobode je Libertas, i gdje bi za Hrvatsku bio nego u Dubrovniku. Dok se ostali gube u besciljnosti, polegli pod valjak zablude, propovijedajući nam… i onako se beznadno borite s vjetrenjačama, i bit će kako su oni to odredili, Grad ipak nije otplovio, i unatoč Maminim milijunima eura, Androvim trgovačkim pokušajima organiziranja vašara, kako bi se namaklo rasprodajama, što ne i zidina, sačuvanih marom dobrih gospodara Društva prijatelja starine.

Dubrovnik je pokazao da se može izdići iznad sve te žabokrečine, i lova u mutnom za interese nosača torba i njihovih gazda.
Namjeravali su usidriti naftne platforme pred Gradom, kornjače su im rekle nećete to napraviti na cijelom jugu Hrvatske, i bude svjetlo. Ustrebalo najopakijem planerima vode za novi grad poviše Grada, kako bi On postao samo grad, ali kornjače iz Rijeke dubrovačke su upravo najjače na Ombli. Malo ih je, i gotovo da su izumrle, jer takva vrsta jedina na svijetu živi ovdje, doslovno i preneseno. I svjetlost vječna svjetlila mjesto pogube tobože elektrike, koja bi uništila najmanju rijeku na svijetu. Život Dubrovniku.

Navališe svim silama na branitelja nam grada, brdo Srđ, i kornjače se rasporede u bojnu formaciju i obrane gore. glavni im cilj preuzimanja, utvrdu Imperijal, bez koje je palamuđenje s gradnjom tobože sportskog, a u stvari nekretninskog golfa, palo na niske grane.  I zasja svjetlo da ga bude, kontra postotnih glupana-ica, za spas mladosti naše. Umornim kornjačama pokušalo se podvaliti predaju porta u Gružu stranim koncesionarima, samo se Gospar prevario previše očitim namještanjem, koje ni domaće sudstvo nije moglo mu spasiti. Kornjače i prijatelji, koji su već shvatili da se prevare neće same od sebe spriječiti stadoše ovaj put skupa braniteljski uz bok mladim snagama, koje su pobijedile i ubrzo preuzele ključeve od Grada. Neka im svijetli.
Tek na tren usnuli, umorni od tisuća stranica pročitanih papira, kad ono sestre iz izvidnice javljaju, kako će sve fekalije Grada doći nam na izvorište Omble u Komolac. Drž, ne daj, ponovo rijetki na javnim raspravama, kontra stručnjaka, i s pomoću otvaranja im očiju, kornjače u sedlu, a voda se i dalje zrcali u svjetlu. Tako mora biti i s brzom cestom, koja ne smije uvesti buldožere na izvorište.
Ne razumijete me, kažete, pa ima onih koji razumiju puno, jer ne ostaju na razini laveža pasa zatvorenih u stacionaru dragovoljne ograničenosti, premda znaju, da kao virtualni lavovi mogu samo lajati za kornjačama koje prolaze. Mnogi, koji ste se probudili, prenesite riječ i slovo onima što bi mogli puno, samo kad bi znali kako, i svima koji bi htjeli, kad bi smjeli, jer i šutnja je zlato naspram lajanju na Mjesec, koji, kao i ostala svjetla na Nebu nisu zvijezde.

p.s. jednom od suboraca, koje sam susreo tijekom obrane juga, zabrinutom razmjerima izdaje, tobože protivnika usklika „Za Dom spremni“, a u stvari protivnika hrvatske Države, napisao sam odgonetku cijele ove “priče“.
Poznato je odavna.  Od kad smo prisiljeni krenuli u rat. Mnogi ga nisu osjetili ni onda ni danas. A danas je najvažnije, samo oni naivni i dobro nam namjerni bi revoluciju, a u pitanju je kornjačin marš. Teško je oklop nositi, nije lako razumjeti, a kamo li njezinim putom ići, i na takav način živjeti.

Marko Mujan


Podjeli
  • 29
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    29
    Shares
  •  
    29
    Shares
  • 29
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema