By Podjeli
Priča o Pinokiju danas živi svoj život u Hrvatskoj. Navika je postala kronična,izgleda da se kod našeg Premijera razvila ovisnost. Laže mirne savjesti doma, baš o svemu, čak i ono što je potpuno nebitno, a bome laže gdje god ode.
Obećanja dijeli iz rukava, gazi ih nemilice, a slavopojke su mu nadrealne. U godini gdje je plaća i mirovina realno pala do same granice, kod mirovina do ispod granice, preživljavanja, hvali se maestralnim uspjesima vlade.
Veli da je iz Hrvatske otišlo puno ljudi radi malih plaća, ali će se vratiti, malo je veća poanta u tome. Ljudi ne odlaze radi male plaće od koje si ne mogu priuštiti skijanje ili vilu s bazenom, odlaze jer im plaća nije dovoljna za život.
Godina uspjeha u koji ubraja bezvizni režem , Schengen, uvođenje eura niti za dlaku neće promijeniti tu činjenicu. Sav novac koji će se stvoriti tim “uspješnicama” prelit će se u korupciju.
U Hrvatskoj se progone ljudi za mali dug, veliki pljačkaju slobodno, 18 milijardi nenaplaćenog poreza, povećanje plaće dužnosnicima među kojim je najveće povećanje predsjedniku Ustavnog suda do skoro 40 000 kuna mjesečno., baš u vrijeme koje zahtjeva ustavne promjene oko izbornog zakona.
Alat je novac koji buši gdje burgija ne može, Plenković burgiju redovito podmazuje i jedino s njom dobro rukuje. Banija je još razrušena a sad nam prijeti i poplava. Kad je bio potres u Petrinji došao je tamo i rekao malo nas je nezgodno streslo, ali ćemo uspješno završiti godinu. Drugi dan streslo je još i jače, treću godinu poslije, ljudi žive u kontejneru.
Danas pliva Hrvatska Kostanjica, gradić na rubu siromaštva koji je zaboravljen od svih i svega. Hitna pomoć nema doktora, pacijente spašavaju medicinske sestre, tehničari uz pomoć šofera.
U ambulantu dolazi povremeno doktorica iz Velike Gorice, natječaj za liječnika obiteljske medicine još nije raspisan.,samo je jedan je mali isječak iz života grada.
Takvih gradova svaki dan je sve više, pored škola bez đaka, imamo sve više zaključanih vrata ambulanta, doktori odlaze u mirovinu, izmoreni od rada u lošim uvjetima s plaćom koja ponižava njihovo plemenito zanimanje
Naš Pinokio uvjeren je da hrvatski građani koji se ne dive njegovim uspjesima ne zaslužuju bolje, a za “laktaše”koji se bore laktovima ima servis za podmazivanje.
Hrvati uspavani u lažnim domoljubljem čekaju da se kotač sreće napokon okrene.
Doktorica koja putuje 4 h a dan vlakom, osam mora odraditi, ima četiri puta manju plaću od predsjednika US koji ima službeni auto , šofera koji ga ujutro dočeka u ugrijanom autu, otvori mu vrata, torbu sa spisima koje nije proluftao nekoliko godina, odloži u gepek, sve to ponovi kad ga dovede do posla, na kojem ima vremena da razmišlja o tome kako dobiti što više novaca iz EU za svoj vinograd na Korčuli.
Doktorica često mora donijeti odluku o terapiji odmah na licu mjesta, ustavni sudac ima vremena za razmišljanje koliko si uzme, bez obzira i na to, odluku nitko ne propituje niti ju može osporiti.
Alat za podmazivanje je kod Pinokija, država naginje na krivu stranu preko 75 % po mišljenju građana, no Pinokio ubaci novu kremu za podmazivanje alata i nada se da nećemo iskočiti iz tračnica.
Ne zaboravite da uz sve “uspješnice” poprate uskrate najsiromašnijima i najranjivijima. Kako bi smanjili dugove u zdravstvu, država je uredila cijene ortopedskim pomagalima tako da neće biti dostupni invalidima Sve proteze, kolica, pa čak i pelene invalidi će si morati sami platiti.
U jako uspješnoj godini, poslije jako uspješne turističke sezone, bezviznog režima s Amerikom, otvaranje schengenskog prostora i uvođenja eura, invalidima je država zalupila vrata i ostavila ih u kućnom pritvoru.
Okrutnost na najranjivijima , invalidima, djecom poteškoćama u razvoju, okrutnost prema bolesnicima koji čekaju na prve dijagnoze predugo, a bolest napreduje, prema umirovljenicima iz rada, mirovine ispod dostojanstva čovjeka, mora izazvati #OTPOR# i izravnati smjer u kojem ide država, moramo izbaciti strojovođu koji vodi vlak u budućnost, pod nagibom na stranu provalije.
Doktorica koja putuje vlakom na posao u Hrvatsku Kostanjicu jučer je objavila jednu poučnu priču o žabi u toploj vodi.
Ako stavite žabu u lonac s vodom koji se grije, žaba se primiri, ne mrda do pred tren, dok voda ne zakipi. Tada žaba pokušava iskočiti no potrošila je previše energije na prilagodbu i ne može iskočiti.
Žabu nije ubila vruća voda već pokušaji da se prilagodi.
Ne smijemo dopustiti da nas snađe sudbina kuhane žabe, trgnimo se dok još možemo iskočiti!
Dragica Trumbetaš
Podjeli
