By Pričali su mi kad sam bila mala,
Sjećam se pričala mi je moja baka.
Uvijek u nekoj tišini , kao o najvećoj tajni.
Kako su se naši ljudi okrenuli nemilosrdnoj tuđini,
Izdani,prevareni,gladni a najviše otjerani,
I pričala mi je ona moja baka da je to posljedica rata,
Pa posljeratnog doba , pa studentskog proljeća.
A uvijek sa nekom zebnjom u srcu jer ni ona,
Ta moja baka do smrti svoje više nije vidjela brata svoga.
Danas iza našeg rata , iza naše pobjede kad pjevamo cijelu himnu,
Lijepu našu himnu slobode…
Onako prečesto je se sjetim i njenih riječi,
Šuti mala nemoj to nikom reći ….
Od spominjanja slobode možeš samo poginuti , nestati , zaleći.
Hm,,, mudro je zborila moja baka neka joj je laka Hrvatska gruda,
Samo bojim se da nismo pobijedili , nema još kod kuće onih,
Koji su nam puno za rata vrijedili…
Zašto upitah se Domovino čim ste ih povrijedili , otjerali
Napravili tuđincima .
Zato da bi se danas iako je more krvi poteklo za slobodu,
Naša djeca pošla za njima,zašto?!
Zato jer ste nesposobni vodit ovu svetu Zemlju kojoj je u ljepoti i raskoši
I Bog dragi bio na milosti.
A danas se samo Bogu molim neka vam on oprosti ja znam da moram
Kršćanka sam ali ne mogu , molim se svakog dana da mi Bog oprosti u glavi tu neslogu.
Jel nakon krvavog rata , gdje su mi zaspali i mama i tata i pola rodbine, prijatelji,prijateljice
Gdje nema više moje kuće i nema mojih slika nijedne uspomene,
Oprostite mi što oprostit ne znam jer dala sam Domovini sve i sebe sa samo sedamnaest
Na raspolaganje , zato jedino želim slogu , vjeru , zajedno naše ljude sve,
Pa to smo po Bogu ostali dužni onima kojih s’ nema zar ne?
Hrvatsko vrati se,čekamo te …
Jadranka Balatinac
