STUDENI 1941. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ…

1. Pripremna Ustaška bojna:

U Glavnom Ustaškom Stanu donesena je 29. listopada 1941., odredba o postrojavanju pripremne ustaške bojne od pripadnika bivšeg Hrvatskog sokola. (Vidjeti: Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe. Proglašene od 30. listopada do 20. studenog 1941. Knjiga VIII.(Svezak 71.-80.) Uređuje: A.Mataić, Tisak i naklada knjižare St. Kugli, Zagreb, Br. 2951, str. 1-2, Izvor: sistory.si/cdn/publikacije/37001-38000/37532) Hrvatski sokol je jedna od organizacija Katoličke akcije koja je u hrvatskom i kršćanskom duhu odgajala hrvatsku mladež, iz koje su se novačili članovi Ustaškog pokreta. Pripremna bojna je nosila naziv „Grič“, u koju se uvršćuju pripadnici bivšeg Hrvatskog sokola u Zagrebu u okviru Hrvatske ustaške vojnice. Zapovjednik je Branimir Reša a zamjenik Vilko Kučan. (Isti izvor, str. 2)

2. Njemačka narodna skupina:

Njemačka etnička skupina u NDH je ravnopravna hrvatskom narodu. Prema zakonskoj odredbi od 30. listopada, vođa njemačke narodne skupine ima pravni položaj i ovlasti državnog ravnatelja (Isto, str. 11-12), koji izdaje odluke o ustrojstvu, smjernicama, propisnicima za sve grane i ustanove njemačke etničke skupine. Istog dana je donesena zakonska odredba po kojoj svi Nijemci na području NDH imaju pravo nesmetano se služiti njemačkom zastavom, pjevati i svirati himne njemačkog naroda, pozdravljati njemačkim pozdravom, nesmetano se služiti njemačkim jezikom u javnom životu. U svim državnim i upravnim jedinicam, gdje njemačko stanovništvo iznosi više od 20%, hrvatski i njemački bit će jedan drugom ravnopravni kao službeni jezici. (Isto, str. 13-15) Imena i prezimena svih Nijemaca imaju se u javnom životu pisati u njihovom prvobitnom obliku po njemačkom pravopisu. Tamo gdje je više od 20% Nijemaca, nadpisne ploče ulica moraju biti dvojezične.

3. Hrvatski dojavni ured Croatia:

Zakonskom odredbom od 9. listopada, o osnutku i radu Hrvatskog dojavnog ureda „Croatia“, predviđeno je isključivo pravo dojavljivanja (davanja) svih kulturnih, političkih, gospodarskih, burzovnih, športskih vijesti. (Isto, str. 22-24) Nadzor nad radom ove službe vrši i smjernice daje Državni izvještajni i promičbeni ured kod predsjedništva vlade. Dojavni ured Croatia preuzima sve poslove službe „Velebit“, koja prestaje djelovati. Njena imovina i imovina „Avale“ bivše kraljevine Jugoslavije na području NDH, postaje vlasništvo države.

4. Zajednica za mljekarstvo:

Da su nove hrvatske vlasti temeljito pristupili ustrojstvu države Hrvatske, svjedoči zakonska odredba od 29. listopada o osnutku Zajednice za mljekarstvo. (Isto, str. 25-33) Ovo između ostalog svjedoči o prvotnim navjerama ustaških vlasti koje nisu poticale međuetničke i ideološke sukobe već stvaranje mirnodopskih uvjeta za izgradnju obnovljene države.

5. Njemačko školstvo:

Prema nadopunama i izmjenama provedbene naredbe o njemačkom školstvu od 28. listopada, u NDH se u cjelosti izjednačava njemačko školstvo sa hrvatskim, kao posljedica brojne njemačke etničke skupine i prirode političkih i vojnih odnosa između Velikog Njemačkog Carstva i NDH. (Isto, str. 40-46)

6. Zdravstvena zaštita preseljenika:

Hrvatski preseljenici su naredbom od 3. listopada uživali pravo zdravstvene zaštite, (Isto, str. 51-53) što svjedoči o brizi koju su nove vlasti posvećivale hrvatskim useljenicima. Takvi preseljenici stoje pod posebnom zdravstvenom pazkom koja traje kroz 3 godina od dana preseljenja, kako bi se održala radna sposobnost preseljenika i njihove djece.

7. Ustaška mladež:

Uredba o osnutku i ustrojstvu Ustaške mladeži donesena je 4. studenog 1941., (Isto, str. 99-100) kao sastavni dio ustaškog pokreta. U Ustašku mladež postrojava se cjelokupna hrvatska mladež od 7. do 21. godine života. (Isto, Čl. 1., str. 99) Upravni zapovjednik ima dva zamjenika, jednog za mušku i drugog za žensku mladež. Obuhvata: a) Ustašku uzdanicu, posebno mušku i posebno žensku, od 7. do 11. godina; b) Ustaške junake od 11. do 15 godina; c) Ustašku Starčevićevu mladež, od 15. do 21. godinu starosti i d) sveučilištarce i sveučilištarke. Na područjima velikih župa, gradova i upravnih obćina ustrojavaju se stožeri (velika župa), logori (gradovi) i tabori (obćinska uprava) Ustaške mladeži. Voditelj Ustaške mladeži u velikoj župi se naziva stožernik, grada logornik i obćine tabornik.

8. Službene oznake motornih vozila Hrvatskog domobranstva:

Četvrti odjel Hrvatskog domobranstva zadužen je za motorna vozila. Prema odredbi o upisivanju motornih vozila Hrvatskog domobranstva, od 20. listopada, sva službena vozila, moraju nositi službene oznake: a) motorna vozila hrvatske kopnene vojske – HV; b) motorna vozila zračnih snaga – HZ, c) hrvatske ratne mornarice – HM; d) vozila hrvatskog oružničtva oznaku – HO i e) motorna vozila vojne Krajine, oznaku – HK. (Isto, str. 101-104)

9. Prelasci malodobnika na drugu vjeru:

Prema zakonskoj odredbi o dopuni zakonske odredbe o prijelazu s jedne vjere na drugu donesenog 3. svibnja 1941., od 4. studenog, za prelazak malodobnika do navršene 18. godine života, dovoljna je privola majke ako je otac odsutan ili mrtav, a nije potrebna dozvola nadtutorstvene oblasti. (Isto, str. 106)

10. Zavičajno pravo Hrvata bivše kraljevine Jugoslavije:

Zakonskom odredbom od 4. studenog, priznato je zavičajno pravo Hrvatima s područja bivše Jugoslavije. (Isto, str. 107-109) Svim Hrvatima, koji su do 10. IV. 1941.,mijenjali svoje prebivalište unutar područja bivše države, i time izgubili zavičajno pravo u obćini koja je sastavni dio NDH, priznaje se zavičajno pravo u onoj obćini NDH, u kojoj su ga izgubili. Hrvatima koji nemaju zavičajno pravo u jednoj od obćina NDH, a presele se iz područja bivše kraljevine Jugoslavije, u NDH, priznaje se također zavičajno pravo u onoj obćini NDH, u kojoj su ga imali po rođenju. Hrvatima se smatraju: a) zakonita djeca od otca Hrvata, a nezakonita od majke Hrvatice, ako su arijskog podrijekla; b) udovice po rođenju Hrvatice; c) oni koji djecu odgajaju u hrvatskom duhu. Hrvatima i Hrvaticama, umirovljenicima, koji stiču zavičajno pravo, a prebivaju na području NDH, priznaje se pravo na mirovinu u NDH. Prema zakonskoj odredbi od 11. studenog, osobe iz bivše Slovenije, preseljene na područje NDH, stječu zavičajno pravo u onoj obćini, u kojoj su trajno nastanjeni, (Isto, str. 187-188) imajući u vidu one Slovence koje su iz Slovenije izselile (prognali) njemačke vlasti.

11. Promjena imena naselja:

Zakonskom odredbom od 4. studenog, promjenjeno je ime sela Bosanski Aleksandrovac u Adolfstal. Ujedno je osnovana upravna obćina Adolfstal u kotaru Banja Luka. (Isto, str. 110-111) 19. studenog donesena zakonska odredba o promjeni imena grada Slavonska Požega u Požega. (Isto, str. 288) Naredbom od 11. studenog, promijenjeno je ime upravne obćine i kotara Mrkonjić-Grada u Varcar-Vakuf. (Isto, str. 196)

12. Visoka pedagožka škola:

Utemeljena zakonskom odredbom od 1. studenog, koja ima položaj fakulteta (Isto, str. 112-125) i uzdržava se iz državnog proračuna. Njen zadatak je razvoj pedagožke nauke, znanstveno propitivanje svih pitanja vezana za školu, s ciljem pripremanja nastavnika građanskih škola, u trajanju od 4 godine. Jedan od ciljeva novih hrvatskih vlasti je opismenjavanje nepismenih svih građana na području NDH, te su stoga učitelji i nastavnici obrazovani.

13. Mjere protiv prosjačenja, skitnje i bludničenja:

Vlasti NDH su nastojale suzbijati ovakve negativne pojave zbog čega je 4. studenog donesena zakonska odredba o spriječavanju prosjačenja, skitnje i bludničenja. (Isto, str. 142-144) Te pojave su najstože zabranjene. Iznimno se može od prvomolbene redarstvene oblasti dobiti dozvola sabiranja milodara, ali samo u obće-korisne svrhe. Svaka osoba koja se zateče u prosjačenju, skitnji i bludničenju, uhititi će se i kazniti redarstveno zatvorom do 60 dana, a u ponovljenom slučaju uhićene zdrave osobe za rad sposobne, upućuju se na prisilni rad u trajanju od 1 godine.

14. Pitanje ženidbe častnika, državnih i samoupravnih činovnika:

Prema zakonskoj odredbi od 6. studenog, častnici hrvatskog domobranstva, državni i samoupravni činovnici u NDH, ne smiju sklopiti ženidbu bez pismene dozvole, dok su u djelatnoj službi, (Isto, str. 148-149) s ciljem očuvanja rasne i narodnosne čistoće hrvatskog naroda. Istog dana je donesena provedbena naredba (Isto, str. 150-151) o ženitbi samo državnih i samoupravnih činovnika, koji trebaju u molbi o ženitbi, navesti sve podtke o zaručnici, njenoj vjeri, narodnosti, stupnju naobrazbe, prebivalištu, podaci o roditeljima, njihovoj vjeri, narodnosti i zanimanju, kao i opis političke prošlosti obitelji zaručnice. U molbi se prilaže krsni (rodni) list zaručnice i njezinih roditelja, svjedočba o imovinskim prilikama zaručnice i roditelja.

15. Nove novčanice Kune:

Prema oglasu od 5. studenog, od 8. studenog 1941., Hrvatska državna banka pušta u novčani promet novčanice NDH: kune od 500, kune od 50 i kune od 10, (Isto, str. 158-164) sa točnim opisom lica i naličja, kao neograničeno zakonito sredstvo plaćanja na čitavom području NDH.

16. Sporazumak o preseljenju hrvatskih državnih pripadnika:

Ovim Sporazumom od 12. studenog, o preseljenju hrvatskih državnih pripadnika iz Donje Štajerske na područje NDH (Isto, st. 269-275), zaključen između Gauleitera Donje Štajerske u Grazu, Sigfried Uiberreithera, i predstavnika ministarsta unutarnjih poslova NDH, dra Oskara Turine, svi hrvatski državljani koji se smatraju pripadnicima hrvatskog naroda, kojima je stalno boravište u Donjoj Štajerskoj, imaju pravo preseliti se na područje NDH. Povratnici trebaju svoju odluku o preseljenju najaviti u roku od tri godine nakon stupanja na snagu ovog sporazuma. Sporazumak se odnosi isključivo na arijske pripadnike, a prosuđivanje arijstva vrši se prema propisima njemačkog zakonodavstva o rasnoj pripadnosti (tzv. Nurnberški zakoni). (Isto, čl. 9., str. 274)

17. Ustaška nadzorna služba:

Zakonskom odredbom o preinaci i nadopuni odredbi o ustaškoj nadzornoj službi, od 19. studenog, Ustaška nadzorna služba ima pet grana: a) ustaško redarstvo, b) ustaška obavještajna služba, c) ustaška obrana, d) ustaški osobni ured i e) ustaška sigurnosna služba.

