By Poštovani,
Stanovnici zadarske županije, točnije Općine Gračac, izvijestili su me o
sustavnom onečišćenju rijeke Une i dosad neviđenoj manipulaciji te
suspenziji hrvatskih zakona kao i europske pravne stečevine, po pitanju
gradnje male hidroelektrane na rijeci Uni.
Glavni onečišćivač rijeke Une jest ribogojilište u vlasništvu tvrtke
Adriatic Farming d.o.o.
( https://faktograf.hr/…/bez-
koje protupravno crpi vodu iz rijeke Une te sipanjem soli i štetnog
sastojka formalina zagađuje rijeku Unu. Upravo glavni akteri tog spornog
ribogojilišta, organiziranom manipulacijom sprječavaju gradnju male
hidroelektrane, koja je inače po općeprihvaćenim europskim standardima
najčišći oblik proizvodnje struje na zelenim osnovama.
Stoga zahtijevam da žurno sazovete tematsku sjednicu naslovljena tri
odbora, te utvrdite činjenice i donesete zaključke kako bismo zaštitili
rijeku Unu od onečišćenja – ali i spriječili obmanjivanje hrvatske
javnosti i suspenziju pravnog poretka RH.
OBRAZLOŽENJE
1. Ciljanom kampanjom, koju je započeo saborski zastupnik Milorad
Pupovac zajedno s direktorom Adria Summita i marketinškim poduzetnikom
iz Beograda Zoranom Torbicom, te direktorom ribogojilišta Adriatic
Farming, Radom Dubajićem, mala hidroelektrana na rijeci Uni proglašena
je onečišćivačem i ugrozom za rijeku Unu.
Ovo je jedinstven primjer u Europi da se hidroelektrana smatra
ekološkom ugrozom. Još k tomu – koja se gradi na mjestu dosadašnje
vodenice.
Hidroelektrana je u svojoj biti modernija tehnologija dosadašnje
vodenice. Netko treba objasniti kako buduća hidroelektrana malog
kapaciteta, može biti ugroza za rijeku Unu, a navedena vodenica, koja je
desetljećima radila, nije bila ugroza za okoliš.
2. Kampanju za ukidanje građevinske dozvole i onemogućavanje gradnje
hidroelektrane koordinira vijećnik Općinskog vijeća Općine Gračaca, Rade
Dubajić, koji je ujedno i direktor ribogojilišta koje se nalazi u
blizini buduće hidroelektrane, u naselju Suvaja kod mjesta Srb, a koje i
samo crpi vodu iz rijeke Une, i to putem ilegalno položenih cijevi.
Državni Inspektorat RH također je upućen u cijeli slučaj, te je obavio
izvid i utvrdio ilegalne radnje – ali bez ikakvih sankcija za
ribogojilište koje je u vlasništvu tvrtke Adriatic Farming d.o.o.
Nadalje, Rade Dubajić, kao zaposlenik tvrtke Adriatic Farming
d.o.o., u ime iste tvrtke podnosi zahtjeve za izmjenu prostornog plana
Općinskom vijeću općine Gračaca, a u svrhu povećanja kapaciteta
ribogojilišta, da bi potom u funkciji općinskog vijećnika odlučivao o
vlastitom zahtjevu.
Ribogojilište Adriatic Farming d.o.o., koje je uzgajalo kanadsku
pastrvu, počelo je uzgajati mlađ lososa za čije je potrebe u bazene
ribogojilišta nasipavalo enormne količine soli, ali i formalina
(nekoliko hektolitara), koji su se potom vraćali izravno u rijeku Unu –
i to bez ikakvih filtera, što je izravno onečišćenje rijeke Une.
Dakle, dokazani zagađivač rijeke Une, ribogojilište Adriatic
Farming, organizira kampanju protiv ekološki čiste proizvodnje struje,
to jest, male hidroelektrane.
3. Organizirano kršenje zakona vidljivo je i u činjenici da je Zoran
Torbica iz Beograda 7. kolovoza 2024., na svom FaceBook-profilu objavio
da ”je ministarka Marija“ (Vučković, opaska autora) „pročešljala sve“ i
„pronašla da lokacijska dozvola jednostavno nije važeća, narodski rečeno
kriminal, a posledično nije ni građevinska“ te se „sada čeka inspektorat
da „zvanično“ obori dozvolu“.
Ova činjenica je dokaz da su u ovom slučaju zakoni suspendirani
te da se orkestriranom medijskom bukom suspendiraju zakonom stečena
prava.
Odbori moraju odgovoriti odakle poduzetniku iz Beograda saznanje
što hrvatska resorna ministrica Vučković radi i kakve odluke će donijeti
Državni Inspektorat RH. Ovdje se mora utvrditi i je li u pitanju ugroza
hrvatske nacionalne sigurnosti, s obzirom na to da neovlaštene osobe
izvan Hrvatske imaju saznanja o navodnim rezultatima rada hrvatske
ministrice.
4. Sprječavanje gradnje, sukladno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli
jest teško kršenje Ustava RH i europske pravne stečevine. Građevinska
dozvola, za koju su prošli svi redovni i izvanredni inspekcijski rokovi,
ne može biti dovedena u pitanje, osim ako je sudski dokazano da je
prilikom njezinog ishođenja došlo do kriminalnih radnji.
Posebno je zabrinjavajuća brzina i usklađenost djelovanja
pravosudne i izvršne vlasti u sprječavanju izgradnje male
hidroelektrane. Dokaz tomu jest činjenica da je Udruga Una podnijela
tužbu Upravnom sudu u Splitu, i to 21. kolovoza 2024., a da su već 26.
kolovoza 2024. osobe vezane uz predmet dobile obavijest Upravnog suda o
očitovanju na istu.
Dakle, ovo je neupitan dokaz o utjecaju na hrvatsko pravosuđe,
što jest protuustavno te teški oblik počinjenja kaznenog djela! Brzina
dostave od strane suda dokaz je da se nije primjenjivala uobičajena
sudska praksa, dakle, netko je utjecao na Upravni sud u Splitu!
Poštovane dame i gospodo,
hidroelektrane su najčišći i najpouzdaniji oblik proizvodnje zelene
energije. Tako će Republika Slovenija na svojoj obali rijeke Save
izgraditi 10 hidroelektrana, a Njemačka pokrajina Bavarska ima 4200
hidroelektrana sa kojima pokriva potrebu 4 milijuna potrošača!
Gradnja malih hidroelektrana trend je u cijeloj Europi – upravo zbog
njihovog idealnog doprinosa očuvanju okoliša. Dakle, ono što je u Europi
poželjno, u Hrvatskoj se proglašava štetnim!
Stoga ste vi kao odbori dužni utvrditi kako je moguće da na temelju
organizirane kampanje – i to djelomično izvan RH – a u toj kampanji
glavnu ulogu imaju stvarni onečišćivači rijeke Une, imaju takvu moć na
hrvatska ministarstva, DIRH, zadarski župan i mediji orkestrirano
sudjeluju u kršenju hrvatskog Ustava, zakona i europske pravne
stečevine.
U konačnici, kakva je poruka bilo kojem domaćem ili stranom investitoru
i sama činjenica da se unatoč pravomoćnoj građevinskoj dozvoli nakon
isteka svih inspekcijskih rokova može spriječiti gradnja?
S poštovanjem,
Karolina Vidović Krišto
predsjednica OIP-a
—
Izjava s konferencije za medije:
Hidroelektrane su svugdje u Europi dokazano najčišći, a time i
najpoželjniji oblik proizvodnje struje na ekološkim osnovama. Ali u
Hrvatskoj je, po nalogu Milorada Pupovca, hidroelektrana na rijeci Uni
proglašena ekološkom ugrozom za rijeku Unu. Dakle, neviđeni apsurd.
U slučaju male hidroelektrane na Uni, hrvatska javnost je u zadnja dva
mjeseca suočena sa suspenzijom pravnog poretka, vrijeđanjem zdravog
razuma, i neviđenom, agresivnom medijskom manipulacijom.
Iz navedenih razloga, ali pogotovo zbog zahtjeva građana općine Gračac,
uputila sam dopis Odborima u Hrvatskom saboru da žurno sazovu tematsku
sjednicu, i utvrde činjenice u svezi onečišćenja rijeke Une, te zatraže
od državnih institucija ispravnu primjenu zakona – ali i kažnjavanje
stvarnih zagađivača rijeke Une.
