ZAPOSLENJE…

Naravno kao obično sam budna od tri. Enti život kad ujutro moraš motat duvane umjesto da kao gospođa žena stanem pred trafikom. Tako mi je osakaćen i socijalni kontakt…razgovarala bih ili s trafikanticom ili kupcem iza sebe. Ovako motam i već se unaprijed tresem od straha da će moj diler, zbog pandemije prestati putovati u Međugorje. A dobro, bit će kako bude kad nam je već Svevišnji namijenio ovu pošast. Sve mislim kako je Noa puno bolje prošao. Kad su se narodi previše raskalašili Bog im je poslao potop. Šta smo strašno mi učinili da se odlučio za Covid 19.? Ima li ON u svom registru blažih kazni? Ništa ne pomaže lamentiranje i objede kako je Svevišnji zao, nemilosrdan i konačno senilan pa je pomiješao sve popise kazni umjesto da je neku pismeniju dušu imenovao tajnicom koja bi sve to složila i lijepo probušila pa složila u registrator. Od tako nesređenog tipa svačemu se možemo nadati.
Jučer je bio baš neki loš dan..ništa dobrog od jutra do večeri.
Odmah jutrom, dok razbojnička banda spava naumila sam otići do pošte i prodavaonice u prizemlju, jest da je u njoj sve skuplje ali ako idem dalje mogla bih gibirati koronu a to mi baš i ne treba. Pa odmah zagladila kose..luksuz je češljati se svaki dan, ono što se izvuklo i strši pridržala špangom. Šta bih s oblačila kao da idem u svatove? Svakidašnje tajice i majicu obojenu s dvije tri fleke od prekojučerašnjeg toča (nema veze navući ću đilet i neće se vidjeti) neću ni mjenjati samo da obujem patike. E te patike su posebna priča..naumila sam prije četiri godine kupiti lagane a kao domoljubno čeljade neću dalje od Borova. Na izlogu pisalo “akcija” a kad to vidim ja se jednostavno ne mogu suzdržati. Akcijska cijena mi je malo razbistrila glavu ali sam tu večer provela prevrčući po internetu i našla baš odgovarajuče: bijele, od platna sa sitnim, neupadljivim cvijetićima, čak 10 ,00 kuna jeftinije nego akcijske. To što sam dostavu platila 30,00 kuna nije me nimalo pokolebalo u uvjerenju kako sam sjajno prošla. Nisam ih puno nosila ali ove jeseni kad je malo zahladilo pa nije red hodati u natikačama kad se već patike mogu obuti na bosu nogu rabila sam ih svaki put kad bih izlazila. I tako, sjednem, nazujem patiku a ono….provirio palac. O boga ti draga izgledam kao pok. kuma Bila..ona je na svakom novom postolu izrezala ono što je je smetalo da se njezine kurje oči osjećaju udobno. Pa se sjetim kako je u pravu bila moja pok,. mama kad me je prekoravala radi aljkavosti: “Na koga si se ti uvrgla? Kako možeš takva van? Ja ne bih takva izašla ni ispred kuće. ” I zasigurno ne bi jer je do osamdesete po svijetu hodala na visokim, tankim potpeticama. A šta ću ja kad me dragi Bog stvorio tako aljkavom i nebrižnom. Gledam patike, gledam prst što viri..da ih obujem? Da ih bacim? Da ih krpam? Izvadim iz kutije ncve walkmans i teška srca nazujem.
Uglavnom sve sam sretno i spretno obavila, vratila se i onda je počeo horor. Netom sam otpila par gutljaja ledene vode i zapalila svrnem pogled prema televiziji. Kad ono titl: “Svi predsjednici uprava i direktori javnih i državnih tvrtki morat će podnijeti izvješće o svojim obiteljskim vezama.” O, svetog ti Roka! To mora da je predsjednik Vlade pisao Kim ili Sungu (ili kako se već zove), požalio se na nepotizam i molio savjet pa dobio odgovor. Kome će se podnositi izvješća? Neće to predsjedniku Vlade ili ministru unutarnjih poslova, nemaju oni vremena čitati što je Pere Mati, kako je Ruža od Perine strine preko Matine punice dobila posao, sve su to bezvezarije za tako ozbiljne dužnosnike. Najbolje bi bilo osnovati novu agenciju koja bi se bavila tim ozbiljnim poslom i bez obzira na trošak višestruko bi se isplatila. Koliko bi samo uštedjeli na poticajima za poljoprivredu (nu, zašto nije poljogospodarstvo?). Ne bi se dijelilo samo tako pa da se ministar srami radi svoga oca. A opet, ministri neće imati tu obvezu. U tom slučaju najbolje bi bilo uskratiti rođacima predsjednika uprava i direktora a podijeliti rodbini ministara. I radna mjesta i poticaje i sve što je na raspolaganju za podijeliti.
Još se nisam ni oporavila od pozitivnog šoka pa da se nečim zabavim počela raditi njoke. Nisam li pet, šest provukla kroz ragatač ukazao se naš stožer. Nisam neematična osoba i jako brinem za gospodina Božinovića. Kad se on pojavi na ekranu pretrnem od straha da će mu baš tu, tog trena dušica napustiti tijelo i njegova masa će biti 21 gr lakša. Kad me je pozvao da skupa sa svim građanima naše zemlje pazim na ilegalna okupljanja i čim vidim nešto sumnjivo dojavim policiji skoro da sam sirovu njoku stavila u usta umjesto u lonac s kipućom vodom. O majko moja! Evo sam dobila posao..e neka sam i to dočekala da mogu našim vlastima biti korisna.
Osokoljena i voljna da dojavljujem i opanjkavam one koji mi se zamjere nekako zgotovim njoke ali više TV ne ispuštam iz vida. Isplatilo mi se čim se ukazao predsjednik Vlade da nam nabroji tko će s njim u Vukovar. Nabrajao je on ali nisam baš zapamtila nego sjela, podbočila rukom glavu i sve mislim: “Kako krasno govori o odavanju počasti Vukovaru. Bože moj, da ga nije spriječila dijagnoza sigurno bi odmah 1991. stupio među dragovoljce i borio se na Trpinjskoj cesti, zajedno s Fredom. Pa robijao u srbočetničkim logorima. I ništa za svoje zasluge ne bi tražio od države. Dobro podržao bi Đuru, Josipa i društvo u šatoru u pravednom prosvjedu protiv nenarodne vlasti…možda bi i koju plinsku bocu iznio na cestu jer to ne mogu invalidi. Koja šteta, koja šteta!”
Tako i vesela i nevesela dočekala večer i onda me baš lupilo. Katolička Poljska ( kao da smo mi manji katolici od njih) i Mađarska stavile veto na Europski proračun i Program oporavka gospodarstava zemalja članica od pandemije. Bogati! Što Mađari imaju protiv nas? Nije li se pred samo dva , tri mjeseca naš ministar prostro pred Orbanom kao tapetić na ulaznim vratima? Nisu li naši europarlamentarci svaki put kad je trebalo glasati protiv Mađarske skrušeno držali ruke u krilu? Čak me nije toliko dotuklo to veto koliko spoznaja da one miljarde o kojima nam je radosnu vijest donio predsjednik Vlade naglašavajaući da to nitko prije njega i u tolikom iznosu nikad nije priskrbio Domovini. neće doteći tako brzo. Koliki je to udarac Njemu? Kao da mu je malo svih ovih svinjarija u zemlji pa ga moraju bičevati i iz drugih članica. Šta će učiniti Šarl Mišel?A kako sam ja jednostavnog uma očekivala sam da će za njim početi stizati vreće EUR-a…vrag će stići kad u EU imaš tako zavidne zemlje. Trebat će ih nekako udobrovoljiti..možda smo mi samo kolateralna žrtva. Državna TV nije prenijela tu poražavajuću vijest…što bi mu sipala sol na ranu?
Dan koji mi je donio rupu na patici, zaposlenje na radnom mjestu državnog špijuna, pouzdanje u brižnost, mudrost i poštenje šefa izvršne vlasti i onda me baš bacio u bed je napokon prošao. I bolje jer od jutra nije išlo po dobrom.
Prije sna prtisla daljinski…a jesu nas preveslali s novim signalom i risiverima..svi ljudi na ekranu crveni kao, bože mi prosti Indijanci.
Utonula sam u nemiran san i probudila se u tri. Kako uopće spavati mirno kad ti se država koprca u takvim problemima da prijeti da se surva u provaliju i povuče i mene za sobom, ni krivu ni dužnu?
Anna Kowalska