By Ili bolje kazano čime se predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković ponosi, a ponosi se svim Hrvatskim braniteljima bez ikakve razlike što je državnički jasno izjavio u Okučanima, toga se predsjednik Zoran Milanović, vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske stidi. To je kristalno jasna razlika između Banskih dvora i Pantovčaka, Pantovčaka koji je već danas nakon nepuna tri mjeseca Milanovićevog mandata bez ikakve sumnje postao kamen smutnje, razdora i novih dramatičnih podjela u hrvatskom društvu.
Ono čime se predsjednik Tuđman ponosio, a ponosio se svim Hrvatskim braniteljima bez izuzetaka , toga se predsjednik Milanović stidi.
Predsjednik Tuđman je u vrijeme priprema za operacije Bljesak i Oluja u svoj kabinet pozvao Antu Đapića i pitao ga koliko bojovnika HOS-a može dati na raspolaganje za te strateške operacije, na što mu je Đapić odgovorio da se radi o broju između 3 i 5 tisuća HOS-ovih bojovnika. Predsjedniku Tuđmanu nikada nije palo na pamet micati insignije HOS-a s njihovih odora i kao takvi, sa svim znakovljem uključujući i svoj obrambeni pozdrav „Za dom spremni“ bili su integrirani u oružane snage! Pod tim su se znakovljem borili, bivali ranjavani, umirali i pod tim znakovljima su ispraćani na posljednji počinak. Tako je bilo i bit će dok je vijeka i svijeta, a tko digne mač mržnje na hrvatske svetinje od tog istog mača će i poginuti, jer tako kaže stara poslovica do koje mudri ljudi drže. Pod znakovljem „Za dom spremni“ HOS-ovi bojovnici su zajedno sa svim braniteljima, rame uz rame, u hrvatskom bratskom zajedništvu, branili, obranili i stvorili neovisnu, demokratsku, europsku Hrvatsku koju je međunarodna zajednica priznala zajedno sa Hrvatskom vojskom ne praveći nikakvu razliku.
Ono čime se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kao vrhovna zapovjednica Hrvatske vojske otvoreno ponosila, toga se predsjednik Milanović stidi i valjda je danas svima jasno tko je s Pantovčaka protjeran, a tko je na Pantovčak instaliran uz pomoć poznatih gremija i s lijeve i s desne strane.
Ono čime se ogromna većina hrvatske nacije ponosi toga se predsjednik Milanović stidi. Milanovićev stid je legitiman, on ima pravo voljeti ili ne voljeti Hrvatsku, ima pravo zboriti o slučajnoj državi i slučajnom narodu, ima pravo politikantski ići na ruku SDP-u i neoliberalnim snagama, ali nema pravo javno vandalizirati grobove i nadgrobne ploče onih koji su svoje živote ugradili u temelje hrvatske države. Jer kada pljuneš na jednog branitelja pljunuo si na sve branitelje! Današnji čin „Nerona s Pantovčaka“, micanje hrvatskih velikana s tog svetog brda, bacanje HOS-ove nadgrobne ploče na smetlište i prozivanje Hrvatske za restauraciju ustaštva, determinirat će političku budućnost Zorana Milanovića, koja će na kraju završiti u ropotarnici povijesti ili u devetom krugu Danteovog pakla. Milanovićevi potezi u kontinuitetu, a pamtimo ga i kao predsjednika Hrvatske vlade, u potpunoj su suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima pozicioniranja Republike Hrvatske u međunarodnim okvirima na čemu se u skladnoj kohabitaciji radili predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković. Ovim odnarođenim činidbama Zoran Milanović si je namjerno zatvorio vrata komemoraciji žrtvama Bleiburga, obilježavanju Oluje, kao i sjećanju na žrtve Vukovara. Treba zapamtiti ovaj dan, treba zapamtiti lica, riječi i molitve onih koji se s dubokim pijetetom klanjaju žrtvi i treba upamtiti lice onoga koji se toga stidi, koji to s gnušanjem odbacuje.
Jer čime se MI ponosimo, toga se ONI stide!
Kazimir Mikašek-Kazo
