By Tema poduzetništva aktualna je tema svih država u tranziciji Europske unije pa tako i Hrvatske. Poduzetništvo je bilo imanentno bivšem jugo-socijalističkom sustavu pa je mentalni otpor od njega duboko utkan u novim tržišno orijentiranim državama. S tim u svezi primio sam danas od mog dragog prijatelja i mentalnog brata, izuzetno uspješnog hrvatskog poduzetnika, jedan izuzetno dobar članak koji naprosto moram podijeliti sa vama.
Članak je danas objavljen u Dnevnom Avazu, a autor članka je novinar Danijel Hadzović. Tekst članka odnosi se na osvrt Nijemca Dr. Rajner Zitelmann koji je po zanimanju povjesničar i sociolog. Svjetski je poznati kao autor s više od dvadeset objavljenih knjiga, ali Zitelmann je prije svega uspješan biznismen koji je u Njemačkoj vodio poznatu tvrtku Dr. ZitelmannPB. GmbH vezanu za investicije u nekretnine. Zitelmann je u petak 15. svibnja 2026. došao u Sarajevo promovirati svoju knjigu “Deset mitova o kapitalizmu”. Pitati će te se „zašto baš u Sarajevo“? Točan razlog nije javno poznat, ali Zitelmann se bavi također problemom tranzicija država nastalih iz bivšeg socijalističkog sustava pa je to vjerojatan razlog njegovog zanimanja za Balkan.
Članak novinara Danijela Hadzovića izuzetno je zanimljiv, a mišljenja koja u tom članku iznosi Zitelmann u cijelosti, bez puno izuzetaka, vrijede za Hrvatsku pa sam odlučio objaviti ga na ovom portalu. Dakle, članak je objavljen pod naslovom:
Rajner Citelman, njemački historičar, sociolog i publicista: Zavist prema uspješnim ljudima koči razvoj Bosne i Hercegovine
Upozorava da BiH ne guše samo birokracija i politički sistem, nego i mentalitet zavisti, nepovjerenje prema poduzetništvu i duboka zavisnost od države
Njemački sociolog, historičar i autor Rajner Citelman (Rainer Zitelmann) već godinama izaziva pažnju širom Evrope svojim knjigama o kapitalizmu, psihologiji uspjeha i mentalitetu postsocijalističkih društava. U razgovoru za „Dnevni avaz“ Citelman govori o Bosni i Hercegovini, mentalitetu postsocijalističkih društava, „ovisnosti o državi“, antikapitalističkom raspoloženju na Zapadu, ali i o tome zašto vjeruje da je zavist jedna od najvećih prepreka ekonomskom razvoju.
- U svojim posljednjim knjigama, „How Nations Escape Poverty“ i „Beauty Became a Crime“, bavite se veoma različitim temama – jedna govori o ekonomskom razvoju, druga o kulturnim i društvenim pritiscima. Postoji li zajednička nit koja povezuje ove dvije knjige?
– Da, uvijek je riječ o slobodi nasuprot neslobodi, državnoj represiji i egalitarizmu. Vijetnam i Poljska bili su izrazito siromašne zemlje tokom komunističke ere. Kroz reforme slobodnog tržišta Poljska je postala evropski šampion ekonomskog rasta, dok je u Vijetnamu stopa siromaštva pala sa 80 posto na svega tri posto. U mom romanu glavna tema je kako egalitarna ideologija, koja nastoji ljude učiniti jednakima, zapravo proizvodi nesreću.
- U knjizi „How Nations Escape Poverty“ analizirate zašto neke zemlje uspijevaju pobjeći iz siromaštva, dok druge ostaju zarobljene u stagnaciji. Gdje vidite Bosnu i Hercegovinu u toj priči?
– Bosna i Hercegovina se i dalje bori s mnogim problemima koji zemlje održavaju siromašnima: prevelikim utjecajem države, pretjeranom birokratijom i političkim sistemom koji obeshrabruje poduzetništvo i investicije. Zemlja ima ogroman ljudski potencijal, ali poduzetnici su često ugušeni regulacijama, političkim patronatom i fragmentiranom državnom strukturom s previše nivoa vlasti. Historija pokazuje da zemlje ne izlaze iz siromaštva kroz veću državnu kontrolu, nego kroz ekonomsku slobodu, sigurna vlasnička prava i konkurenciju. Poljska i Vijetnam nekada su bili siromašniji od Bosne, ali su ostvarili izuzetan napredak jer su prihvatili tržišno orijentirane reforme i smanjili prepreke privatnom sektoru.
