By Tužna vijest kako nas je napustio dragi prof. dr. sc. Hrvoje Kačić, 14. veljače 2023. godine, zatekla me u nevjerici. Kada odlaze dragi ljudi uvijek smo nespremni. Odlazak velikog Čovjeka, sveučilišnog profesora, diplomata, najstarijeg hrvatskog olimpijca, vaterpolista svjetske slave trajno će ostati u srcima obitelji, prijatelja i poštovatelja.
Gospar Hrvoje Kačić živio je, stvarao i djelovao U službi domovine – Croatia rediviva kako je naslovljena njegova značajna knjiga.
Svjedok suvremene povijesti svoje je znanje dragovoljno darovao u promicanje istine, volontirajući i neumorno radeći. Kao dijete nosi biljeg boli prerane smrti njegova oca liječnika Ante Kačića. Majka ga je kršćanski odgajala, poznavao je istinu kako su mučki ubijeni svećenici u Dubrovniku 1944. godine kao žrtve jugokomunističkog terora. Bol za ocem, poštovanje prema dubrovačkim mladićima i fratrima iznjedrio je knjigom Dubrovačke žrtve – Jugokomunistički teror na hrvatskom jugu 1944. i poratnim godinama (Početak Bleiburga). Potomak Gundulićeve slobode, protivnik svakog totalitarizma, u život i sjećanje budi na padra Petra Pericu, padra Tomu Tomašića, prijatelja Ivu Mašinu i ostale. Svoje stručno pravno znanje, nepobitne dokaze kako je poluotok Oštro, Prevlaka integralni dio Hrvatske, dokumentirao je knjigom Hrvatska Prevlaka.
U Domovinskom ratu zadivljen je žrtvom junaka Zdenka Baričevića koji je napustio obitelj u dalekoj Finskoj i braneći svoj Dubrovnik darovao život za slobodu Hrvatske.
Kako ću pamtiti dragog gospara Hrvoja? Čime sam zaslužila njegovu dobrotu, pažnju, podršku i zalaganje za moju pjesničku riječ? Sjećat ću ga se po lijepom druženju, njegovoj radosti pred svako predstavljanje mojih pjesničkih zbirki. U Zagrebu, Zadru i Dubrovniku govorio je o mojim zbirkama Zavežljaj ljubavi i Blagost domu.
Boraveći u Dubrovniku želio mi je darovati svu ljepotu čudesnog Grada, utkati boje i mirise Cavtata, sve ljude koji su ga nesebično voljeli. Zajedno smo 2014. godine na dubrovačkom groblju Boninovo odali počast i upalili svijeće na grobu branitelja Zdenka Baričevića.
Profesor Hrvoje znao je reći kako sam ga osvojila domoljubnom riječi, ponekad je nosio moju zbirku u džepu mantila i radosno je darivao prijateljima. U spomen i čast braniteljima Dubrovnika moja je pjesma iz zbirke Blagost domu:
Križem iznijeli slobodu
Čuvali su Minčetu i Vlaha,
Orlanda, festanjule,
Grad, duh hrvatstva,
utvrdu slobode,
misli slavnih pera.
Branili su mene, tebe,
djecu, golubove…
I ponad Grada
Križem iznijeli slobodu.
Poštovanog profesora Hrvoja pamtit ću i po festi svetog Vlaha kada je okupio prijatelje na ručku u restoranu Kod Pere. Ljudi od književnog pera Stijepo Mijović Kočan, od hrvatske misli Mijo Ivurek i ostali slika su plemenitog čovjeka koji je neizmjerno volio ljude, svakog velikog i malog čovjeka, moju malenkost. Sjećat ću ga se i po darovanoj fotografiji njegova vjenčanja, po čašici razgovora s Dubrovčaninom prof. dr. Stijepom Obadom na zadarskom Forumu, po posjeti Poličniku i zadivljenosti Ravnim kotarima.
Nedostajat će dragi gospar Hrvoje, nedostajat će Čovjek, gromada, široka, topla srca poput dubrovačkih zidina, nedostajat će domoljub i prijatelj.
Uvijek se svom Dubrovniku iz Zagreba vraćao pred Božić. Iz sna na novi život vratio se Gradu.
U tišini odlaska njegov dostojanstven križ svijetli na Groblju Boninovo među križevima junaka i žrtava dubrovačke prošlosti.
Uvijek Čovjek za prijatelja, uvijek Čovjek i Sin Hrvatske neka počiva snom mira u njedrima voljenog Dubrovnika.
Svoje poštovanje i ljubav prema gosparu Hrvoju Kačiću izrazila sam pjesmom u knjizi Sjaj nebeske ceste.
Pjesma gosparu Hrvoju Kačiću
Gosparski, domovinski, slobodarski, poklisarski,
On je glas istine hrvatske povijesti,
sportaš planetarno poznat,
ustrajan na stazi pravde, biće svjetla.
U svaki dio svijeta zaplovio bi bijelim jedrima,
pričao o barjaku rođenom iz žrtve,
o miru, prijateljima najvećim u potrebi,
o svetom Ivanu Pavlu II. i njegovu djelu.
Zaštitnički poput dubrovačkih bedema i tvrđava,
poput svetog Vlaha koji bdije nad gradom,
bdije i on, srcem kuca i udiše Domovinu.
Gospar Hrvoje hoda zagrebačkim ulicama,
Stradun i more su mu u očima.
I sanja, neprestano sanja i živi dobri duh slobode.
Ivanka Zdrilić
