By Podjeli
Svaka riječ napisana u dobroj namjeri pogađa u cilj sveg lošeg što nas je stislo ovih dana.
Građani Siska danas mogu slaviti veliku pobjedu, sa svima koji su im dali bezrezervnu podršku i podržali u zahtjevu za 100%-nu obnovu.
Gledali smo ministra Horvata kako se trudi opravdati ono što se nije moglo pravdati,mpokušavao je podmetnuti gradonačelnici Siska pogreške davno učinjene od strane HDZ -a zazivanje kaosa , ali nisu uspjeli.
Sinoć je Bačić morao priznati kapitulaciju,nisu pomogle intrige, ni podmetanja, HDZ je sam podnio amandman na Zakon o obnovi,po kojem će se Sisak obnoviti 100% na račun države.
Cjelodnevno omalovažavanje Premijera saborskih zastupnika koji su to isto tražili, sada je sramota Premijera, osporavanje ljudima da imaju pravo na obnovu kuća im je srušio potres,s novcima koje će nam i tako dati Europa nije odlika niti dobrog gospodara niti dobrog čovjeka.
Bahatost se nije isplatila, ali se isplatilo svako napisano slovo otpora, svaki dobronamjerno napisani komentar.
Ljudi ne odustajte,internet je postao bojišnica, pitanje je vremena kada će i župan Žinić morati odustati od zacrtanog puta. Razotkriven je i ogoljen,
Odrastao čovjek ponaša se kao dijete koje je ukralo čokoladu i sakrilo je u gaće i sada ju ne može ni izvaditi ni pojesti.
Može on ostati u milosti svoje stranke, ali niti jedan čovjek koji je svoj dom stekao svojim rukama,odricanjem cijele porodice, neće glasati za njega.
Premijer bi mogao gledati i usput naučiti kako izgleda pad s visoka, kako izgleda nos kojim bahati ljudi paraju oblake, kada jednom dodirnu treskom o tvrdu zemlju.
Žinić nije ni slutio da će potres razoriti ono što je on nepošteno prisvojio ,kuća je ostala čitava ,ali se srušilo sve ono što je stvoreno iluzijom da njemu nitko ništa ne može..
Uzalud češkanje Premijeru,,uzalud prevrtanje očima, uzalud vrijeđanje, ljudi su progledali, ne nasjedaju više na obećanja, traže se djela.
Jučer nova žrtva,poginuo je volonter koji je htio osloboditi zlokobnu prijetnju ruševne kuće koja je prijetila da će se urušiti na kuću koja je ostala u potresu neoštećena.
Mlad čovjek svega 35 godina izgubio je život ,pomažući nepoznatim ljudima.
Žrtva koja zaslužuje respekt ,čovjek je znao sve rizike ali je ipak riskirao i izgubio jedino što je imao.
Želja da pomogne bila je jača.
Takve žrtve obvezuju da mi ostali ustrajemo u podršci da se svaka kuća obnovi, da svaki dom ponovo zatopli, da iz tih domova izlaze razigrana djeca koja su zaboravila sve traume.
Nikako ne smijemo zaboraviti niti stare ljude,ta Županija jedina je Županija u Hrvatskoj koja ima više umirovljenika nego zaposlenih građana. Dugogodišnja devastacija industrije ,rasprodaja imovine i napuštanje svake proizvodnje stvorila je mnogo sirotinje.
Slijepo vjerovanje ljudima koji su zgrtali privilegije, učinilo je svoje, ljudi su se pomirili sa sudbinom prerano.
I sada se vrši pritisak da ti stari ljudi prihvate alternativni smještaj no oni ne žele napustiti komadić zemlje gdje je bio njihov dom.
Ostaju tamo pod strašnim uvjetima, da bi hranili nekoliko kokoši koje su im ostale,da bi dočekali da im nikne salata koju su jesenas posijali.
To su ljudi koji žele svoj život završiti tamo gdje su započeli, koji žele svoj komadić neba koji oduvijek poznaju, znaju od kuda dolazi oblak koji donosi kišu, znaju u kojem će stablu lastavica prvo saviti gnijezdo.
Ti su ljudi zaboravljeno i napušteno bogatstvo, prepušteni siromaštvu.
Na žalost, u svakom dijelu Domovine ih imamo, lišeni dostojanstva i prava na mirnu starost.
Prirodna tragedija podsjeća nas da se bahatost ne isplati, uzimati si pravo da budeš gospodar tuđeg rada i plodova tog rada, donosi velike nesreće.
Pred nama je zadatak vratiti dostojanstvo svakom čovjeku,
pravo na rad i uživanje u plodovima svog rada,
jedini je ispravni put kojim poslije svega, možemo krenuti.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
