By Kakvu poruku političari šalju javnosti pozirajući na zgarištu nakon najveće katastrofe koja je zadesila područje Omiša? Pitanje koje nakon tragedije u Omišu više nitko nema pravo zaobići glasi: zašto nije aktiviran SRUUK – Sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizama?
Upravo radi preventive ili umanjenja posljedica katastrofa poput one u Omišu takav sustav i postoji, odnosno da u izvanrednim situacijama pravodobno upozori građane i omogući im da se sklone od neposredne opasnosti. A požar koji se noću približava naseljenom području, uz gust promet i velik broj ljudi, valjda i jeste upravo situacija za koju je sustav i zamišljen.
Nevjerojatno, zapravo nadrealno objašnjenje župana Splitsko-dalmatinske županije Draženka Bobana da bi aktiviranje SRUUK-a izazvalo „dodatnu paniku“ i „zakrčilo promet“, pa bi se time otežao pristup vatrogascima, ne samo da nije uvjerljivo, ono nakon svega čemu smo svjedočili otvara samo još više pitanja.
Svi koji imaju neko iskustvo sa požarima, a vatrogasci uz obalu ga i te kako imaju, i dobro znaju da izbijanje požara u večernjim satima, često istovremeno na više mjesta, uz vjetar koji požar nosi prema kućama, kada zračne snage imaju veoma ograničene mogućnosti djelovanja uz izrazito nepristupačan teren za vatrogasce, može značiti samo jedno, vjerojatnu kataklizmu strašnih razmjera. Ako je opasnost bila dovoljno ozbiljna da se mora razmišljati o evakuaciji, a po dosadašnjem iskustvu, i više nego jeste, kako je uopće moguće da se građane nije htjelo upozoriti jer je netko mislio da bi mnogi mogli paničariti? Zar panika kod dijela građana nije sasvim očekivano stanje u spomenutim okolnostima?
Ako bi upozorenje izazvalo prometni kaos, zar nije upravo posao kriznog upravljanja organizirati promet i evakuaciju tako da se omogući nesmetan prolaz građanima koji se evakuiraju, kao i hitnim službama koje interveniraju? I konačno, tko je uopće donio odluku da se SRUUK ne aktivira, na temelju kojih procjena, na temelju kojih i čijih podataka, na temelju kojih i kakvih protokola? Ako je sustav postojao, a nije iskorišten u trenutku kada je možda mogao nekoga upozoriti, udaljiti iz zone opasnosti i potencijalno spriječiti teške posljedice, po kojoj logici se uz pričinjenu štetu i žrtve može izjaviti da su službe „reagirale izvanredno“.
Bez odlaganja treba utvrditi je li SRUUK mogao biti aktiviran, tko je odlučio da neće biti aktiviran i jesu li tom odlukom građani ostavljeni bez pravodobnog upozorenja. Ako se daljnjom analizom i istragom pokaže da je pravodobno upozorenje moglo spriječiti teške ozljede ili smrtni slučaj onda pitanje odgovornosti postaje neizbježno. SRUUK nije ukrasni sustav niti neka jeftina i beskorisna aplikacija za pokazivanje, SRUUK postoji upravo zato da upozori ljude kada im prijeti opasnost, upravo ovakve kakva je zaprijetila u Omišu.
Zato građani Omiša, ali i cijela Hrvatska, zaslužuju jasan, stručan i logičan odgovor, a ne PR objašnjenje koje uz već ozbiljno narušeno povjerenje u institucije, dodano otvara nova pitanja.
U Zagrebu, 16. 08. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