18. Viteški red Hrvatskog Zmaja:

Zakonskom odredbom o osnivanju Viteškog reda Hrvatskog Zmaja, od 19. studenog (Isto, str. 301-302), određena je djelatnost koja se odnosi na njegovanje hrvatske predaje i uspomene iz prošlosti hrvatskog naroda, čuvanje i obnavljanje spomenika hrvatske prošlosti, čuvanje uspomena na zaslužne Hrvate podizanjem spomenika, ploča i poprsja, pomaganje kulturnih pregnuća. Osnutkom Viteškog reda Hrvatskog zmaja, prestaje postojati Družba Braće Hrvatskog Zmaja u Zagrebu.

19. Franjevački samostan u Sinju:

Zakonskom odredbom od 19. studenog, gimnazija franjevačkog samostana u Sinju, dobiva pravo javnosti (Isto, str. 303-304), čime se ova privatna gimnazija izjednačava s ostalim državnim gimnazijama.

20. Prestanak Vojne Krajine:

Vojna Krajina je nastala kao posljedica austro-ugarske politike koloniziranja pravoslavaca, Vlaha i Srba na hrvatske povijesne pokrajine. Nove hrvatske vlasti su zakonskom odredbom od 19. studenog (Isto, str. 314-316), odlučile ukinuti krajiške imovne obćine, sa obrazloženjem. (Isto, str. 316-323) Naime, kada su austrijske vlasti uspostavile Vojnu Krajinu, one su kolonizatorima dodjeljivale autonomiju upravljanja šumskim bogastvom, od čega su se uzdržavale ove imovne obćine. Prema ustaškim vlastima, ovime se zatvara pitanje krajiških obćina koje nisu bile pod hrvatskim suverenitetom. Kad je Vojna krajina razvojačena, 1871. je donesen zakon o otkupu prava na drvo, pašu i šumske proizvoda koje su imali krajiški stanovnici u državnim šumama u Vojnoj krajini. 1873. su stvorene Krajiške imovne obćine tako da je jedna polovina šuma ostala u vlasništvu države a druga je predana krajišnicima, koji su njime gospodarili nezavisno od Hrvatske zemaljske vlade u Zagrebu. Kao posljedica prekomjernog iskorištavanja šumskih bogastva, prekomjerne sječe šume, starije šume su isječene a mlade još nisu sazrile, što je uzrokovalo povećanje dugovanja imovnih obćina. Stoga je 1881. donesen zakon po kojem članovi imovne obćine (pravouživaoca) imaju pravo na užitak samo u onim granicama koliko šuma može dati godišnje. Tvorac Vojne Krajine su dakle Austro-Ugarske vlasti s ciljem otuđenja hrvatskih povijesnih teritorija. Sa njenim slomom, raspala se Vojna Krajina ali nije bila službeno ukinuta. 1922. su imovne obćine su podržavljene. One su zamišljene kao vid gospodarske i političke autonomije koloniziranog stanovništva, što hrvatske vlasti nisu dobro primile. Do kraja 1940., iznos zaduženja imovne obćine je iznosio oko 25 miliona kuna. (Isti izvo, str. 321) Sve je krenulo naopako kad su sasjekli šumu na koju je otpadao veći dio glavnice, što je dovelo do dugovanja. Prema obrazloženju, jedino je država „u stanju da to stanje izlieči“, (Isto, str. 322) zbog čega se donosi zakonska odredba o prestanku postojanja krajiških imovnih općina a time i službenog ukinuća Vojne Krajine koja je dugi niz godina uzrok hrvatskog negodovanja. U obrazloženju se navode Ustaška načela, o javnom i narodnom dobru i probitcima hrvatskog puka, u koje spadaju šume, pašnjaci i šumski proizvodi. Ovime se ukidaju granice između državnih šuma i šuma imovnih obćina, koja prelazi u državno (hrvatsko) vlasništvo. Ovom zakonskom odredbom službeno je prestala postojati Vojna Krajine koja je od 1870-tih godina predstavljala sporno pitanje hrvatskog suvereniteta. Sve teritorije Vojne Krajine vraćaju se u teritorijalno područje NDH i pod vlast države Hrvatske.

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović