By Podjeli
Građani Hrvatske to nisu zaslužili, nakon dva rata obnavljali su domovinu, u drugom zbrinuli na stotine tisuća izbjeglica. Još drže nasipi napravljeni u radnim akcijama, vozi se po prugama koje su ti ljudi napravili.
Napravljeni su cijeli gradovi iz fonda stanogradnje škole, vrtići, sustav zdravstvene zašite je funkcionirao, nisu postojala liste čekanja.
Danas gledamo nešto što nitko ne bi trebao gledati. Nema javnog natječaja koji nije sumnjiv, kad se raspisuje, unaprijed se namještaju uvjeti, milijuni potrošeni na signalizaciju pruge, ona je kvaru čim je puštena u promet, brane za poplavu postavljaju ljudi koji ne znaju pročitati uputstva, pa se brane potope odmah na prvom valu vode.
Svaki dan priča o tome koliko je tko ukrao. Jučer imamo slike iz bolnice za tumore na kojima gledamo kako krov prokišnjava nad sobama za zračenje onkoloških pacijenata, zbog toga se odgađaju zračenja, a u istom danu saznajemo da je ravnatelj Zavoda Andrija Štampar ulovljen od USKOK-a u nesrazmjeru imovine od 10,6 milijuna.
Saznajemo da su “Tajne službe” tajno punile džepove, slično kao i onaj tko dinamitom razbije bankomat, eto onaj koji dinamitom razbija postoji opasnost i za njega, ovi su potpisivanjem putnih naloga i krivotvorenjem računa zamračili dva milijuna.
Direktorica HAMAG-a u “čuzi”, jer je namještala poticaje, saznajemo da su istom čovjeku poticaje dalo već nekoliko ministara.
Kao da smo u nekoj čudnovatoj šumi gdje žive okrutni predatori koji sve uzimaju sebi.
Poslije takvog dana, naša nacionalna TV, koja živi od preplate građana, počasti nas gostom koji se vulgarno “sprdava” s čitavom nacijom.
Perika s rogovima za sve one koji nisu zadovoljni s Vladom za koju svaki dan saznajemo da u svojim redovima ima hordu koja nas pljačka.
Zeko je izgleda dobio veliku mrkvu na dar i dozvolu da živi u kupusu, omogućila vlada Andreja Plenkovića.
Plenković nije svjestan da je onog trena kada je stao u obranu prvog sumnjivog u pljački zemlje prepustio strvinarima da ju čerupaju i glođu do kosti.
Ravnatelj iz Štampara bio je u zatvoru zbog malverzacija pušten je i nastavio da i dalje na nevjerojatan i lak način puni svoj račun.
Namještanje natječaja u Hrvatskim vodama upravo u tijeku. Ponuda nekoliko lipa povoljnija od raspisanog minimuma, javila se firma koja je u vlasništvu Hadeze – ovih udarnika.
Posljedice će biti slične kao i u Karlovcu ovaj tjedan.
Beljak koji je na to upozorio dobio je odgovor da se i on nudio na prodaju. Beljak postao optuženik, jer je upozorio na moguću pljačku, a HV. poručile da je sve po zakonu.
Po zakonu je i plivao Karlovac ovih dana, po zakonu stoji obnova u Zagrebu, po zakonu su ljudi u kontejnerima 2,5 godine.
Po zakonu će 72 godišnji Boras nakon odlaska u mirovinu, predavati na dva fakulteta, a po zakonu si je htio srediti doživotno pravo na odmaralište po povoljnoj cijeni i dosmrtno plaćanje telefonskih računa.
Poljoprivrednici Hrvatske dobili su najmanju tržišnu cijenu za otkup pšenice, ali najveće poskupljenje kruha u EU. Dvije kune otkupne cijene pšenice za kg, kruh 400 grama 8 kuna.
S nekoliko lipa gore, dolje, u cijeni goriva, vlada nekoliko mjeseci priča priču o zaštiti građana, a više hrvatske građane košta održavanje voznog parka ministarskog kabineta, nego je ušteda na cijeni rezervoara jednog tankera.
Kad bi vlada naplatila porez Šostaru za imovinu koja je u nesrazmjeru s onim što je legalno zaradio, stopom od, 60%, dobila bi 6 milijuna kuna a toliko košta 37 500 boca plina za kućanstvo.
Ako građani ne mogu zamisliti koja je to količina novaca, treba napomenuti da boca plina ima 10 kg plina što će biti da od poreza kojeg bi naplatila Šostaru moglo bi se kupiti 370 000 kg plina, a njemu bi još ostala 4 milijuna koji bi mu osigurala starost najelitnijim odmaralištima svijeta.
No Šostaru to nije bilo dosta, treba mu svih 10,6 milijuna. Njemu za starost treba 3533 prosječne mirovine hrvatskih umirovljenika.
Hrvati žive u prosjeku 13 godina u mirovini, umiru u prosjeku u 78 godini života, a ovo je iznos za 294 godina prosječnog Hrvata u penziji,.
Koliko ima Boras kada mu još treba, još izgleda nije došao na red, za obračun, a još je tu puno “elite” koji su u stanovima koje su im napravili penzioneri s prosječnom mirovinom, ništa nisu imali, onih koji su rasčerećili naš minuli rad.,
U Zagreb su došli u opancima, a za vrijeme rata postali mušterije Rikarda Gumzeja, dok smo mi prali i sušili uniforme naših muževa i braće, iznad štednjaka.
Umirovljenici i radnici i poljoprivrednici, svaki dan vidimo da novaca ima, samo treba spriječiti da ga ne grabe predatori kojima nikada nije dosta. , Lakomost im je paralizirala pamet, i neće stati sami od sebe.
Njih nije briga zašto je kruh poskupio 37%, oni jedu kolače, nije ih briga da ima u školi glade djece, nećemo valjda dozvoliti da tako i ostane?
Dragica Trumbetaš
Podjeli
