By Podjeli
Jučer je sud donio presudu za krivce za smrt djevojčice Nikol. Roditelji su skrvili smrt svojeg djeteta, nešto je najstrašnije što se može čuti. Nikol nije imala šansu, bila je tek maleni pupoljak bez šanse da postane cvijetak.
Propusti koji su se dogodili od nadležnih instucija već su davno otišli u zaborav. Na tv gostuje gospođa, koja priča o teškim uvjetima rada socijalnih radnika. Pozvana je povodom donesene presude za smrt djeteta, gospođa navodi da je socijalnim radnicima teško jer rade u tijesnim prostorima bez klima uređaja.
Bahatost ljudi nema granice, u tom trenutku spominjati klima uređaje opasno je loše za naše društvo, potvrđuje loše postavke našeg obrazovanja. Ljudi se školuju za zanimanja s kojima ne mogu postati cjelina. Posao da se osigura egzistencija, škola u kojoj je ima mjesta za upis, čini ljude potpuno distanciranih od razvoja sveopće empatije prema potrebitima u društvu.
Rijetke emisiji o stvarnom životu ljudi u starosti, iza sebe ostavlja samo ravnodušnost. Mlaku ili nikakvu reakciju. Jučer novi izračun prosjeka mirovine. Za travanj prosječna mirovina iznosila je 2701 kunu. 1138 314 umirovljenika ima mirovinu koja je ispod linije siromaštva. 275 549 korisnika ima prosjek mirovine 1830 kuna. Split i Osijek dva velika grada zajedno imaju manje stanovnika od tog broja,
61 kunu dnevno za sve životne troškove.
Od popisa stanovništva do danas već imamo 20 000 stanovika manje, više uzrok nije odlazak u svijet nego umiranje zbog siromaštva.Nestale su dvije Opatije po veličini,
Hrvatska je postala zemlja koja odumire, građani trebaju pomoć, a ne priče o uspjehu ove Vlade, puste brojke koje nikome ne daju kruha.
Ministar Marić uspoređuje inflaciju, s ostalim zemljama, veli da smo u prosjeku.
Zaboravlja na jednu ogromnu razliku, hrvatski građani više se nemaju čega odreći. Sve su zalihe odavno potrošene, nakon plaćanja režijskih troškova ostaje sitniš koji se ne da više rastezati.
Svjedočimo da su redovi pred mjestima gdje se dijele besplatni obroci sve dulji u njima nekada ponosni radnici, sada siromašni umirovljenici.
Svaki dan treba ponoviti, 75% današnjih radnika, imat će minimalnu mirovinu koja je manja od praga siromaštva.
Hrvatska mora prestati s politikom da je mirovina socijalna kategorija, to su uplaćeni novci s kojima se loše gospodarilo. Krivci za to su oni koji posežu u mirovinske fondove za plaćanje grubih propusta u vođenju države.
Priča da su Hrvati neradnici koji rano odlaze u mirovinu gadna je laž koju nam plasiraju vladajući. Hrvati su bili izbačeni iz tvornica kako bi se mogle privatizirati i predati u ruke današnjim “tajkunima” koji su ih prenamijenili u djelatnosti gdje se jednokratno zarađuje.
Živi primjer je ministar Paladina za svaku godinu života zaradio je i pospremio oko 2 milijuna kuna, sada kad je postao ministar ne može se pojaviti na sjednici da ga odgovori koliko je obnovio kuća.. Za ministra to je čisti gubitak, za sebe bi u tom vremenu, koliko se privikava na novi posao, zaradio već pola milijuna.
Ipak nove snage dolaze, probijaju se u okrutnom svijetu kvalitetom i znanjem, ali žilavom upornošću.
Danas vijest da je iz jednog malog mjesta u Hrvatskoj u Međimurju jedna mala tvornica plasirala svoj proizvod u veliki Hong Kong.
Međimurci će raditi motorističke čizme za policajce u Hong Kongu, koji ima više nego duplo stanovnika od cijele Hrvatske, a za vjerovati je da i ima više motorista policajaca nego cijelo Međimurje sanovnika.
Svjetlo nade upalilo se u Kini, uporni i novi, uspjeli su prodati robu ljudima od kojih cijeli svijet kupuje.
Potrošeni političari moraju se maknuti s mjesta gdje se donose odluke, njihov rad je vidljiv u visini mirovine, napraviti mjesta za ljude koji cijene rad, koji cijene porijeklo i misle kakvu će zemlju ostaviti iza sebe.
Danas veliko bravo za Međimurce!
Dragica Trumbetaš
Podjeli
