By Hrvatska tvornica streljiva; postoji li itko u Vladi Republike Hrvatske tko razmišlja dublje, strateški i s pogledom u budućnost? Odgovor je nažalost jasan.
Naime, trenutačna vlast ulazi u projekt izgradnje hrvatske tvornice streljiva te je potpisala Memorandum o razumijevanju s talijanskom tvrtkom Berreta Holding 30. srpnja 2026. Isti su potpisali hrvatski ministar obrane Ivan Anušić, hrvatski privatni investitor Ivan Kapetanović i predsjednik Uprave Berreta Holdinga, Pietro Gussalli Beretta. Trebao bi se proizvoditi mali kalibar streljiva. Projekt u prvom razdoblju vrijedi 125 milijuna eura, a može doći do 900 milijuna eura vrijednosti.
Naravno, Hrvatska treba (najmanje) jednu takvu tvornicu te tvornicu za topničko oružje i veliki kalibar. Ipak, ono što je zabrinjavajuće i pokazuje kratkovidnost i neznanje je to kako će prema javno objavljenim podacima Beretta Holding imati 50% udjela plus jednu dionicu. Dakle, imat će većinska upravljačka prava dok će Vlada RH i privatni investitor dijeliti preostalih 50%.
Kad bi u pitanju bio samo prvi korak radi stjecanja znanja, vještina i prijenosa tehnologije, to ne bi bilo previše problematično (svakako zakašnjelo). Ipak, sumnjam kako je to u pitanju.
Dakle, ključni problem je zaštita nacionalne sigurnosti RH i činjenica kako u ovom slučaju ne će biti moguće osigurati ključne mehanizme zaštite proizvodne infrastrukture iz jednostavnog razloga što se tvornica gradi u partnerstvu, a ne pod punim upravljanjem države Hrvatske.
Dodatno, činjenica kako trenutačna vlast RH ne misli ozbiljno je i zemljopisni položaj same tvornice. Iako su vidljivi određeni razlozi zašto je odabran Obrovac za izgradnju tvornice, problematično je to što je strateški važne tvornice tog tipa potrebno ukopati duboko ispod zemlje (određeni dio), a unatoč tome što će se graditi na samo par kilometara od Velebita, tvornica je pak planirana na suprotnoj strani Zrmanje. Stoga, ako i postoji ikakav plan ukopati dio pogona, propušta se prilika to odraditi unutar Velebita, a što znači kako će sigurnosni čimbenik projekta imati niz ograničenja.
Razmišljajući o ratovima u Europi i svijetu te suvremene načine ratovanja i nedavne primjere borbenog djelovanja, pitanje je koliko takva tvornica streljiva može izdržati u ratu.
Hrvatska bi trebala barem osigurati mogućnost veta, minimalne zalihe, mogućnost državnog preuzimanja u slučaju agresije, kontrolu nad premještanjem opreme, tehnologije itd.
Uz to, EU je nestabilna i vrlo lako može doživjeti raspad u ne tako dalekoj budućnosti. Ukoliko/kad dođe do toga, može doći do buđenja teritorijalnih apetita naših susjeda, a time tvornica u većinskom vlasništvu strane tvrtke gubi ključni sigurnosni čimbenik.
S druge strane, Hrvatska nema ni dovoljno hrane, skrovišta ni osnovnih potrepština za svoje ljude pa ne čudi traljavost po pitanju proizvodnje streljiva.
Dugoročna strategija očito počinje političkim promjenama!
Hrvatstvo živi!
Vlaho Modrinić
