By „Jer gle, Gospod dolazi s ognjem, i kola su mu kao vihor, da izlije gnjev svoj s jarosti, i prijetnju svoju s plamenom ognjenim.“ (Izaija 66:15)
I. Zapečaćeni sud
Prema drevnim predajama, kada bezakonje naroda dosegne do neba, otvara se knjiga nad
narodima. Srpskoj pravoslavnoj crkvi ta je knjiga već otvorena. A ono što je zapisano – nije
za ponos, nego za sud.
Nakon desetljeća upozorenja, vapaja pravednika, suza žrtava i zapečaćenih ispovijedi,
vrijeme je isteklo. Crkva koja je trebala biti stup vjere – postala je riznica mračnih djela.
II. Crvena linija je prijeđena
Sustav je odlučio žrtvovati i narod, i vjeru, i svetinje – zarad zataškavanja najtežih zločina:
pedofilije, trgovine djecom, ucjena, silovanja, izdaje i bogaćenja kroz svetogrđe.
Ali: „Ništa nije sakriveno što se neće otkriti.“ (Luka 12:2)
Pokušali su zaustaviti istinu, ali Božje vrijeme se ne može poništiti. Od sada više nema
dijaloga – ostalo je samo djelovanje.
Jer pravda možda zakasni, ali nikada ne izostaje.
III. Otvorene arhive – otvoren sud
Bruxelles, Washington, Rim, Ženeva – svijet više ne šuti.
Arhivi su otvoreni. Dokumenti su u rukama onih koji neće popustiti. Spisi o zločinima,
prijetnjama, premještanjima svećenika iz župe u župu kako bi izbjegli zakonsku odgovornost
– sada imaju adresu.
U Europskom parlamentu čut će se ono što su pokušali zakopati u tamnice tišine.
IV. Pad Babilona
Kao što proročanstva kažu, padat će veliki kao grom s neba.
„Pade, pade Babilon veliki, i postade prebivalište demona!“ (Otkrivenje 18:2)
Svećenici koji su štitili zločince, arhijereji koji su prezirali žrtve, teolozi koji su za novac služili
nepravdi – svi će stajati pred narodom. Njihovo ime više neće biti u molitvama, nego u optužnicama.
V. Glas žrtava – Trube pred padom
Žrtve više nisu nijeme. One govore, pišu, svjedoče.
Njihov glas je truba Jerihonska koja ruši zidine šutnje.
„Ne uzimaj uzalud ime Gospodnje, jer Gospod neće ostaviti bez kazne onoga koji uzima ime
Njegovo uzalud.“ (Izlazak 20:7)
Pravednici ne dolaze s mačem – dolaze s istinom.
Ali istina ima oštricu oštriju od svakog oružja.
VI. Obećanje pravde
Neće svi pasti. Spasit će se oni koji nisu sudjelovali u zlu.
Oni koji su plakali s ožalošćenima, stajali uz ranjene. Za njih je rezervirano poglavlje milosti.
Ali za one druge – nastupa ono što predanja nazivaju: „dan tame, a ne svjetlosti“.
Sudnji dan je i dan osvete i dan istine, dan čišćenja i novi početak. Ovaj trenutak, kada se prava povijest ispisuje u suzama i vječnoj boli, konačno označava kraj zločina i početak
vremena kada pravda, pokajanje i istinska duhovnost ponovno preuzimaju vlast.
I došao je taj dan.
Bojan Jovanović
