Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Promatrajući što se posljednjih tjedan dana događa po pitanju provođenja epidemioloških mjera izgleda da građani polako iz dana u dan vidljivo sve više „pucaju po šavovima“ gubeći strpljenje što iskazuju sve češćim otvorenim kršenjem epidemioloških mjera. Dobrim dijelom je to i radi ponašanja onih koji su u društvu definirani kao moralne vertikale, dakle upravo oni koji bi svojim primjerom trebali pokazati kako treba provoditi mjere Stožera. Kerumova konoba i okupljeno društvo na feštanju u Kaštelima je stiglo kao najbolji dokaz da stroge mjere Stožera ipak vrijede samo za „stoku sitnog zuba“, a treniranje strogoće represivnog aparata samo na onima bez „jake“ stranačke iskaznice.

Nije baš posve jasno ni koja je sve teška kaznena djela počinio vlasnik teretane koji ju je nedavno otvorio usprkos zabrani rada, no budući se morala ukazati i interventna policija koja je navedenog „kriminalca“ uz sredstva vezivanja uhitila i pritvorila, mora biti da je počinjeni zloćin velik, a navedeni „krimos“ i te kako opasan.  U sportu sam cijeli život ali eto sve do neki dan nisam znao da je vježbanje na strunjači ili gladijatoru teško kazneno djelo. Da su mene ne daj Bože uhitili na djelu ja bih obzirom na do sada ukupno provedeno vrijeme u dvorani vjerojatno fasovao barem 10 doživotnih robija.

Strah me je i pomisliti što bi se sve moglo dogoditi mnogima da se strogo ne pridržavaju mjera Stožera. Najbolje se to vidi na primjeru naših skijaša koji se ovih dana u malom broju na Sljemenu po svemu viđenom drže svih epidemiološkim mjera. Sva sreća da postoje kamere pa je lako utvrditi i svim nevjernim Tomama dokazati da se na Sljemenu svi drže obveznog razmaka, nose maske, i da ih na jednom mjestu ima jedva tek preko nekoliko, ali ni u kom slučaju preko dozvoljenog broja. Fotografije i snimci koji možda pokazuju drugačije stanje na sljemenskom skijalištu su sasvim sigurno razne nedobronamjerne foto/montaže zločestih ljudi kojima je tuđa sreća, radost i zabava najveća muka. Ti zli jezici su i  mene skoro uvjerili da se na Sljemenu mjere nisu poštovale, no ako ministar Božinović kaže da jesu onda sigurno jesu, i tko sam ja da sumnjam u iskrenost našeg ministra. Dakle nije sve onako kako mi vidimo!?

I neki restorani su javljaju mediji otvorili svoja vrata, ali samo za prijatelje kako smo mogli ćuti, no Božinovićeva ekipa u plavom nije bila uvjerena u postojanje tolikog prijateljstva kod Hrvata pa ih je sve redom legitimirala, vlasnika naravno privela, a objekt čvrsto „zazidala“ kao primjer svima drugima kojima bi palo na pamet da se „druže sa prijateljima“. Vidjevši kako se nema razumijevanja jedino za njih ugostitelji su prije neki dan organizirali prosvjed na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu kako bi preko megafona poručili Stožeru da im je dosta svega i da bi kao htjeli nešto raditi. Za navedene poruke im sasvim sigurno megafon nije ni trebao jer Stožer zna da ne rade, no pokazali su se kao dobar materijal preko kojeg se može malo disciplinirati poveća masa ljudi koji rado zalazi u kafiće ili restorane. Koliko je poznato zabrana rada se ne odnosi na saborski restoran i još mnoštvo restorana i šankova koji cijelo vrijeme uredno rade. Bitno je samo da nisu registrirani kao „kafić ili restoran“.

Kao jasan znak Stožeru i Vladi da je ne pet minuta ili samo minuta do podne već pet minuta prošlo „podne“ je okupljanje i feštanje studenata zagrebačkih fakulteta. Tko zna, možda se među studentima netko sjetio „70-ih“. Nešto slično se događa i na gradskim trgovima gdje se građani u sve većem broju okupljaju, dakako „strogo se držeći svih epidemioloških mjera“, a dalmatinske „rive“, posebno ona u Splitu, je znak Stožeru da baš i nema još previše vremena za neke nove eksperimente i treniranje strogoće. Studentski bunt, koji poprima sve jasniji i snažniji oblik kao odgovor na neke mjere Stožera, koje redom nemaju nikakvo znanstveno uporište, bi u nekom trenutku lako mogao prerasti u opći građanski neposluh sa svim posljedicama koje bi tako nešto pratilo. Nekako mi se čini da u Stožeru shvaćaju da treniranju strogoće konačno dolazi kraj, bilo to ovako ili onako.

Lako je na pojedincu trenirati strogoću i disciplinirati ga, no kako je za vidjeti to vježbanje strogoće ne pali kada je u pitanju malo veća grupa onih koji su odlučili pokazati da se ne daju „Hrebati“.

U Zagrebu, 07.02.2021.

Predsjednik BUZ

Milivoj Špika


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo