By BOLJE JE BITI BORAS NEGO ISTINSKA ZNANSTVENA VELIČINA!
(GOVOR NA PREDSTAVLJANJU KNJIGA PEČARIĆ-PAVKOVIĆ)
Sve vas lijepo pozdravljam i zahvaljujem što ste došli na predstavljanje knjiga:
MLADEN PAVKOVIĆ „RAZGOVORI S JOSIPOM PEČARIĆEM“ / Drugo prošireno izdanje; i
JOSIP PEČARIĆ: „MLADEN PAVKOVIĆ“
Zahvaljujem se braniteljskim udrugama koje su omogućile ovo predstavljanje, kao i predstavljaču Don Anđelku Kaćunku na njegovom dragocjenom izlaganju. Govoriti poslije takvog sjajnog govornika kao što je on dođe vam kao kazna. Ovaj put je ta kazna zapala meni.
Predstavljanje se odvija danas na dan Zagrebačkog sveučilišta, dakle u vrijeme kada znamo za katastrofalan pad tog sveučilišta. Na rang listi svjetskih sveučilišta je na poziciji od 1201. do 1500. mjesta dok je Univerzitet u Kragujevcu od 501. do 600. mjesta.
A Mladen Pavković kao da je još 2006. godine, kada je tiskano prvo izdanje knjige „RAZGOVORI S JOSIPOM PEČARIĆEM“, najavio takvu poziciju Zagrebačkog sveučilišta jer je postavljao pitanja o onakvom znanstvenom radu kakav neće biti dobrodošao u RH u vremenu koje će slijediti.
Zato sam posebno poslao pozive novom rektoru Zagrebačkog sveučilišta, ali i rektoru Sveučilišta Sjever, kao i dekanu Grafičkog fakulteta.
Zašto?
Jasno je da je katastrofalan pad Zagrebačkog sveučilišta rezultat djelovanja rektora Borasa o čijem je znanstvenom radu negativno pisao i njegov mentor prof. dr. sc. Miroslav Tuđman. O tome sam pisao i ranije govoreći o rezultatima istraživanja Sveučilišta Stanford, h-indeksima i sl. Naime zanimljivo je da je u Srbiji upravo sa sveučilišta u Kragujevcu jedan Hrvat akademik Ivan Gutman najutjecajniji znanstvenik, dok sam u RH po toj listi sa Sveučilišta u Stanfordu po broju objavljenih radova na Scopusovoj listi npr. na 2289. mjestu njihove liste za cijelu karijeru od 195605 svjetskih znanstvenika, a prvi iz RH je 14537. Tražiti Borasa na toj listi mogli bi shvatiti kao dobar vic. Pa Boras ima manje radova i duplo manji h-indeks od dosta mlađe kolegice kojoj je Tuđman također bio mentor. I dok su u RH već godinama ugledni znanstvenici borasi, dotle je u Srbiji Gutmanovi znanstveni rad Veliki uspeh za malu Srbiju.
Naravno za znanstveni ugled nisu bitni samo znanstveni članci. Tu su npr. monografije i znanstvene knjige. Upravo u knjizi koju danas predstavljamo imate niz citata što su o mojim monografijama pisali ugledni matematičari u referativnim i znanstvenim časopisima koje sam im poslao uz pozivnicu . Na primjer R.C. Brown (The University of Alabama) piše:
„Pretpostavljam da će se knjige poput Pečarićeve knjige s Finkom i Mitrinovićem, ili Hardyjeve, Littlewoodove i Polyove klasične nejednakosti koristiti i kad neka druga zasada ‘vodeća’ područja budu zaboravljena.“
Evo tih rezultata za šest mojih matematičkih knjiga na što sam upozorio također rektore i dekana (u odnosu na to pismo ovdje sam dodao i broj izdanja):
- D. S. Mitrinović, J. Pečarić, and V. Volenec, Recent Advances in Geometric Inequalities, Kluwer Acad. Publ., Dordrecht-Boston-London, 1989, 710 pp
11 izdanja u 334 knjižnice
- D. S. Mitrinović, J. Pečarić, and A. M. Fink, Inequalities Involving Functions and Their Integrals and Derivatives, Kluwer Acad. Publ., Dordrecht-Boston-London, 1991, 587 pp
7 izdanja u 205 knjižnica
- J. Pečarić, F. Prochan and Y.L. Tong, Convex Functions, Partial Orderings, and Statistical Applications, Academic Press, New York-London-Toronto-Sydney-San Francisco, 1992, 467 pp.
4 izdanja u 1525 knjižnice
(Zanimljivo je da je ta knjiga iste godine tiskana i na talianskom.)
- D. S. Mitrinović, J. Pečarić, and AM. Fink, Classical and new Inequalities in Analysis, Kluwer Acad. Publ., Dordrecht-Boston-London, 1993
10 izdanja u 255 knjižnica
- L. Larsson, L. Maligranda, J. Pečarić and L.-E. Persson, Multiplicative Inequalities of Carlson Type and Interpolation, World Scientific Publishing Co., Singapore, 2006.
5 izdanja u 1469 knjižnica
- N. Irshad, A.R. Khan, F. Mehmood, and J.E. Pečarić, New Perspectives on the Theory of Inequalities for Integral and Sum, Birkhauser, 2021.
2 izdanja u 140 knjižnica
A pismo uz Pozivnicu sam završio pitanjem:
Zar vam doista ne izgleda smiješno da vaša sveučilišta vjeruju da će povećati svoj ugled sa znanstvenicima tipa jednog Damira Borasa?
Ta rečenica objašnjava zašto sam poslao pozive i rektoru Sveučilišta Sjever i dekanu Grafičkog fakulteta.
Nije mi nitko od njih odgovorio na poziv mada mogu smatrati da je novi rektor Zagrebačkog sveučilišta to učinio. Naime, kao svojevrstan odgovor možemo shvatiti njegove riječi u članku o lažnom znanstveniku gradonačelniku Tomaševiću:
“Stjepan Lakušić, dosadašnji dekan Građevinskoga fakulteta, postao je prije nekoliko dana 84. rektor Sveučilišta u Zagrebu. Novi rektor preuzeo je dužnost u trenutku kada se Sveučilište u Zagrebu našlo na 35. mjestu godišnje liste dužnika Porezne uprave s 10,6 milijuna kuna dugova za poreze i doprinose. Rektor Lakušić u svom nastupnom govoru istaknuo je kako je na njemu odgovornost da Sveučilištu u Zagrebu vrati mjesto i položaj koji mu pripadaju kao jednom od najstarijih i najvećih u Europi a to mora obuhvatiti i čišćenje redova; čupanje kukolja koje se razbuktalo u našem sveučilišnom prostoru. Počev od samozvanih i samoproglašenih znanstvenika, polusvijeta s kupljenim diplomama, licemjerima koji se kite tuđim perjem, itd. Ugled sveučilišta u očima javnosti, ne samo naše, postiže se samo beskompromisnom borbom za kvalitetu i javnom osudom svih koji nam ruše ugled bez obzira gdje studirali ili magistrirali/doktorirali. Sve dok se u javnom prostoru ne vidi oštra reakcija Sveučilišta na manipulaciju titulama, priznanje zaslužnima, i podrška onima koji se posljednjim snagama još uvijek bore za spas obraza našeg obrazovnog i znanstvenog prostora, ne će biti niti ugleda kojeg priželjkujemo…”
Naime rektor ne spominje samo samoproglašene znanstvenike, jer je svjestan da su za katastrofalan pad sveučilišta krivi Boras i njemu slični. Vidio sam kako je u Borasovo vrijeme izgledalo „priznanje zaslužnima“. Tako sam ja postao dobar tamo nekom sveučilištu u Moskvi, ali ne i Zagrebačkom sveučilištu dok je Boras kao rektor dobivao priznanja. grada Zagreba i za USPOSTAVLJANJE INFORMACIJSKIH ZNANOSTI u RH. Vjerovali ili ne! A slučajno ili ne je Boras tadašnjeg gradonačelnika Bandića predlagao za počasni doktorat svog sveučilišta. A takvih priznanja više i sigurno se po tome ne mogu usporediti s bivšim rektorom, kao što je obrnuto u samoj znanosti. Tu je njegov doprinos u tome što mene više nema na Zagrebačkom sveučilištu jer nisam htio biti profesor emeritus na tom sveučilištu, prof. Tuđman nije postao profesor emeritus iako ga je Filozofski fakultet predložio 2017. godine a nije izabran do smrti 2021., a njegova suradnica je nastavila suradnju s našom grupom koju je započeo sam profesor Tuđman uvidjevši da je besmisleno nastaviti u tom pravcu sa suradnicima s njihovog Odsjeka na FF-u (prof. Boras i prof. Nives Mikelić Preradović) pa je danas s duplo većim h-indeksom od oboje pošto su je eliminirali sa FF-a docentica zaposlena na Sveučilištu Sjever s pola radnog vremena. A tom sveučilištu je mnogo zanimljiviji umirovljenik Boras – valjda zbog tih ‘zasluga’ samog Borasa, ili pak nagrada koje je dobio.
Završio bih s porukom koju mi je poslao bivši ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu dr. sc. Mato Artuković:
Dragi Josipe,
čestitam na knjizi o neumornom borcu za istinu Mladenu Pavkoviću. Želim Ti da ova promocija Tvoje i njegove knjige probude pospane. Prijateljski pozdrav iz Broda
Mato
Brod, na Dušni dan (2.11.)22.
Dr. Artuković je u pravu i iz moje knjige o Pavkoviću, ali ponešto i iz njegove knjige razgovorima sa mnom možete doznati puno o raznim pravcima rada Mladena Pavkovića. Istina u knjizi o Pavkoviću dani su samo tekstovi iz mojih knjiga koji se odnose na njega, ali i niz razgovora koje je vodio sa mnom neovisno od knjige koju predstavljamo pa se npr. o Borasu govori u čak četiri naša razgovora. A kada govorimo o Pavkovićevim knjigama treba spomenuti da mu je nedavno tiskana stota knjiga, a o ovoj knjizi njegovih razgovora sa mnom, tj. o njenom prvom izdanju, uskoro će izaći i knjiga koju smo zajedno sastavili, a radi se o razmišljanjima velikog hrvatskog domoljuba i političkog uznika iz 71. prof. dr. sc. Hrvoja Šošića. Zanimljivo: Šošić je bio disident u komunističkoj Jugoslaviji, a za mene je Predsjednik HAZUDD-a dr. sc. Josip Stjepandić napisao da sam neka vrsta disidenta kada sam odbio biti profesor emeritus na Borasovom sveučilištu.
Zapravo cijelu ovu moju priču o hrvatskoj znanosti i današnjoj poziciji Borasovog sveučilišta Pavković je opisao u naslovu jednog nedavnog teksta o mom znanstvenom radu:
BOLJE JE BITI „BALERINA“ NEGO ISTINSKA AKADEMSKA VELIČINA!
https://bezcenzure.hr/toptema/bolje-biti-balerina-nego-istinska-akademska-velicina/
Zapravo čini mi se da taj naslov treba čitati ovako:
BOLJE JE BITI BORAS NEGO ISTINSKA ZNANSTVENA VELIČINA!
Josip Pečarić
