By Nema dana, a da mediji ne javljaju o novim požarima diljem Jadranu. Dosad ih je samo ove godine bio iznimno veliki broj, a gdje je još kraj ljetu. U isto vrijeme gori na dva, tri pa i deset mjesta. Vatrogasci, kanaderi i helikopteri jedva izlaze na kraj s ovim nesrećama, u kojima je ipak najvažnija vijest da – nema mrtvih. Barem za sada. Svi se trude, uz vatrogasce, da bude što manja šteta, koja je inače već sada ogromna. Dobro je da su se od prvih dana uključili i ministri, od policije, vojske, pa do premijera…Vjerujemo da sama njihova nazočnost na mjestima koja gore ulijeva povjerenje. Nu, što se toga tiče, svake godine manje-više ista priča. Požari na Jadranu gutaju sve pred sobom. Ove godine čak su se kao nikad približili i nekim većim gradovima… U pomoć stižu i vatrogasci iz cijele države.
Nu, ovi nezaobilazni požari po Jadranu dobrim dijelom nisu i ne mogu biti slučajni, ili nastati samo uslijed vrućina i neopreznosti. Poglavito se ne mogu pojaviti „desetak“ u istom danu ili noći! A pojavljuju se. Netko ih podmeće. Istina, svake se godine, pa i ove uhitilo nekoliko piromana i na tome se ova priča uglavnom završila. Međutim, stječe se dojam da to ipak nije samo tako. Protiv Hrvatske, kako se čini, i na ovaj se način vodi – specijalni rat! To se možebitno tako ne može javno reći, jer ipak su nam važni turisti, ali dosta je toga!
Terorizam je na djelu!
Hrvatska država, ako želi uhititi „piromane“-teroriste, mora raspisati nagrade. Uz to ti piromani moraju biti drastično kažnjeni, što dosad nije bio slučaj. Vatrogascima treba znatno povećati plaće i dnevnice, a i opskrbiti ih sa suvremenom opremom. Ne može netko dva dana i dvije noći gasiti, a onda (za nagradu!) tri sata odspavati pod vatrogasnim vozilom, ili pak čitav dan biti na vodi i – sendviču! To što se sada priča da su oni heroji to će se dolaskom jeseni i smanjenjem broja požara brzo zaboraviti.
Ništa se neće puno popraviti, ako nećemo, kao u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, biti složni kao jedan, tim prije što požari koji bukte po Jadranu nisu i ne mogu biti slučajnost, bez obzira kako se političari i ini trudili da ih manje-više takvima prikažu.
Ako se nastavi s tim i takvim požarima, što će ostati od obale Jadranskog mora za pet ili deset godina?
I još nešto: dokad ćemo sami sebi lagati da je u „isto vrijeme grom (iz vedra neba) udario u „desetak mjesta“, pa da je to jedan od razloga što gori na sve strane?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