Neprijateljstvo prema poduzetnicima
- Često tvrdite da je psihologija važnija čak i od same ekonomske politike. U kojoj mjeri je mentalitet prepreka razvoju postsocijalističkih društava poput Bosne i Hercegovine?
– Mentalitet je izuzetno važan, jer ekonomski napredak ne zavisi samo od zakona i institucija, nego i od kulturnog odnosa prema uspjehu, bogatstvu i poduzetništvu. U svojim istraživanjima otkrio sam da zemlje poput Poljske i Vijetnama imaju relativno nizak nivo zavisti i mnogo pozitivniji odnos prema ljudima koji uspiju zahvaljujući radu i poslovnom uspjehu. Nisam provodio usporediva istraživanja u Bosni i Hercegovini pa ne mogu iznositi naučne tvrdnje, ali moj je utisak da je zavist tamo mnogo raširenija, kao i u mnogim drugim postsocijalističkim društvima. To je štetno jer zavist dijeli ljude, stvara neprijateljstvo prema poduzetnicima i uspješnim pojedincima te jača podršku većoj državnoj intervenciji i preraspodjeli.
Kapitalizam frustrira intelektualce
- U Evropi i SAD antikapitalistička i anti-biznis retorika postaje sve popularnija. Razvija li Zapad polako isti antikapitalistički mentalitet koji je nekada uništio socijalističke ekonomije?
– Da, ali moramo razlikovati stari socijalizam od modernog socijalizma. U starim socijalističkim sistemima država je direktno posjedovala sredstva za proizvodnju, dok u modernim zapadnim društvima privatno vlasništvo formalno i dalje postoji, ali je poduzetnička sloboda sve više ograničena pretjeranom regulacijom, visokim porezima, subvencijama i političkim intervencionizmom. Njemačka je veoma alarmantan primjer. Decenijama je bila uzor ekonomskog uspjeha, industrijske konkurentnosti i inovacija, a danas se nalazi u dubokoj ekonomskoj krizi. Jedan od glavnih razloga je pretjerana regulacija kombinirana s ideološkim utjecajem na politiku, posebno uvjerenjem da vlade mogu „spasiti čovječanstvo“ od klimatskih promjena kroz kvaziplansku ekonomiju i ogromnu državnu intervenciju.
- Vaš roman „Beauty Became a Crime“ prikazuje društvo koje kažnjava ljepotu i uspjeh. Mislite li da suvremena kultura sve više kriminalizira izvrsnost?
– Mislim da je suvremena kultura sve neprijateljskija prema izvrsnosti u različitim oblicima – ekonomskom uspjehu, fizičkoj privlačnosti, inteligenciji ili izuzetnim postignućima. Korijen problema je egalitarizam, ideja da je sama nejednakost nemoralna i da razlike među ljudima treba minimizirati politikom i društvenim pritiskom. Ali ljudski napredak je uvijek zavisio od izuzetnih pojedinaca – poduzetnika, izumitelja, umjetnika, naučnika i ambicioznih ljudi koji se izdvajaju iz prosjeka.
- Zašto su intelektualne elite često skeptičnije prema kapitalizmu od običnih ljudi koji su direktno profitirali od tržišne ekonomije?
– Mnogi intelektualci ne vole kapitalizam jer to nije sistem koji su osmislili intelektualci, nego spontani poredak koji nastaje odozdo kroz pokušaje i greške. Socijalizam je, nasuprot tome, konstruiran sistem zasnovan na teorijama, planovima i vizijama, što ga čini privlačnijim ljudima čiji je posao razvijanje i artikuliranje ideja. Kapitalizam frustrira intelektualce i zato što ne nagrađuje ljude prema obrazovanju, elokventnosti ili akademskom prestižu, nego prema vrijednosti koju stvaraju za potrošače.
Ovisnost o državi
- Nakon iskustava Njemačke i Istočne Evrope, mislite li da zemlja može formalno napustiti socijalizam, a da ga mentalno nikada stvarno ne ostavi iza sebe?
– Da, apsolutno. Zemlja može formalno napustiti socijalizam, dok veliki dio stanovništva i dalje razmišlja u socijalističkim kategorijama. Jedan od najvećih problema je uvjerenje da je socijalizam propao samo zato što „nije bio pravi socijalizam“ ili zato što je pogrešno proveden, pa ljudi vjeruju da ga samo treba pokušati ponovo, ali na bolji način. Najveća prepreka u mnogim društvima je ono što nazivam „ovisnošću o državi“ – uvjerenje da vlada treba rješavati gotovo svaki ekonomski i društveni problem. Dok god taj mentalitet dominira, stvarna ekonomska sloboda i trajni prosperitet ostat će teško dostižni.
Mentalitet je najvažniji
- Da danas imate 25 godina i živite u Bosni i Hercegovini, biste li ostali i pokušali izgraditi biznis ili biste otišli?
– Iskreno, ne znam šta bih uradio. Ako bih odlučio otići, možda bih izabrao Poljsku ili Švedsku. Ali u suštini vjerujem da ljudi s poduzetničkim mentalitetom i snažnom orijentacijom prema uspjehu mogu uspjeti gotovo bilo gdje u svijetu. Vanjski uslovi su važni, naravno, ali mentalitet je još važniji. Ljudi nikada ne bi smjeli koristiti okolnosti kao izgovor za pasivnost ili neuspjeh. Historija je puna primjera uspješnih ljudi koji su počeli u veoma teškim uslovima, a ipak ostvarili velike stvari.
Komentar: Da, mislim da ovaj članak i viđenje dr. Rajnera Zitelmanna vrlo dobro ilustriraju probleme s kojima se susrećemo mi u Hrvatskoj. Problem otklona od bivšeg socijalizma i bivše socijalističke države, vođene diktatorskim jednopartijskim sustavom, nije lagan. Problem brisanja iz mentaliteta svega onoga što smo nekada učili, kako smo nekada živjeli, kako smo nekada morali misliti i kako se nismo smjeli protiviti odlukama ni mislima „odozgo“, vrlo je spor i težak, rekao bih, gotovo generacijski.
Taj mentalitet, kao rudimentarni ostatak prošlosti koju želimo ostaviti iza sebe, naprosto nas guši, kako u BiH, tako možda još više i u Hrvatskoj. Rekao bih da je u BiH taj problem možda manje izražen nego u Hrvatskoj, jer je BiH, kao država u državi, sastavljena od više entiteta i interesa, pravi „bosanski lonac“ u kojem kao da svatko za sebe „svoju travu pase“ pa su sukobi manje izraženi. U BiH se ipak zna tko je tko i svaki entitet živi sam za sebe u relativnom miru. U Hrvatskoj nije tako.
Nakon rata Hrvatska nije provela lustraciju, što su učinile sve države u tranziciji koje su danas članice Europske unije, pa su si na taj način osigurale društveni mir neophodan za razvoj. O tome sam već dovoljno pisao pa neću ponavljati, ali mentalni sklop koji ova država nosi u sebi, između ostalog, uključuje i otpor prema poduzetništvu, a poduzetništvo je temelj svake nacionalne ekonomije. Rušiti i negirati poduzetništvo znači negirati i rušiti cijelu nacionalnu ekonomiju.
Stoga, zaključno, članak i mišljenja dr. Rajnera Zitelmanna u cijelosti se, možda još izraženije, odnose na Hrvatsku.
Kada ćemo shvatiti da ne možemo biti s „dvije guzice“ — socijalističkom, netržišnom i kapitalističkom, tržišnom — na jednoj sjedalici, ne znam. No donošenje odluka temeljenih na mentalitetu i razmišljanjima bivše socijalističke države ne vodi Hrvatsku izlazu iz tranzicije. Dakle, ostaje pitanje: KADA ĆEMO…?
Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković
Negdje u Dalmaciji 17. svibnja 2026.