Dakle, riječ je o slijedećem.
Ribogojilište, koje je u vlasništvu Adriatic Farminga d.o.o. (koje je
svojevremeno uzgajalo pastrvu, pa je onda proširilo svoje poslovanje, te
je počelo i s uzgojem lososa) jest glavni zagađivač rijeke Une – ali je
ujedno direktor tog ribogojilišta (izvjesni Rade Dubajić) i nositelj
pobune protiv gradnje male hidroelektrane.
To ribogojilište je protivno svim mogućim zakonima (po svjedočenju
građana Općine Gračac), nasipavalo na tone soli u svoje ribogojilište,
ali i otrovnu tekućinu koja se zove formalin, te su tu sol i taj otrovni
formalin hladnokrvno vraćali natrag u rijeku Unu.
Znači, ovdje je riječ o otvorenom, dokazanom zagađivanju rijeke Une.
A taj, glavni zagađivač rijeke Une, optužuje najčišći oblik proizvodnje
struje, hidroelektranu, da je hidroelektrana zagađivač – ljudi bi rekli
„zemljo otvori se“!
Hidroelektrane su u cijeloj Europi najpouzdaniji i jedan od najčišćih
načina proizvodnje struje na ekološkoj bazi.
Samo njemačka pokrajina Bavarska ima 4200 hidroelektrana, te pokriva
potrebe 4 milijuna potrošača u Bavarskoj.
Dakle, sve države potiču izgradnju hidroelektrana – od Slovenije do
Švedske.
Očigledno se samo u Hrvatskoj hidroelektrane smatraju zagađivačem
okoliša.
Prvi, koji je najpouzdaniju ekološku proizvodnju električne energije
javno proglasio zagađivačem, bio je saborski zastupnik Milorad Pupovac.
Na Pupovčevu zapovijed mediji su krenuli u koordiniranu kampanju, i
proglasili hidroelektranu ekološki štetnom za rijeku Unu. Operativnu
implementaciju Pupovčeve zapovjedi, predvodio je spomenuti direktor
ribogojilišta Rade Dubajić, kojemu je marketinške usluge vršio
poduzetnik iz Beograda Zoran Torbica.
Dakle: Pupovac, Torbica iz Beograda i Rade Dubajić iz Gračaca započeli
su ovu neviđenu manipulaciju, a mediji počeli provoditi Pupovčevu,
Torbičinu i Dubaićevu manipulaciju.
Tako je, primjerice, novinarka Sanja Modrić, proglasila SPV kriminalom.
Inače, Special purpose vehicle je u cijelome svijetu poznat i
općeprihvaćen oblik razvoja projekata – ali za Sanju Modić (bivšu
dopisnicu za Ekspres iz Beograda) SPV je kazneno djelo.
Na Pupovčev poziv odazvao se i zadarski Župan, skandalozni Božidar
Longin, koji je odmah na početku kampanje najavio zatvaranje gradilišta
hidroelektrane.
Vrhunac, pak, nevjerojatnih pravno-političkih apsurda ovog slučaja, je
FaceBook-objava Beograđanina Zorana Torbice, koji je 7. kolovoza ove
godine objavio da je – citiram – “ministarka Marija Vučković utvrdila da
je lokacijska dozvola hidroelektrane nevažeća”, te da će ”Državni
Inspektorat RH zabraniti daljnju gradnju.
Postavljam pitanje – odakle poduzetnik iz Beograda zna što radi hrvatska
ministrica, ili što će učiniti državni inspektorat?
U svakoj uređenoj državi, ministrica bi trenutačno bila smijenjena, a
državna tijela morala bi utvrditi – odakle stranom državljaninu
informacije o radu hrvatskih državnih institucija.
Dame i gospodo,
ovo je klasičan primjer pravno-političkog nereda, koji nam ujedno
objašnjava zašto je Hrvatska u općedruštvenoj krizi, jer na ovom slučaju
vidimo da se zakoni u Hrvatskoj ne primjenjuju, da sve ono što je u
uređenim državama poželjno i društveno korisno – u Hrvatskoj se bez
ikakvih argumenata proglašava štetnim.
