By Poštovani predsjedniče,
Pred nama je još jedna obljetnica najveće tragedije hrvatskog naroda Bleiburga i križnog puta, obljetnicu koju smo godinama dostojno obilježavali na samom mjestu stradanja, na
Lojbaškom polju pored mjesta Bleiburga u Austriji.
Nažalost zadnjih godina došlo je do promjene u odnosima bilo crkve bilo političkog vrha u
Austriji na komemoraciju na Bleiburgu.
Kao posljedica ovih prigovora između Hrvatskog sabora, kao pokrovitelja komemoracije,
Počasnog bleiburškog voda (PBV) kao glavnog čuvara obilježja i Katoličke crkve
dogovoreno je da:
…u sklopu ovogodišnjeg programa, u župnoj crkvi u Bleiburgu služit će se sveta misa dok će
hrvatski veleposlanik u Austriji položiti vijenac. Središnja komemoracija s polaganjem
vijenaca i molitvom bit će na zagrebačkom Gradskom groblju Mirogoju, nakon čega je
predviđena sveta misa, i u Svetištu hrvatskih mučenika u Udbini.
Slobodno govoreći radi se o “razvodnjenoj” komemoraciji. Što na izgled izgleda logično
riješenje ustvari je rijeć o kapitulaciji, jos jednoj “izdaji” na Bleiburgu!
Nije upitno da se obilježavanje održi na više mjesta, što više tim bolje, ali ne kad je na uštrb
središnje komemmoracije i kad je upitan razlog zažto je to učinjeno? Zašto je samo tako
prihvaćen austrijski prigovor da se tu radi o nekom političkom ćinu, da se veliča jedan
fašistički pokret, da čak treba promijenit grb na spomeniku na Bleiburgu jer da je to tobože
“ustaški” grb? Možda bi radi ovog trebali promjenit grb na crkvi Sv.Marka na Markovu trgu!
Prošle godine zabranjeni su svi govori osim misnog slavlja, sada se išlo korak dalje.
Ono što je nejasno je što je Vlada Republike Hrvatske (RH) poduzela da suzbije ovakve
smicalice , bilo od crkvene strane bilo od austrijskog političkog vrha. Zar je moguće da se
samo tako prihvatio ovaj nerazumni prigovor (ri) kao gotov čin!?
Da se radi o jednom čisto političkom činu, zabrani, od strane austrijskih vlasti govori i ovaj
citat iz dnevnika Die Presse:
“…austrijske vlasti su nakon reakcije socijaldemokratskih vlasti u Koruškoj proteklih
godina na listu zabranjenih simbola uvrstili i obilježja ustaškog režima koji su se
proteklih godina mogli viđati kod pojedinih sudionika skupa pored Bleiburga”.
Zna se da tih isticanja nije bilo zadnjih nekoliko godina, i kad je bilo bilo je uglavnom od
strane nerazumnih pojedinaca a možda čak i namjerno, znači radi se o nečem što je već
riješeno, pod kontrolom, nije aktualno pitanje, prema tome može samo biti izlika ali ne
razlog zabrani.
Diljem svijeta održavaju se komemoracije za žrtve mnogih ratova i holokosta, ali uvijek
glavno obilježje je na licu mjesta, događaja. Zašto, zato jer je to direktno povezivanje sa
žrtvom, sa stradalim, izravni pijetet, kojeg nijedno drugo mjesto ne može zamjenit.
Bleiburg nije samo važan za hrvatski narod ono je važno za sve narode svijeta, uključujući i
austrijski. Zločin je zločin ma gdje god on bio počinjen. Pervezno je davati obilježavanju
ovakvih tragičnih obljetnica političku konotaciju, to je omalovažavanje, ubojstvo žrtve po
drugi put!
Poštovani predsjedniče, apeliramo na Vladu RH da u što oštrim crtama demantira prigovore
austrijske vlade i zatraži da se komemoracija Bleiburga i križnog puta vrati na svoje izvorno
mjesto. Unaprijed hvala.
S poštovanjem,
Stjepan Asić
Predsjednik
Australsko-hrvatskog kongresa
11 Colebrook Circle, Secret Harbour
Western Australia, 6173
