By ”Sve istine su lako shvatljive nakon što budu otkrivene;
ključ je u tome da ih treba otkriti.” Galileo
Istina može biti toliko uvrjedljiva da raskine i velika prijateljstva. Mnogima je teško reći prijatelju u lice da laže ili polu laže (pretjeruje). Dakle, ljudi imaju ”svoju (ne)istinu”, dočim u javnom priopćavanju u RH – laž je jedina istina. Istini za volju, istina nema šansu u Hrvatskoj. Pokušat ćemo otkriti neke istine.
Prije svega, u Hrvatskoj nismo nikad imali, a niti imamo danas, nepristrano – pravosuđe. Sudstvo u Hrvatskoj uvijek je bilo u službi režima, jer su nosioci vlasti postavljali suce na svim razinama u državi. Većina sudaca iz propalog zločinačkog jugo-komunističkom režima ostali su na istim dužnostima u novoj državi!?
”Pravo stanje u hrvatskom pravosuđu dijagnosticirala je prije nekoliko godina SOA ukazavši da 20 sudaca, a to nisu suci na nižoj razini, predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost.
Dovoljno je spomenuti da je od nedavno 35 sudaca Vrhovnog suda čak 29 bilo iz komunističkog perioda, da je dva mandata predsjednik toga suda bio posljedni sekretar partijske organizacije Općinskog suda u Zagrebu Branko Hrvatin.
( Napomena: Takvo sudstvo osudilo je vitezove Domovinskog rata: Norca, Glavaša, Brodarca, Merčepa, Hrastova i djelatnike iz ”Lore”, ali nisu podigli nijednu optužnicu protiv generala zločinačke JNA koji su odgovorni za masakr na Ovčari. Zlokobni državni tužitelj Mladen Bajić dozvolio je da mimo verifikacije Hrvatskog sabora srbijansko pravosuđe progoni hrvatske branitelje!?)
Na to se nadovezuje izjava bivšeg Mostovog ministra unutrašnjih poslova Vlahe Orepića da bi cijeli Ustavni sud na čelu s bivšim suradnikom Udbe kodnog imena ‘gavun’ Miroslav Šeparović trebao podnijeti ostavku. Umjesto toga ostavku su morali podnijeti tri mostova ministra protuzakonito Plenkovićevom odlukom, a ne u Saboru koji ih je izabrao.” (1)
Istina je također da je i većina vlastodržaca, od uspostave samostalne, slobodne i demokratske RH, bili vodeći ljudi u jugo-komunističkom režimu, za razliku što su prije bili postavljeni, dočim u demokratskom sustavu su birani (!), makar i s neznatnim brojem glasova! (Primjera radi, na izborima 2020. god. Pupovac je dobio 10.733 glasova, Milošević 7.715 glasova, a Jeckov 8.376 glasova. Dakle, srpski ”trio” s dobivenih 26.824 glasova suvladari su u RH!? To je nenadmašivo!
Kad stara jugogarda omatori ili ”slučajno” umru, na vlast dolaze njihova djeca i nastavljaju tamo gdje su očevi stali. Sve je isto, samo malo drugačije, jer su mlađi jugo-komunisti i četnici školovaniji pa su više prefriganiji, lažljiviji i grablježiviji od njihovih roditelja.
S neprijateljima na vlasti i pri vlasti u RH, moglo bismo se lako obračunati: javno ili putem tužba, kad ne bi imali pod kontrolom medije u državi. Naime u Hrvatskoj imamo tri (3) određene vrste (sorte) medija:
- a) režimska koja je dominirajuća;
- b) neprijateljska, koja je najaktivnija;
- c) domoljubna, koja je svedena na nekolicinu tv programa, par tjednika i veći broj portala.
Dakle, većina građana u RH koji čitaju režimski i neprijateljski tisak ili gledaju režimske i srpske TV programe, slušaju radio postaje misle da je sve što su pročitali, vidjeli i čuli – istina!! Ne volim citirati veleizdajnike, makar bili i Nobelovci, ali najbolju definiciju o maloumnom hrvatskom narodu dao je Ivo Andrić: ”Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita – istina”.
Samo se na osnovu Andrićeve postavke može objasniti uzastopno biranje istih ljudi za čelnike u političkim strankama, kao i zastupnike u Hrvatskom (državnom) saboru; te iz istih sredina dobivamo državne predsjednike (Mesića, Josipovića i Milanovića) na Pantovčaku, predsjednike vlade na Markovu Trgu (Račana, Sanadera, Kosoricu, Milanovića, Plenkovića) i veleposlanike u svijetu. Associat similes natura/ Priroda udružuje jednake.
Zločinački režimski i neprijateljski mediji u Republici Hrvatskoj
Neprijateljski mediji u RH uzdržavaju se iz državnog proračuna, odnosno od poreznika i umirovljenika, od kojih većina jedva može sastaviti kraj sa krajem od plaće do plaće. Iz državnog proračuna za nacionalne manjine ove godine osigurano je 50.2 milijuna kuna. Od 20 nacionalnih manjinskih zajednica za svoje programe najviše su dobili Srbi – 13,6 milijuna kuna. (Srpsko narodno vijeće dobilo je 5,1 milijun a kuna, ”Novosti” 4 milijuna kuna itd.). Taj neprijateljski medij pete kolone u RH, sustavno provocira hrvatski narod s blaćenjem nacionalnih i vjerskih vrijednosti. Vlada šuti, jer u Saboru od klimanja glavom klevetnika, ovisi njihov opstanak u vladi i u Saboru.
Veleizdajničko Hrvatsko(?) novinarsko društvo proglasilo je Borisa Dežulovića novinarom godine 2022. Nagradu je dobio uglavnom zbog pljuvanja po svemu što je hrvatsko, a posebice zbog verbalnog prostatluka: ”J–o vas Vukovar”. Država nije poduzela ništa protiv ovakvog bezobrazluka i uvrede hrvatskih žrtava koju su dali svoje živote u borbi protiv domaćih četnika, JNA i srpskih horda, koje je blagoslovio patrijarh SPC kad su krenuli s tenkovima i migovima na Vukovar.
Međutim, predsjednik RH ne šuti, posebice kad je riječ o predsjedniku Vlade i nekim ministrima. Milanović i Plenković vode ”bratoubilačkii rat” i najpogrdnije govore jedan o drugome. Najteže su osude pale na tvrđavi Klis povodom obilježavanja 31. godišnjce osnutka 4. gardijske brigade.
Na pitanje kakvu poruku šalje građanima svojim ponašanjem, Milanović je odgovorio da on nije poručnik, nego predsjednik:
”Šaljem poruku da Vlada vodi izdajničku politiku, a Plenković je udbašenković. Ostajemo bez ljudi, naši kvalitetni klinci odlaze u inozemstvo i ne možemo ih zadržati. (…) Koja im je perspektiva? Pedala”.
Na pitanje o Miloradu Pupovcu: ”On je beznačajan, profiter koji krade iz hrvatskog proračuna i koji tako odgaja svoje mlade suradnike koji onda nas drpaju umjesto njega.”, rekao je Milanović
S druge strane, Plenković je također optužio Milanović da ”zloupotrebljava Hrvate u BiH za svoje proruske stavove”, te da će ”povući hrvatske vojnike iz Ukrajine.” (…) ”Ja sam mislio da je to neki brifing i da je neki ruski dužnosnik. U Ukrajini naših vojnika nema pa ne znam na koje vojnike misli”, rekao je Plenković.
Nisu ovo riječi u privatnim razgovorima predsjednika Države i predsjednika Vlade RH, već na službenim skupovima i susretima s novinarima gdje sramote hrvatski narod u domovini i dijaspori, sramote i Republiku Hrvatsku u međunarodnim zajednicama u svijetu.
”Upoznao sam sve dosadašnje vladare od 1990. i s nekima od njih družo se više ili manje. Nitko od njih nije bio ovako neiskren, Nitko nije lagao kao što svakog dana laže Plenković. Ovdje je sada nebitno je li on sin ‘rezervnog majora KOS-a’ ili ‘vojne lekarke’, kako ga je razotkrio pred cjelokupnom javnošću Milanović, činjenica je da je najveći lažac u hrvatskoj politici od 1990. To je najgore. To je gore i od toga što je favorizira četnike i umjesto Borisa postavlja Anju.” (3)
http://www.hrvatski-fokus.hr/2022/04/39757/
Zbog kriminala uklonjeni su neki ministri iz vlade, među njima i četnik Boris Milošević koji je predao svoju dužnost u Vladi nasljednici Anji Šimpragi, zvanoj Raškovićka, koju je za tu dužnost izabrao Milorad Pupovac – ”Mr. Bean”.
Vukovarski branitelj Predrag Mišić Peđa, heroj obrane Vukovara koji je nakon pada grada odveden u srpski logor u Mitrovicu gdje je čamio 9 mjeseci, na svom Facebook profilu se obratio svojoj kćeri Nives na najavu postavljnja SDSS-ove kandidatkinje Anje Šimpraga za ministricu Vlade RH umjesto Borisa Miloševića:
” Ona (Anja Šimpraga) je danas potpredsjednica vlade države protiv koje se njen tata borio. Dok je ona bježala iz Knina, iz Hrvatske koju je njen ćaća toliko mrzio da je i svoje dijete – ‘djevojčicu s traktora’ odveo u smrt.” (4)
Status hrvatskih branitelja u državi koju su oslobodili?
Ako ćemo uspoređivati hrvatske branitelje iz obrambenog Domovinskog rata sa zločincima iz JNA, činjenice su zapanjujuće. Naime, partizani (JNA i njihove ”familije”/ obitelji) imaju sve beneficije, uz dobru mirovinu i stambenu imovinu. Partizani se ne progone za svoje zločine iz Drugog svjetskog rata i poraća, niti sebi oduzimaju živote zbog životnih okolnosti, kao što je to slučaj s hrvatskim braniteljima!?
U zadnjih 15 godina umrlo je najmanje 61.000 hrvatskih branitelja.Od završetka Hrvatskog domovinskog rata do danas umrlo je najmanje 78.000 hrvatskih branitelja (od kojih je 3.120 počinilo samoubojstvo. Većina njih su bili u srednjim godinama života, ali posljedica rata, loša zdravstvena i gospodarska skrb, depresivno stanja i velikog razočaranja oduzeli su njihove živote.
”Na žalost, ima sve više hrvatskih branitelja koji se ubijaju iz očaja. Zamislite, pobjednici, a sami se ubijaju! Gdje još toga ima? Razlog tome nije njihov novi ‘hobi’ već život u očaju, kako po pitanju materijalne egzistencije, tako i po pitanju svojih uvjerenja i pitanju njihove časti. Branitelji vide i dobro znaju kako su baš oni pobijedili u ratu, a izgubili u miru. To ih ponižava i uništava. S druge strane, vidimo da se svakodnevno proganja ili osuđuje neki hrvatski branitelj. Zapravo hrvatski zatvori puni su ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu. Oni koji su poraženi u ratu sada u miru vladaju u Republici Hrvatskoj”!?
Stalno, skoro svakodnevno, u domoljubnim medijima reagira požrtvovani hrvatski branitelj Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata (UHBDR91.), bez njegovih reagiranja, ukazivanja i pozivanja hrvatska javnost ne bi bila upućena u svakodnevna izazivanja, vrijeđanja i veleizdaju, čak među kojima su se oglasili generali, na poticaj udbaša Nodila, za puštanje na slobodu udbaških zločinaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača koji su u Njemačkoj osuđeni na doživotnu robiju. Da slučajno nemamo Mladena Pavkovića, trebalo bi ga stvoriti u Hrvatskoj, jer bez njega mnogo bi se zločina i zločinaca zloglasne Udbe, četnika i JNA provuklo ispod radara i otišlo u zaborav. Ali, zahvaljujući hrvatskom branitelju, publicisti i prijatelju Mladenu, barem su registrirani i objavljeni na mnogim domoljubnim portalima. Govor istine nije kićen, već jednostavan. (Seybold p. 371.)
Ujedinjeni narodi priznaju 193 države članicama i nijedna od njih nema takve veleizdajničke vlade kao što ih je imala Republika Hrvatska od 2000. godine!? Mada u mnogim demokratskim državama političke stranke vode izborne bitke, koje nekada mogu prijeći i u građanski rat, ali nijedna država nema slobodno izabranu vladu koja radi protiv vitalni interesa svoga naroda i svoje države – samo Hrvatska!?
Komemoracije u Borovu Selu
”Inače, kad se održava komemoracija za 12 poginulih hrvatskih redarstvenika, u Borovu Selu svi tamošnji Srbi spuste rolete, zatvore vrata i dvorišta i ne izlaze van, jer kao i obično, ne mogu gledati – Hrvate, sa hrvatskim zastavama kako mirno i dostojanstveno koračaju njihovim mjestom. Čudno je da ‘svi’ zatvaraju oči kad je u pitanju Borovo selo. To je mjesto gdje doslovce vladaju srpski zakoni, gdje njezini stanovnici ni danas (svaka čast iznimkama) ne priznaju hrvatsku državu.
Na tamošnjem groblju sahranjen je i srbijanski ratni zločinac Vukašin Vule Šoškočanin, zapovjednik obrane Borova Sela. (…) njegovi suborci postavili su spomenik te na njemu napisali: ‘Ovdje počiva Vukašin Vule Šoškočanin, tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15. 5. 1991., komandant obrane Borova Sela. Za narodnog junaka proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25. 9. 1991. I sad gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje. (5)
ZLOČINCI IZ BOROVA SELA I DALJE MIRNO ŠEĆU…DOKLE?
Nisu samo četnici u Borovu Selu koji ne priznaju hrvatsku državu. Na proslavi ovogodišnjeg pravoslavnog (srpskog) Uskrsa Knin je bio oblijepljen četničkim plakatima. Naljepnice na kojima se veličaju četnički vojvoda iz II. svjetskog rata, zločinac Momčilo Đujić i ”krajinski kršni momci, Đujićevi potomci” te njihova izmišljena ”SAO Krajina”.
Zašto se to sve događa u državi hrvatskog naroda!? Nije ni čudo, kad je na vlasti hrvatsko-srpska-odnosno srpsko-hrvatska koalicija kojom upravlja Pupovac i Plenković, što je okuražilo ono malo četnika koji nisu uspjeli pobjeći na traktorima, te nekolicinu onih koji su se slobodno vratili iz Beograda i Banja Luke u ”SAO Krajinu” ! Hrvatska država, protiv koje su se borili, i iz koje su pobjegli u Srbiju, ta im ”neprijateljska država” obnavlja kuće i priznaje im ”radni staž” za vrijeme ”izgnanstva” u Srbiji i BiH.
”Kad se analiziraju okolnosti za političko stvaranje države uvijek treba podcrtavati da je vodeća snaga u tom procesu bila Hrvatska demokratske zajednica pretežno sastavljena od bivših članova saveza komunista Jugoslavije.
Prije prvih slobodnih izbora u HDZ se učlanilo 25.000 dotadašnjih članova SKJ, a poslije njih dodatnih 70.000 članova SKJ. Takozvana Tuđmanova pomirba bila je dobrodošla nakon raspada Jugoslavije i komunizma, ali je zbog pretežnog utjecaja bivših komunista ispala obična flosluka.” (6)
Žestoki udar “duboke države” molbom za pomilovanje dva udbaška agenta
Komemorcije u Jasenovcu – u tri kolone
Milorad Pupovac ”Mr. Bean” uoči komemoracije u Jasenovcu otkrio je kako je razgovarao s premijerom Andrejom Plenkovićem i nadležnim ministrima napravljen akcijski plan koji će uskoro usvojiti Vlada. Osim znatnih sredstava za obnovu Jasenovca, napravljen je i dokument ”Deset točaka o Jasenovcu”, u kojem se, kaže Pupovac, govori o odnosu ”prema žrtvama ustaškog režima” i njihovu statusu., kao i odnosu prema ustaškom pokretu.”
Drugu skupinu predvodio je Mesić u Jasenovcu, gdje je rekao da ”Vlada može tražiti da se ukine registracija HOS-a te da se registriraju ponovo bez pozdrava ‘Za dom spremni’. Jednostavno je da se pojednostavi i ukine ta registracija. To je najjednostavnije. A drugo da se zaustavi ovo divljanje, ustašizacija, fašizacija, da se ukine i donese zakonska norma po kojoj će to biti kažnjivo. Po Ustavu je ‘Za dom spremni’ ionako nezakonito”, rekao je Mesić. Podsjetit ću čupavog Mesića, čudo od čovjeka, na latisnsku poslovicu: Vatra se hrani vjertrom, vjetrom se i gasi.(8)
Mesić iz Jasenovca: HOS je nelegalno registriran, treba mu ukinuti registraciju
Treća kolona: Nikad manje Srba u Donjoj Gradina, naslovnice u dnevnom tisku. Vučić je nazvao Hrvate ”Đolatima” (krvnicima) , a Jasenovac ”Najvećim srpskim gradom pod zemljom”. (Nije valjda veći od Coober Pedy?) Od ”uglednih’ gostiju došao im ruski ambasador, a talijanskog su napali, zbog cvijeća za hrvatske žrtve.
Dakle, tragedija u logora Jasenovcu postala je tragikomedija zbog srpskog, židovskog i ciganskog (romskog) lažnog iznošenje brojeva poginulih u radnom logoru u Jasenovcu. Od 1945. godine broj žrtava u Jasenovcu umnožava se poput gljiva nakon kiše, tako da više nitko ozbiljan ne vjeruje brojkama, odnosno – srpskoj mitomaniji (izmišljanja, preuveličavanja, kao i patološkog laganja.) I ove godine Židovi su odbili doći u Jasenovac s državnim predstavnicima Milanovićem i Plenkovićem, navodno zbog HVO, odnosno usklika ZDS! Kažu bez: jednog cigana može biti vašar!
Laž ima i biblijsko obilježje
Jedini ”dokaz” protiv uskrsnuća Isusa Krista čitamo u Evanđelju: ”Kad su vojnici došli u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Ovi se sastadoše pa, nakon vijećanja, dadoše vojnicima veliku svotu novaca i rekoše im: ”Kažite: Njegovi učenici dođoše noću te ga ukradoše dok smo mi spavali. (…) Oni uzeše novac i učiniše kako su ih poučili. To je pričanje rašireno među Židovima do dana današnjeg.” (Matej 28: 11-13). Upravo zbog očite laži vjerskih predstavnika mnogo židovskog naroda ne vjeruje u Uskrsnuće Isusa Krista. Oprosti im Isuse! /Dimitte illis Jesus!
Zaključna misao
Kad bismo samo nabrojili antihrvatske čelnike, (anti)fašističke udruge, veleizdajničke stranke i organizacije koji su aktivni u Hrvatskoj, morao bi napisati nekoliko knjiga, što mi nije moguće, a čak nije ni potrebno. Naime, u Hrvatskoj su svi veleizdajnici skinuli maske i isplivali na površinu (kao drek), jer obmana i laž su postali običaj kojeg je narod prihvatio kao normalnu pojavu.
”Kad se oslobodimo srpskog ropstva, komunističkog mraka i zlosilja i stvorimo konačnu državu, vidjet će se kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, oslobađao nas slobode i nade, a najteže će biti kad nas naši budalaši budu varali, lagali, krali i prodavali raznim maherima i makro lopovima. Navalit će tada na nas malene i velike svjetske ptice grabljivice. Do neba i Boga dižem svoj glas kako da nas spasi od nas?” Tako je govorio Bruno Bušić u Frankfurt-u 1975. Taj govor Brune Bušića objavio je njegov prijatelj i suradnik, novinar i publicista Zlatko Markus, u tekstu i u stihovima, koje su nakon ubojstva Brune 16. listopada 1978. postali: Poslanica Hrvatima!
”Hvala Ti na ovom sjajnom prosvjedu protiv Fahrete u Areni . U Zagrebu sa jugo-zastavama, zločincem Titom, dva dana napunjena zagrebačka Arena s publikom koja je bila ushićena crvenom zvijezdom i jugoslavenstvom. Rudi, jesmo li mi imali rat, da li smo dobili rat, je li zaista istina da IMAMO Hrvatsku???
Onomad predsjednik EU Parlamenta Talijan kliče u Trstu – viva Dalmazia Italiana. Iz Brisela se javlja notorna gospođa Šuica s porukom da se ne osvrćemo na pojedine izjave, da je bolje baviti se otvaranjem vrtića.
Ovih dana Mađar Orban zasjeda u Pešti pod mapom, geografskom kartom na kojoj je osim Mađarske cijela Hrvatska iz vremena Pacta Conventa, a mlađahni novi ministar vanjskih poslova Grgić-Radman, jedan izdanak Mate Granića izjavljuje da to nije provokacija, već folklor.
Janezi ogorčeni što Europa nije priznala arbitražu, hoće li dalje malu lokvu mora oko Portoroža, proširiti na naše plavo jadransko more sa Savudrijom? Moj bivši student Andrej Plenković izjavljuje da treba sjesti za stol.
Dragi moj Rudi, sve nevolje do nevolje. Nešto je trulo u Državi hrvatskoj. Imamo izbore ali nemamo (dobrog) izbora. Tvoj odani Zvonimir Šeparović.” (2)
(Napomena: Pokojni prof. Zvonimir Šeparović bio je jedan od najodgovornijih za priznavanje uspostave slobodne, nezavisne i demokratske Republike Hrvatske od strane mnogih država u svijetu. Blago u Gospodinu preminuo 30. siječnja 2022., u 94. godini života, prije nego je stigao dovršiti svoje memoare o stvaranju Republike Hrvatske. Zvonimirova supruga Branaka sigurno će dovršiti zadnje poglavlje u memoarima).
Nas Hrvate u dijaspori, posebice političke emigrante, koji smo stjecajem okolnosti ostali u tuđini, sa žalošću gledamo kako naši mladi, pa i cijele obitelji, idu u tuđinu gdje će se zadovoljiti s mnogo gorim uvjetima života nego što su ostavili doma. Izgubit će se u traženju ostvarenja boljeg života do kojeg, ako stignu, izgubit će zdravlje i život.
Boli nas srce i duša kad vidimo kako se navijači hrvatskih športskog kluba krvavo bore jedni protiv drugih, kao da su u ratu s neprijateljima, a ne sa športskim protivnicima s kojima bi se trebali družiti i veseliti nakon pobjede ili poraza, jer na kraju od pobjede ili poraza jednog kluba ne ovisi opstanak hrvatskog naroda. Dakle, uzaludno je biti budala i ostati razbijene glave, a ne daj Bože i bez glave.
Na žalost nije ni Crkva u Hrvata kako to Bog zapovijeda, što dodatno ubija ono najbolje u čovjeku – njegovu nadu. Da nije bilo hrvatskih crkava u domovini i dijasporu, danas bi nas bilo za polovicu još manje, jer crkve su bila vjerska, nacionalna i društvena sastajališta.
Katolička crkava u Hrvatskoj sve više slijedi državnu politiku, koja je nekarakterna i kratkotrajna. Glas koncila u svom jednom tekstu spominje Crkvu koja bi bila mjerodavna za pravoslavne Ukrajince u RH i time navodi da je to ”Pravoslavna crkva u Hrvata”. Nije jasno koja je to PC u Hrvatskoj.
”Mi priznajemo Ukrajinsku pravoslavnu crkvu kao kanonsku pravoslavnu crkvu Ukrajine. Ako su mislili na SPC, nisu dobro učinili kad su pravoslavne Ukrajince uputili na njih jer oni ne smiju u Crkvu koja ih ne prizna. SPC ne priznaje UPC također ne priznaje niti njene vjernika, koji su po definiciji sastavni dio Crkve. U Evidenciji RH nema HPC ali također nema niti SPC. Katolička crkva ne priznaje HPC, koja je zapravo pravoslavna crkva Hrvatske ali priznaje kao nadležnu u Hrvatskoj SPC, koja je pravoslavna crkva Srbije.” (Hrvatski arhiepiskop + Aleksandar, dragovoljac.com, 10.04.2022.)(9)
Priznate Pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj
Potrebno je napomena da je Račan održavotvorio SPC u Republici Hrvatskoj, a Milanović je SPC i Pupovcu poklonio pola Preradovićeve. Dakle, predsjednici KPH, odnosno SDP ustoličili su SPC, srpsku terorističku organizaciju u Hrvatskoj. Netko bi rekao: ”To je nama naša borba dala…”
Ispod navedenog članka Ima jedan komentar, gdje među ostalim stoji: ”Mnogi pastiri u Katoličkoj Crkvi su izdali svoje stado. U pravoslavnoj Crkvi postoji autokefalnost (autonomija)… Prema tome Srpska Pravoslavna Crkva (SPC) nema što raditi van Srbije. Ona van Srbije, konkretno u Hrvatskoj, može djelovati samo kao teroristička organizacija, što ona i jest. Neki biskupi i sam kardinal Bozanić više vjeruje Porfiriju i drugim srpskim teroristima nego blaženom kardinalu Stepincu. Hrvatska Biskupska Konferencija (HBK) u pismu srpskom teroristi Porfiriju piše da su ustaše ubijale ljude iz konfesionalnih razloga. Sram bilo HBK zbog ove laži.” (ZmisiS)
Ne možemo u zaključnoj misli ostati s ovakvim tragičnim i pesimističnim činjenicama, koje smo naveli u ovom osvrtu a da ne ukažemo na neke pozitivne aspekte glede na Hrvate i Hrvatsku.
Nema nijedne osobe u svijetu, koja je posjetila Hrvatsku, da nije bila oduševljena prirodnim ljepotama, narodnim običajima, glazbom i festivalima koje su ostavile vječni trag u njihovim uspomenama. Kako je uopće moguće da hrvatski narod koji Bogom dano posjeduje te ljepote i dobrote ne zna cijeniti i voljeti kao najveće svoje blago!?
Jer ja ne nastojim razumjeti da bih mogao vjerovati , ali vjerujem kako bih razumio. Za ovo također vjerujem – da osim ako ne vjerujem, neću razumjeti. Sv. Anselmo
Izvori:
1) Vjekoslav Krsnik, 23. 04.2022.
2) Ibidem, V.K.
3) Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr, Uvodnik, 29.04.2022.
4) Predrag Mišić Peđa, Pismo svojoj kćeri, Facebook profil, 28.04.2022.
5) Mladen Pavković, Zločini iz Borova sela, bezcenzure.hr, 29.04.2022.
6) Ibidem, V.K.
7) Vlatka Polšak Palatinuš, Pupovac s Vladom, dogovorio proširenje i obnovu Jasenovca, narod.hr, 21.04.2022.
8) Mesić u Jasenovcu, Tražiti ukidanje HOS i ZDS, direktno.hr, 22.04.2022.
9) Arhiepiskop + Aleksandar, Prizante paravoslavne crkve u RH, dragovoljac.com, 20.04.2022.
Rudi Tomić