A tu štetnost proglasili su rijetko viđeni zagađivači čiste rijeke Une,
koji su u rijeku Unu, kao što sam rekla, sipali na tone soli i
formalina.
I umjesto da te osobe budu kažnjene – one organiziranim manipulacijama
upravljaju hrvatskim ministarstvima i ostalim državnim tijelima.
Ovdje posebno naglašavam drskost i bezobrazluk navedene grupacije.
Naime, u tužbi podnesenoj Upravnom sudu s nadnevkom 21. kolovoza 2024.,
već su 26. kolovoza, predviđene stranke dobile poziv od tog istog suda
na očitovanje.
Dakle, ovo je dokaz da Upravni sud izravno – protuustavno i
protuzakonito – provodi interese (u ovom slučaju) Milorada Pupovca i
Zorana Torbice iz Beograda.
Kao što svi znamo, Božica pravde ima povez na očima – hoću reći, sud ne
može i ne smije biti ničiji izvršitelj, i mora prema svakome jednako
posupati.
U Hrvatskoj, u hitnim postupcima (kao što su privremene mjere) sudovi i
po 10 mjeseci ne odgovaraju – a u konkretnom slučaju, ova potpuno izvan
zakona konstruirana tužba, na Upravnom sudu se tretira kao da je u
pitanju život ili smrt.
Sve navedeno jest ujedno i odgovor zbog čega u Hrvatskoj imamo
nadprosječne europske cijene, i ispodprosječno niske plaće.
Jer, država, čije djelovanje nije utemeljeno na zakonu, nije i ne može
biti uspješna. U nju neće doći investitori, i u njoj će se gospodarstvom
baviti podobni, a ne sposobni.
U takvoj državi se lažljivce proglašava uspješnim političarima, a lopove
uspješnim poduzetnicima.
O protuzakonitom djelovanju navedenog ribogojilišta pisao je i portal
Faktograf – ali cijelo vrijeme ove kampanje ni jedan medij nije uzeo u
obzir objave Faktografa.
Dakle, kada Milorad Pupovac nešto izjavi i zapovjedi (kao u slučaju Una)
onda ne vrijede ni zakoni, ni činjenice.
Ovo pravno-političko nasilje doživljava većina hrvatskih građana u svim
društvenim segmentima.
Uzmite samo aktualni slučaj Jadrolinije i smrti troje zaposlenika, koji
su poginuli – samo zbog divljačke korupcije koju provode Andrej
Plenković, njegov ministar Oleg Butković i direktor Jadrolinije David
Sopta.
U slučaju Jadrolinije je objavljeno toliko dokaza – i o korupciji, i o
upozoravanju na loše stanje brodova zbog te korupcije.
Ljudi poginu, ali nitko ne biva smijenjen. Brodovi se i dalje kvare, a
mediji najavljuju da će direktor Jadrolinije Sopta biti prekršajno
prijavljen. Dakle, kada poginu tri pomorca to je za Plenkovićev DORH
prekršaj, a kada mladić viče na Milorada Pupovca (na daljinu od 10
metara), onda je to kazneno djelo.
Zamjena teza, manipuliranje i laganje jesu glavne karakteristike
današnje hrvatske političke scene. Upravo zbog tog stanja u Hrvatskoj,
svoju Domovinu je napustilo pola milijuna naših građana, i taj trend se
nastavlja.
Mi, u Odlučnosti i pravednosti, se s tim stanjem nećemo pomiriti.
Upravo suprotno: učinit ćemo sve da okupimo kritičnu masu, kako bismo
lopovluk i laž potjerali iz hrvatskog javnog prostora.
Svakim danom OIP-u pristupaju novi članovi, jer hrvatski građani napokon
žele živjeti u uređenoj državi.
A OIP jest jedina politička stranka koja ima i namjeru, i znanje, ali i
odlučnost, uspostaviti vladavinu prava u Hrvatskoj – u kojoj će svi biti
jednaki pred zakonom.
Uredit ćemo Hrvatsku. Jer samo uređena Hrvatska može biti uspješna
Hrvatska.
Karolina Vidović Krišto
