By Podjeli
Ovih dana kruži vic koji može preslikati našu stvarnost:
Bandić se okreće u grobu
sad kad je vidio s kakvim lopovima je radio.
Ništa nije kako se čini na prvi pogled, jučer je Mamić vratio novac, veliki novac koji ne bi smio imati, za koji je osuđen, a upakirao ga je u šarenu laž velike ljubavi.
Ljubav njegovog života, vratila je novac narodu Hrvatske, novac je zaradio s ljudima bez kojih bi Hrvatska bila još siromašnija.
Velike riječi pale domoljubnu vatru, brišu stvarnost u kojoj mali ljudi u Hrvatskoj svaki dan plaćaju porez za ono malo što zarade u Hrvatskoj.
Porez plaćaju prodavačice koje rade nedjeljom i za radnu nedjelju, a ministar Gospodarstva pozvao je Sv. Franju u zaštitu njihovog prava na nedjeljno blagovanje.
Sv Franjo tolerantan svetac mora imati obzira i napraviti izuzetak za nedjelje kada se malo jače puni proračun, u vrijeme kada su u našoj zemlji borave ljudi koji imaju dobru platežnu moć, njihove snove o savršenom odmoru moraju podržati ljubazne prodavačice.
Za te nedjelje koje će širiti samo čistu ljubav svojom uslužnošću također moraju platiti porez, da naša zemlje ne bi bila još siromašnija.
No ima djelatnosti i zanimanja za koje nema odmora, bolnice u nedjelju moraju raditi, promet mora nesmetano teći, ljekovi moraju biti dostupni, restorani otvoreni, kuharice u restoranima vesele i prpošne da ljudi koji zažele njihovo kulinarsko umijeće ostave dobru recenziju .
Kad je gost odmoran njegova su nepca jako osjetljiva, “Petrovo uho” mora na tanjuru izgledati savršeno, ono se ne jede zbog gladi već da bi se o njemu pričalo.
Svako jelo na tanjuru mora biti savršeno da naša zemlja ne bi bila još siromašnija.
Svaka kuharica spremna na veliki izazov koji se može dogoditi i u nedjelju da za stolom zasjednu oni koji nisu uplatili porez,
sa sucima koji im sude u procesu dokazivanja da ga nisu ni trebali platiti, a nikad ne znaš da i neće svratiti i prijatelji koji su kandidati za visoke svjetske funkcije.
Prijatelji stari iz nekih drugih vremena, kad se nije pitalo za porijeklo novca koji se koristio za uspon u politici.
Kuharice i konobari platiti će porez i za tu radnu nedjelju , a gosti slobodni od zakona moraju imati priliku za rizik, da bi adrenalin koji ih pokreće nesmetano kolao, moraju biti otvorene kladionice.
Sv. Franjo sve to treba uzeti u obzir , život na zemlji mora biti podložan statistici koja će se potvrditi i svaku nedjelju, da je nekima veselje, da su drugi zadovoljni.
Nema seljaka koji će stoku ostaviti gladnu u nedjelju, nema domoljuba koji neće biti na usluzi gostima, nema domaćeg kupca koji bi smio prigovarati visokom cijenama koje prate turističku sezonu jer nam je jučer ministar financija rekao da je ljudi manje, a novaca u blagajni više.
U toj idili ljubavi i sloge pravo je čudo da se zatvori tako brzo pune, zbog čega ljudi posežu za kriminalom kad naši političari sve daju u ruke svecima, valjda Sv. Franjo zna da jedni moraju raditi da bi drugi mogli uživati.
Naš ministar zvan tč. koji za svoj mandat uzme dva milijuna kuna u ime plaće i doprinosa, milijun na ime luksuznog izdanja, 200 000 eura dobije stranka iz proračuna, poziva SV Franju da mu pomogne u tome da uzme posao prodavačici koja godišnje maksimalno zaradi za 5 kvadrata stana u kojem živi.
Uvođenje eura najviše će osjetiti umirovljenici, veli statistika da smo izgubili 20 000 radno sposobnih koji bi radili i punili proračun, ako uvedemo neradne nedjelje, izgubiti ćemo još nekoliko tisuća.
Mirovina će biti u kovanicama i više neće biti potrebni novčanici ,držati će se u manjoj staklenki “Podravkinog” pekmeza od šljiva. po jačini zveckanja znati će se kad u mjesecu nastupaju posni dani.
Za sada su oni preko 80 god. glavni krivci što turisti ne dolaze u većem broju, što se ne može tulumariti bez ikakvih zabrana, krivi su što ne daju svoj doprinos još jednoj pobjedi nad Coronom, da zemlji koja ih je učinila siromašnima,
ne uzvrate ljubav povjerenjem.
Nikoga nije briga što je ulje preskupo , što je i krumpir nedostupan, što su tri paketa jaja 4% mirovine, zamjera im se što se dovoljno ne trude da bi gosti okupljeni u nedjelju oko ” Petrovog uha” na tanjuru kojeg zalijevaju najfinijim vinima, a butelja košta kao polovice prosječne mirovine,
bili nesmetano opušteni i veseli.
Kad se Mamić vrati biti će toga sigurno više, i tamburaši će doći na svoje,
stari Milanovi pajdaši znati će cijeniti saznanje da novac buši tamo, gdje burgija ne može.
Eh ta ljubav, umirovljenici vratite ljubav našoj Vladi,
omogućite da se iz naših restorana opet čuje pjesma:
“Jači smo od sudbine
Nitko nam ništa ne može!”
Dragica Trumbetaš
Podjeli
