By Odmah na početku osobno i u ime BUZ izražavam sućut obitelji preminule osobe na požarištu kod Omiša, a svima ozlijeđenima brzi oporavak.
Kako, nažalost, svaka tragedija otvara nova pitanja, tako je i ova vatrena stihija ostavila otvorenim pitanje izostanka pravodobnog upozoravanja građana putem poruka na mobitelima. Sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizama (SRUUK) osmišljen je upravo za ozbiljne krizne situacije. Svrha mu je čim prije upozoriti građane na opasnost, odnosno na požar koji je tijekom noći, nošen burom, doslovno pomeo sve pred sobom, napravio ogromnu materijalnu štetu, a nažalost iza sebe ostavio jednu smrtno stradalu osobu i više teško ozlijeđenih.
Je li se stradanje ljudi moglo spriječiti ili barem smanjiti da su građani na vrijeme bili upozoreni? To je pitanje na koje javnost mora dobiti jasan i stručan odgovor. Umjesto toga, pred kamerama se svakih nekoliko minuta redaju HDZ-ovi „bojovnici“ kako bi, uz što više ponavljanja istih fraza, izrazili zabrinutost, kurtoazno pohvalili vatrogasce i naveli kako su svi stradalnici zbrinuti. Netko će vjerojatno prigovoriti da za neka pitanja možda sada nije vrijeme jer se više osoba i dalje bori za život. No iskustvo nas, nažalost, uči da će svi oni, kao i njihova spržena imovina, za mnoge koji su još jučer pred kamerama „ronili suze“ i izražavali veliku zabrinutost vrlo brzo biti jučerašnja vijest.
Možda će zvučati pretjerano, paranoično ili kako god, ali često se pitam kako to da požari nerijetko krenu upravo sa lokacija i u vrijeme kada, uz odgovarajući vjetar, mogu napraviti najveću štetu? Ako uzrok požara nije npr. munja ili pad dalekovoda, nego je riječ o ljudskom faktoru, onda se logično nameće pitanje radi li se o nepažnji ili namjeri. Ako je nepažnja razlog onda se kod požara koji u ljetnim mjesecima često krenu neposredno uz neki objekt, roštilj ili neoprezno „gradelavanje“ u prirodi, uglavnom brzo dođe do odgovorne osobe.
Ali što ćemo sa požarima koji krenu u nekim satima i sa nekih lokacija koje, barem na prvi pogled, ni na koji način ne možemo povezati sa munjama, dalekovodima ili neopreznim „gradelavanjem“? Je li upravo požar u Omišu jedan od takvih? Ako jeste onda je logično postaviti pitanje tko i zašto baš tada i baš tu? Jer kada imate vjetar koji požar nosi prema kućama, pad mraka kada zračne snage imaju ograničene mogućnosti djelovanja i izrazito nepristupačan teren za vatrogasce, posljedice jedino mogu biti, i jesu, katastrofalne. Potpuni kaos, ogromna šteta i udarne vijesti u svim medijima praktički su zagarantirani! Sve drugo odjednom prestaje biti tema!? Slučajno? Sve je moguće!
Bez namjere da bilo koga optužujem ili prejudiciram rezultate istrage, ali logika i okolnosti ovog slučaja nameću još jedno pitanje, postoji li ikakva povezanost požara u Omišu sa drugim događanjima koji se odvijaju u isto vrijeme, npr. sa događanjima u Gospiću? Naravno da nitko bez dokaza ne može tvrditi da takva veza postoji, jer upravo zato postoje policija, kriminalistička istraga, Državno odvjetništvo i institucije koje trebaju utvrditi činjenice. Ako bi se kojim slučajem utvrdilo da iza svega postoji organizirana povezanost, onda to više ne bi bila slučajnost, nepažnja ili nesretna okolnost.
To bi imalo jedno puno ozbiljnije ime, „MAFIJA“. Upravo zato javnost ne želi slušati jeftine PR političke fraze, javnost traži odgovore, činjenice i odgovornost.
#BlokUmirovljeniciZajedno #BUZ #Omiš #Požar #ZaštitaGrađana #RanoUpozoravanje #CivilnaZaštita #Odgovornost #Istraga #Vatrogasci #Hrvatska #MilivojŠpika #Institucije #SigurnostGrađana #TkoJeOdgovoran #BezPrešućivanja
U Zagrebu, 15. 08. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
