By Podjeli
Malo je zatišje bilo za vikend.
Predahnuli smo od samohvale vladajućih.
Tu i tamo kakva glupost, kao ona od gosp. Reinera. Veli on, da za Bernardića, nitko nije čuo u EU.
On je već 20 godina u vrhu vlasti i građani Hrvatske nisu čuli, za ništa, što je on učinio za njih. Ovi dugovječni političari u HDZ držači su ljestvi, ovim nestašnima, koji dođu, nešto ukradu, odu malo na hlađenje u Remetinac.
Nije moguće da tako učeni ljudi ne primijete nesrazmjer plaće i života, onih koji žive od mita i iznuđivanja mita.
Još je teža neobjektivnost glasača, onih koji uporno govore da su svi isti. Nisu i nikada neće biti isti, neki su svoje stečeno znanje stavili u funkciju zajednice, a neki ga upotrebljavaju, isključivo za vlastito bogaćenje.
Drugi pa vrše nasilje nad sviješću građana, Plenković iz dana u dan ponavlja, kako bolje živimo, od kada je on Premijer,niti jedan konkretan podatak o tome.
Možda bolje žive, oni koji su već dobro živjeli, no oni na rubu, odsklizali su, ispod ruba.
Imati oko pola milijuna umirovljenika, s mirovinom ispod 2000 kuna, u državi, ne daje mu za pravo, da uopće spomene, dobar život.
Njegova povećanja mirovina, radi usklađivanja s troškovima života, kod tih ljudi izaziva bijes a ne veselje. Da ima i trunku empatije, bar bi povlaštene mirovine, veće od prosječne plače, dakle one koje nisu zarađene, izuzeo, od usklađivanja.
Te mirovine, iako su već poklonjene, rastu u najvećem iznosu.
S druge strane, minorni iznosi povećanja ne prate rast troškova, na jesen , kod novog usklađivanja, ne možemo očekivati nikakvu povišicu, zbog smanjenja plaća, uzrokovana korona virusom.
Pričati o dobrom životu, u ovakvim prilikama, agresija je na svijest ljudi.
Hvaliti se da smo u Europi prepoznati, a poznati smo kao najsiromašniji i najkorumpiraniji, ukazuje na neki poremećaj, u svijesti vladajućih.
Istovremeno, nam iz Europe šalju upozorenje, da nitko u toj zajednici, za 8 h rada, ne može dobiti plaću, kakav je kod nas minimalac.
Naši genijalci, sada razmišljaju o skraćenju radnih sati, to bi dovelo do još manjih plaća, samim tim, žrtvovali bi čitavu generaciju, novih umirovljenika,već sada, bi ih pretvorili u buduće prosjake.
Ljudi moraju biti svjesni opasnosti, koje donose takve odluke, vrlo primamljivo zvuče, no ako ne želimo, da naša djeca, žive u svojoj starosti, kao mi sada, moramo biti odgovorni.
Odluke o tome, donose se sada, baš kao što su se odluke o našim životima, donijele u nekoj drugoj euforiji. Voljeti svoju zemlju, prirodno je darovana ljubav, koristiti tu ljubav i tjerati ljude u siromaštvo, nije nikakvo domoljublje.
To je samo obična, zlonamjerna, laž.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
