By Posljednjih godina sve su glasniji ljudi koji su u politici još od 90-tih godina i koji se ne mogu pomiriti s rezultatima Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je veći dio Bosanske Posavine dodijelio Republici Srpskoj, a rezultate rata ozakonio i priznao čime je Bosanskoj Posavini i njezinim stanovnicima hrvatske i bošnjačke nacionalnosti nanio neoprostivu nepravdu. Priče koje su se pojavljivale krajem 90-tih godina i danas polako postaju dio svakodnevnice. U tim pričama pokušava se aktualizirati pitanje pada većeg dijela Bosanske Posavine te opstanak tzv. enklava Orašja i dijelova Brčkog. Upravo u tim krajevima, kao i na području Odžaka, iako bi po svim kriterijima ta područja trebala biti od posebne skrbi, na prvi pogled, sve se čini kako bi se rezultati rata zacementirali i onemogućilo te ljude na povratak i razvitak. Poznato je da su Posavljaci vrijedni i sposobni ljudi i da su znali vjekovima opstajati na plodnoj posavskoj zemlji te da im politika nikada nije bila naklonjena. No, čini se da je ipak ova sadašnja najnemilosrdnija i najnepovoljnija.
Na nedavno održanim parlamentarnim izborima za Sabor Republike Hrvatske, koji će se sutra konstituirati, Hrvati iz dijaspore dobili su tri zagarantirana mandata. Najviše su glasova dobili predstavnici HDZ u BiH iz nekih drugih krajeva. Hrvati iz Bosanske Posavine, njih troje na listi HDZ-a u XI. izbornoj jedinici (Ivica Mišić, Joso Marković i Ana Andrić) te ostalih četvero s drugih lista nisu osvojili zajedno niti 1000 glasova. Najviše ih je osvojio Ivica Mišić, ali tek 270. Činjenica je da je od oko 20.000 onih s pravom glasa u Bosanskoj Posavini, distriktu Brčko i onom dijelu Posavine koja pripada Republici Srpskoj, na izbore izašlo tek njih oko 900 je uistinu katastrofalna. S pravom se postavlja pitanje: jesu li Posavljaci toliko nezainteresirani da imaju svojega predstavnika u Saboru Republike Hrvatske ili je po srijedi nešto drugo? Jesu li Hrvati Odžaka, Orašja, općine Domaljevac-Šamac, Brčkoga, Srebrenika, Gradačca, a koji tamo i žive imali ravnopravnu mogućnost i na izbore izaći kao i svi drugi Hrvati u BiH? Jesu li kandidati na listama iz Bosanske Posavine, koji su poznati lokalnom pučanstvu bili u istoj ravnopravnoj poziciji kao, na primjer, kandidati iz Hercegovine koji su glasovali u Mostaru ili kandidati iz Livna i Tuzle, pa i iz Kreševa, koji su glasovali doslovno na kućnom pragu u Livnu, Vitezu Sarajevu ili Tuzli?
Oni koji analiziraju loše rezultate Hrvata iz Bosanske Posavine zanemaruju činjenicu da na području cijele Bosanske Posavine i dijela Republike Srpske, na potezu od Banja Luke do Tuzle ne postoji konzulat Republike Hrvatske niti kakav konzularni odjel te Hrvati s ovog područja su morali prijeći i po 100 kilometara kako bi glasovali. Imajući u vidu da stranačkim prvacima iz Bosanske Posavine niti ovaj puta nije bilo u interesu što će reći narod, nego što će reći glavni kreator politike tako nisu ozbiljnije organizirali niti prijevoz a niti su se potrudili da nešto više naprave, jer to nije sukladno politici prvog stranačkoga čovjeka, Dragana Čovića. Ispričavamo se gospodinu Čoviću i suosjećamo s njegovim današnjim stanjem (pozitivan na COVID-19), ali na sastanku ŽO HDZ Bosanska Posavina pred same izbore u odžačkom hotelu ERO predstavnici njegove stranke rekoše da je on osobno govorio da birači ne idu se prijavljivati u Hrvatsku i glasovati nego da to čine u BiH. Takva naredba ili preporuka nije išla na ruku ljudima iz Orašja, Odžaka i Brčkog, jer su im Županja i Slavonski Brod samo preko Save a do prvog najbližeg mjesta za glasovanje, Tuzle trebali su prijeći neki i po 100 kilometara. Takvoj preporuci čudila se tom prigodom i sama nositlejica liste HDZ-a za XI. Izbornu jedinicu gospođa Zdravka Bušić. I upravo onih oko 1000 glasača koji su dali potporu posavskim kandidatima na listama dobrano su ih dali izvan biračkog mjesta u Tuzli, gdje ih je iz cijele Posavine i Brčko distrikta glasovalo jedva oko 200.
Izbori su prošli, tako je kako je. Možda se nešto i dade uraditi u političkom smislu, jer ovako kako je sada, Bosanska Posavina neće imati svojega predstavnika u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske, a sada joj je to prijeko potrebno, nego će o njoj opet odlučivati oni, koji možda niti ne znaju gdje se ona nalazi. To govorimo barem po dosadašnjem iskustvu. Za Posavinu su se zalagali samo oni koji su rodom iz Posavine. Možemo s pravom reći kako je veliko pitanje kako bi se završila „saga o rušenju povratničkih kuća u Garevcu“ da nije reagirao Posavljak Ivica Mišić, koji je u Saboru predstavljao IV. Izbornu jedinicu. Reagirao je, jer ga je kao Posavljaka srce povuklo. Nisam čuo niti jednu riječ u tom smislu od Bože Ljubića ili Željka Raguža ili pak generala Glasnovića, koji su bili izabrani da predstavljaju dijasporu i osvojili najviše glasova. Njihova je to bila zastupnička dužnost. Ali, ovakvo stanje može biti poticaj novim ljudima da konačno isprave grješke iz prošlosti, pa da zastupnik iz Ljubuškog, vrlo uspješni Nevenko Barbarić sa 16-godišnjim iskustvom HDZ-ova gradonačelnika u prvom svom javnom obraćanju u Saboru zatraži otvaranje konzularnog odjela Republike Hrvatske u Posavini. Možda je vrijeme da se promjene navike i običaji. Ovdje ne spominjemo zastupnika Radoja Vidovića iz Središnje Bosne. Njemu čestitamo i želimo da reprezentativno predstavlja Hrvate Središnje Bosne. Vrijeme je i bilo da i Hrvati Središnje Bosne dobiju pravo glasa u Hrvatskom saboru. No, to ne znači da se zvanična hrvatska politika pa i zvanična hrvatska politika u BiH ne treba zalagati kako bi se Hrvatima Bosanske Posavine konačno omogućilo da mogu izraziti svoja prava. Sada bi bilo lijepo kada bi netko od zastupnika otišao u izvršnu vlast i prepustio zastupničko mjesto Hrvatu iz Bosanske Posavine. Tako bi se pokazalo i jedinstvo i zajedništvo, a Hrvatima u Posavini novi „vjetar u križa“. Moramo biti iskreni, pa reći da je u prošlosti postojalo jedno konzularno odjeljenje na području Bosanske Posavine, ali je zbog nekih objektivnih razloga zatvoreno, ali se moglo tisuću puta do sada otvoriti. Narod ne treba ispaštati zbog radnji i postupaka dužnosnika i pojedinaca. Do sljedećih izbora imamo određeno vrijeme, koje je sasvim dovoljno da se na području Bosanske Posavine može otvoriti konzularni odjel i ljudima omogućiti ista prava kao njihovim sunarodnjacima na drugim područjima BiH, kako bi legitimno mogli izabrati predstavnika koji će ih predstavljati u Saboru, iznositi njihova mišljenja i zalagati se za njihove potrebe. Nije li konačno došlo vrijeme da se pokaže kako Posavina nije prodana, nego da sve ono što se dešava oko nje jeste samo puka slučajnost?
Anto Pranjkić
