Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Posljednji prosvjed koji su na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu organizirali poduzetnici i obrtnici je još jednom zorno pokazao zašto je u posljednjih godina u Hrvatskoj sve više prosvjeda, ali isto tako i da je sve manje uspjeha koji se na istima postižu u onom drugom „poluvremenu“ kada se neki, gotovo u pravilu opravdani razlozi, trebaju pretočiti u nešto konkretnije izuzev mahanja transparentima ili uzvikivanja prigodnih parola. Sve je više pojedinaca, javnosti potpuno nepoznatih,  koji se koristeći mnoge ne/prilike, pokušavaju ugurati u medijski a time i u politički prostor. Ono što nije dobro je da se sve češće ti pojedinci pojavljuju pod krinkom borbe za neka od ugroženih prava na kraju pretvaraju u obične političke avanturiste. Dio njih to čini i potpuno nesvjesno u trenutku kada se u svojim izjavama počinju  jasno ograđivati od političkih stranaka ili političara ne shvaćajući da upravo takvim izjavama u stvari oni sami preuzimaju njihovu ulogu.

Ono što izgleda mnogima nije jasno, pa ni organizatorima posljednjeg prosvjeda na Trgu bana Josipa Jelačića, jest činjenica da je svaki prosvjed u osnovi politička aktivnost stoga je potpuno promašeno kazati da na prosvjedu, bez obzira radi čega i tko ga organizira, političarima nije mjesto. Ne samo da bi se na prosvjedu trebali pojaviti udruge, stranke i političari već bi upravo oni sa svojom organizacijskom strukturom i logistikom trebali biti suorganizatori svakog prosvjeda. Upravo su političari oni koji će jasnom politički artikuliranom porukom biti ti koji će nakon održanog prosvjeda nastaviti borbu, u ime onih radi kojih je prosvjed i organiziran, političkim sredstvima u Hrvatskom saboru. Ako je prosvjed početak i kraj borbe za neka prava onda je bilo kakav prosvjed u stvari čisto gubljenje vremena i energije.

Prosvjedi koji su sami sebi svrha su na žalost dijelom i posljedica popriličnog rasula ili neorganiziranosti na političkoj sceni, onoj oporbenoj posebno, koja očito već pre/dugo nije u stanju preuzeti ulogu koja im po samom statusu pripada, a to je da u svakom trenutku bude predvodnik u borbi za prava ugroženih. Takvu situaciju u kojoj oporba ne reagira pravovremeno vrlo vješto koriste pojedinci koji sve češće koriste prosvjede radi svojih pet minuta medijske pozornosti, a posljedica toga je da se nakon prosvjeda obično više ne dogodi ništa. Kako stvari stoje sve je češći slučaj da se ljudi izvan politike, čak i sa potpuno opravdanim razlogom nezadovoljstva,  u nedostatku inicijative počinju sami baviti poslom kojega očito nedovoljno razumiju. Poruka svima takvima je da se Zakoni mijenjaju isključivo u Hrvatskom saboru, dakle ne na trgovima ili ulicama, stoga im i te kako trebaju oni političari koji mogu pomoći da dođu do rješenja….. sve drugo i drugačije neće niti na žalost može dati očekivani rezultat…..

Govoreći o posljednjem prosvjedu na Trgu bana Josipa Jelačića kada se tražilo ukidanje niza mjera kojima je mnogima bez ikakvog znanstvenog uporišta odnosno opravdanog razloga zabranjen rad, treba jasno kazati i upozoriti da i kod političara treba biti oprezan jer je sve više među onima koji ne prezaju od bilo čega kako bi se domogli političkih poena. U konkretnom primjeru, svi oni, političari ili stranke, koji su prije dva mjeseca galamili u javnosti tražeći zatvaranje objekata, a onda se teatralno pojavili na prosvjedu su upravo oni kojima ne treba vjerovati, i oni koji na takvom prosvjedu nemaju što raditi. Takvi u pravilu ništa konstruktivnog nisu u stanju osmisliti a kamo li napraviti.

Jasno je da javnost pa tako i poduzetnici nisu oduševljeni političarima, no nije dobro ignorirati činjenicu da svi političari nisu isti, baš kao što ni svi poduzetnici nisu. Na poduzetnicima je u ovom slučaju da sami prepoznaju one političare koji im ne samo mogu pomoći, jer bi to onda bili svi, već one koji im iskreno žele pomoći. Netko tu borbu sa Trga mora prebaciti i voditi u političkoj areni, dakle na jedinom mjestu gdje se može mijenjati ono što je problem.

U tom procesu političke borbe do cilja politički poeni su sastavni dio „igre“, dobrodošli su samo kao posljedica zalaganja političara za nešto, a nikako kao primarni cilj, što je na žalost čest slučaj.

U Zagrebu, 04.02.2021.

Predsjednik BUZ

Milivoj Špika


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo