By Ovaj vikend se u Korčuli održava tako nazvani After Party onih koji sebe drže sljedbenicima anti-Fašista, kao da su oni pretplaćeni na istinu o II svjetskomu ratu i slave nam u ovoj prigodi tobožnje velike vojskovođe na čelu s dokazanim zločincem Titom.
Komentar Marka Miša Mujana me ponukao da takve sljednike predvodnika im Moše Pijade opišem u jednom od brojnih primjera namjernog izazivanja zla, koje je otvoreno prijetilo odmazdom za koju su im komesari Jugoslaveni dali povoda.
Prije priče evo što je Marko, ili kako ga mi u Korčuli, da bi razlikovali od oca i dida s istim imenom, zovemo Mišo poručio sudionicima skupa ljubitelja Jozefovog totalitarizma:
“Kakve pobjede takvi i plodovi čuvara totalitarističkih tekovina s nasljeđem privilegija što se teško ali sigurno tope manje u materijalističkom ali sasvim izvjesno u duhovnom smislu duboko propale ideologije kojoj je vrhunac bio korist od žrtava Sutjeske i Neretve ogrezao u krvavom zločinu sunarodnjaka i kasnije, tko se Hrvatom ili humanistom drži… Hvale socijalizam a sišu i konzumiraju kapitalizam do balčaka… Evala čuvari poretka i tradicija oslobodilačke borbe od Hrvatske za prosperitetnu vam Jugoslaviju, koji ste srušili u čast gospodarima pruženih užitaka što su došli onomad na naplatu. Ako ste to napravili s Yugom što bi tek s Hrvatskom da se pruži prigoda služništva slobodno zidarskoj vrhuški bauštele globalizma”
Da ja pojednostavim. Gore na fotografiji je moj otac u društvu gospodina Emilia, koji je Talijan i čarski zet, a sa strane je Laporta Salvator. Moj otac je bio partizan ali nakon završetka rata nije se uklopio u ono što su od njega očekivali partijski “drugovi”. 1950 . godine UDBA ga tako šalje u zatvor na dvije godine jer nije htio špijat (prokazat,izdat) svoje prijatelje, isto povratnike iz NOB-e, koji se nisu slagali s Partijom pa su odlučili pobjeći u Italiju. Otac je bio s njima, a imao je izvanbrodski motor tzv. Pentu, što je značilo i veću odgovornost !
Nakon istražnog zatvora svih su osudili o čemu posjedujem dokumentaciju po provedenom postupku u Splitu. Dobili su svi po dvije i više godina robije. Kad se svega prisjetim mogu reći za oca da sam na njega ponosan .Uvijek je govorio istinu o ratu. 50.-tih godina javno je proziva Blajburške egzekutore . I o Golom otoku je govorio svoje stavove otvoreno. Nije se bavio politikom ! Samo je želio, kako bi to rekao: “Mirno živit”, ali Boljševici su mu svaki dan zagorčavali život. Milicija je bila uvijek u blizini, a obilazili su i po kući. Dan danas ne znam zašto, što je to konkretno napravio osim da nije htio prihvatiti biti njihov suradnik i doušnik. Zaposliti mu se nisu dali. Napokon su ga “sredili”19. rujna 1979.godine. U njegovoj 52 .godini života. Posmrtno je dobio materijalnu zaštitu od 240.dinara. Titovih, krvlju u ratu, a životima u miru plaćanih, koje ni moja mater nije puno koristila. Uvijek mi je govorio: “Sinko moj ! Špijuni su najveće zlo. Lupež , kriminalac, ubica znaš da je to. Ali u špijunu je svo zlo ovog svita. Komunizam, Partija ! To je zlo ovog svita .”
Na samrti mi je rekao: ” Sinko, ako možeš pomoć čoviku pomozi ako ne možeš nemoj mu ni odnemagat .”
Ovo je i moja poruka “velikim” korčulanskim “antifašistima” sa Sutjeske i Neretve, koju su vidjeli samo u glorioznim filmovima. Veliki borci iskazali se i u Domovinskom ratu pod njihovom petokrakom, pod kojom su uredno granatirani hrvatski gradovi, a oni sad gostujući prave masonske “vampirske” skupove na momu pragu u slobodnoj hrvatskoj Korčuli.
Vratimo se fotografiji ispred crkve sv. Petra u Čari na kojoj do moga oca stoje Emilio i Laporta Salvator! Zašto Salvator ! Jer je 1943. godine spasio selo da ga Talijani ne zapale..! Razlog… 4-5 talijanskih vojnika išlo se kupati u obližnju uvalu Zavalatica ! Od oružja su imali samo kupaće gaćice i ručnike. Po dojavi anti-Fašista sačekali su ih u predjelu Zlampuju pri povratku s kupanja! Borci Antife su sačekali i pobili goloruke mladiće do jednoga. Slijedi odmazda Talijana, za koju su Antife znali da je neizbježna, jer je bila obznanjena i ozbiljno priprijećena. U slučaju da bude ubijen 1 talijanski vojnik na prepad za njega će biti streljano 10 naših muškaraca, a u slučaju da bi tako bilo ubijeno više talijanskih vojnika bit će zapaljeno i pobijeno cijelo selo. Srećom u nesreći prethodni zapovjednik Alabroka je prije toga poginuo, bespoštedni crnokošuljaš, pa je mjesto njega je došao, ipak manje ekstremni zapovjednik koji se zadržao na odmazdi! Da je kojim slučajem Alabroka, kao komandant talijanskih okupatora bio živ poravnao bi cijelo selo. Pregovore je vodio don Mile Petković i Salvatore, koji su ga omekšali da ne zapale cijelo selo i pobiju sve mještane. Ovako su na pravdu Boga streljani, po prilici blizu stotina Čarana zbog “herojskoga” djela anti-Fašista, sramote za poštene partizane, koji su vjerovali kako brane svoje domove i Hrvatsku, izgubili život! Ali opet nisu samo talijanski vojnici žrtve domaćeg izdajnika, nego su i pobijeni stanovnici bili prokazani po Čarskim špijunima anti-Fašistima, koji su Fašistima pokazali koga treba streljat. Meni se nameće pitanje svih pitanja… Zašto akcija nije izvedena negdje drugo na otoku Korčuli nego baš u Čari ?!? Jedan od odgovora je zbog toga što je lokalno rukovodstvo Jugoslavenske mreže dok su partizani ginuli po crnogorskim i bosanskim vrletima planiralo .Isti scenario je bio i napad “partizana” na njemačku trabakulu kod sela Duba na Pelješcu, kojim su žrtvovani stanovnici pod odmazdom, a u zapaljenoj crkvi nisu žaljeni ni starci ni djeca.
Slobodnozidarski obrazac se nastavlja i danas po cijelom svijetu, a oni koji ga slijede i vraćaju u život varaju se da će u Korčuli prikazati svoje istine o velikim “pobjedama” u kojima je Tito u smrt vodio i 20 puta više partizana od nacista skupa s njihovim saveznicima. Ne nadajte se da će osvetnička agenda prevladati razum u Hrvata. Korčula je slobodno misleći hrvatski otok na putu kulture pomirbe na istini i poštovanju svih žrtava totalitarizama.
Vicko Krajančić
