By Čitajući Ustav Hrvatska je definirana kao socijalna država, ali sve češće nam se nameće pitanje živimo li stvarno u socijalnoj državi ili u državi socijalnog marketinga u kojoj je važnije kako neka mjera izgleda u medijima nego kakve stvarne rezultate donosi građanima.
Od početka rada Vlade sa Plenkovićem na čelu provodi se isti obrazac. Svaki zakon ili izmjena zakona se predstavlja kao povijesni iskorak, uz redovite i pompozne konferencije za medije, često i uz prigodne prezentacije, sa optimističnim obećanjima i još bombastičnijim naslovima u medijima. Sve se predstavlja kako bi se stvorio dojam da će se život građana iz temelja promijeniti, naravno, na bolje, ali čim se kamere ugase i mikrofoni isključe mnogi se pitaju što se zapravo promijenilo.
Za navedeno nema boljeg primjera od mirovinske politike koja se provodi tijekom cijelog desetljeća Vlade sa Plenkovićem na čelu. Svaka od brojnih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju je predstavljena kao veliki uspjeh Vlade. Ne propušta se svakom prilikom naglasiti rekordan rast mirovina, koje Vlada uporno prikazuju kao povećanje, i još većoj brizi za umirovljenike. U isto vrijeme stoji činjenica da Hrvatska i dalje ima jednu od najnižih stopa zamjene plaća sa prosječnom mirovinom u EU, a iznosi tek 35% od prosječne bruto plaće.
Ako se uz sve hvalospjeve, uz već nekoliko stotina tisuća umirovljenika stalno pridružuju novi, koji zajedno jedva podmiruju osnovne životne troškove, ili ako moraju birati između hrane, lijekova i režija, onda to nije slika socijalne države već jasan znak izostanka iste.
Potpuno isti obrazac ponašanja Vlade vidimo i kod jednokratnih pomoći, raznih dodataka, simboličnih naknada itd. Umjesto sustavnih rješenja koja ljudima osiguravaju dostojanstven život dobivamo mjere koje dobro izgledaju u raznim TV prilozima ili na društvenim mrežama, ali one nažalost ne mijenjaju stvarnost. Socijalna sigurnost ne gradi se jednokratnim paketima nego pravednim zakonima i dugoročno osmišljenim politikama.
Socijalan država ne gradi se medijskim konferencijama niti hrpom hvalospjeva koji sa realnošću nemaju nikakve veze, nego sa novcem koji građani imaju u svom novčaniku, stoga je krajnje vrijeme da prestanemo miješati marketing sa socijalnom politikom. Hrvatskoj ne trebaju zakoni koji izgledaju dobro u TV dnevniku već zakoni koji se vidjeti u hladnjaku, na računu za lijekove, u mogućnosti da se plati grijanje ili stanarina, i na koncu u osjećaju sigurnosti svakog građanina. Tek kada građani osjete stvarnu korist moći ćemo kazati da smo socijalna država, a do tada ostaje dojam da se često više ulaže u promociju nekih mjera nego u stvarne učinke istih.
Svaka mjera vrijedi onoliko koliko poboljšava život građana, a ne koliko traje promidžba ili konferencija za medije. Vrijeme je da rezultati zamijene politički marketing.
U Zagrebu, 24. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
