By Podjeli
Nema dana da ne dobijemo novčanu uplatnicu za počinjenu izbornu pogrešku. Jučer dolazi kazna za ne izgrađenu prugu na vrijeme u iznosu od 120 milijuna kuna.
Taman je zbog Pelješkog mosta ministru Butkoviću porasla popularnost na 2% , danas bi već morao podnijeti ostavku. No neće Butković podnijeti ostavku, niti će Plenković sazvati presicu da obavijesti javnost o tome što mora znati.
Nije se ni nitko potrudio objasniti zašto su tajne službe tajno potrošile milijune, niti zašto državne firme godinama toleriraju krađu novaca na temelju dvojnih adresa.
Za 120 milijuna moglo se od temelja do krova napraviti barem 150 kuća za stradalnike koji su još uvijek u kontejnerima.
Plenković saziva tri presice na dan kad je u pitanju povećanje kreditnog rejtinga, kada izgubimo novce, to javnost baš i ne mora znati.
Friziranje stvarnog stanja išlo im je dobro, uspjeli su potpuno bezbolno “Frkine majstorije” pretvoriti u “pučke jalne ludorije”, Frka je dalje desna ruka, ona koja je svjedočila izradi prvog eura.
Istu metodu izabrao je i dr.koji je javnosti s velikom dozom arogancije objavio da se doktor mora imati u telefonskom imeniku na brzom biranju s određenom reputacijom i istom političkom orijentacijom.
Doktor se prometnuo u žrtvu neshvaćenih, ali dobronamjernih, nismo ga dobro razumjeli, veli da mu prijete smrću, a on je jednom rečenicom degradirao sve liječnike školovane u “Jugi”, odbacio Hipokrata i Štampara i zdravstvo kojeg plaćaju građani jednom petinom svojih prihoda sveo na pravilo adresara telefonskog imenika.
Doktor ne prati rejting liste i pojma nema da u Hrvatskoj ima 17% ljudi koji ostaju neopredjeljeni u politici, ne raspoznaju tko je pozitivac a tko vuče u krivom smjeru.
Pravi se i Plenković, ignorira siromaštvo sve većeg broja građana, zatvara oči pred penalima koji mu stižu na naplatu, javno brani nesposobne ministre koji rade ogromne pogreške. Filipović je na prvom većem poslu posrnuo, natječaj za obnovu i razvoj pao je zbog toga što je naša administracija pogodovala djelatnostima kojih nemamo u Hrvatskoj.
Nema pojma glava zašto se rep vrti, jednostavna je izreka kojom se opisuje potpuni “zbunjola” na poslu kojemu nije dorastao..
Smrt novinara pokrenula je lavinu neispričanih priča o patnjama hrvatskih građana koji su u boli otpratili one koji su otišli, a možda i nisu trebali. Šefica Hitne smjestila se u fotelju u Saboru u društvu još puno doktora koji biraju politiku umjesto stetoskopa.
Kakvo je poboljšanje izborila doktorica Grba za hrvatske građane iz područja svoje struke, gdje su helikopteri i nova vozila, gdje su novi aparati za brze intervencije, gdje je kadar za djelovanje. Dr. Grba primila je zastupničku plaću i dva puta sačuvala ministarsku fotelju ministra Beroša.
Za takav rad Sabora ne trebaju nam izbori za zastupnike izaberemo između dva favorita i onaj koji pobijedi zastupnike može dovesti s burze rada, a da prije toga prođu na testu najbrži prst.
Sabor se sveo na dizanje ruku petkom i neobavezno drijemanje kroz tjedan, i to samo ako nemaju posla kod kuće.
Na poziv spikera za glasanje, obave svoje i dobiju plaću statista kao i u komediji gdje se plješće po narudžbi.
Najskuplji posao u Hrvatskoj je dizanje ruku u Saboru, njima idu na osobnu odgovornost i sav trošak jalovog rada ministara, svi troškovi požarišta, svi kazneni penali, sve su to posljedice stisnutog gumba krive boje.
Lakrdija od oporbe ( čast izuzecima, većinom žene) ne poduzima ništa konkretno, a plaća ide, naknade za odvojeni život koji i nije odvojen, cestarine , gorivo, stanovanje, režije.
Hrvatska je prešutno izdana radi privilegija pojedinaca i njihovih osobnih potreba .
Za sve što se događa postoji i razlog, tko ga želi znati naći će ga, ako nema vlastite suodgovornosti u svemu tome.
Noćas je u Bidenovu ( vijest je u novinama ispravljena,) u Trumpovu kuću ušao FBI s nalogom za pretragu, razbili su sef predsjednika Trumpa, ne postoje nedodirljivi i lišeni svih odgovornosti, ako je u pitanju sumnja na počinjenje kakvog prekršaja, osim u Hrvatskoj, gdje vrijedi pravilo” Mogu što hoću”.
Životom nam upravljaju gumbi na spravi za glasanje, ti gumbi iza sebe nemaju osobe sa stavom i željom za napredak zemlje, nego samo osobni razlog da je njima dobro .
Novo usklađivanje mirovina bit će izgleda u 6,04 %, s obzirom na inflaciju i povećanje plaće.
600 000 umirovljenika dobiti će povećanje od oko 164 kune za prosječnu mirovinu, ti ljudi imaju u prosjeku 32 godine staža.
6762 pripadnika HVO dobiti će 215 kuna za 6 god. 8 mjeseci i 6 dana staža, ne žive u Hrvatskoj već u zemlji gdje je PDV 17% a cijene hrane za 30% manje.
General Zagorac koji je zbog krađe osuđen i bio u zatvoru dobiti će oko 700 kuna usklađivanjem, živi i radi u Austriji.
Te dvije stavke pokazuju nam kako su duboko zaglibili stišćući krive gumbe oni koji su u Saboru. Naš branitelj koji se borio u Bosni i nakon rata odradio staž iza nekog stroja, ili na gradilištu u našoj zemlji,cijeli radni staž,
u mirovini ima 0,49 kuna dodatak za borbeni staž po danu, ili 14,7 kuna mjesečno.
Ti ljudi pljunuli su na trud, na poštenje, na vrijednost rada našeg radnika, branitelja , hranitelja obitelji, taj se čovjek ne može nadati da će hitna služba doći na vrijeme , jer nje skupljao telefonske brojeve određenih doktora, nije mešetario s bolovanjima i nije si “pribavio invalidnost na vrijeme” kako se u predizbornoj kampanji za vodstvo stranke HSU žalio, 2004 godine umirovljeni brigadni general Gabričević.
To “pribavljanje” pojedinih statusa koji nose velike novce dovelo je do prednosti na poziv.
Revizija svih mirovina je nužna za opstanak mirovinskog fonda, da će ju provesti ovi ljudi koji su sad u Saboru manja je šansa od bilo kojeg broja vjerojatnosti. U vrijeme kad je gospođa Herman sređivala mirovine po narudžbi i honorar, Plenković joj je bio ozibiljan kandidat za zeta.
Od obećanih 50% za preminulog bračnog druga Hrelja je na kraju pristao na 20% s počekom do 65 godina starosti.
Na ovom usklađivanju mirovina već smo to izgubili, nesreća je da su izgubili umirovljenici koji nisu ništa i neće ništa dobiti.
Niti nikada nisu ništa dobili , dragi ljudi mirovinu ne daje država onima koji su svoje odradili, oni su svoju mirovinu pokrili uplatom, država uzima onima koji su radili i borili se i daje onima koji nisu radili, ali su si “pribavili” pravi telefonski broj u pravi vrijeme.
To mora prestati, odmah , predugo je trajalo!
Onda možemo slaviti, prije toga sva su slavlja promašena, ne možemo biti zahvalni što smo u starosti pokradeni!
Dragica Trumbetaš
Podjeli
