By Stječe se dojam da se u zadnje vrijeme u Državnom odvjetništvu, Uskoku i drugim sličnim službama oštro krenuo u borbu protiv korupcije, kriminala i droge… Međutim, u tim nastojanjima nekako se zaboravlja na pojedine „lokalne šerife“, (svaka čast iznimkama), koji su daleko opasniji nego što se to na prvi pogled čini. Tako primjerice oni koji rade ovaj težak i odgovoran posao često se ne mogu načuditi da pojedinci koji imaju mnogo manje plaće od njihovih raspolažu s daleko više nekretnina i novaca, pa se s pravom postavlja pitanje – odakle im i kako su se obogatili? A, hrvatske branitelje i stradalnike, osobito zanima na koji su način pojedini „lokalni šerifi“ uspjeli steći toliki imetak, pa čak i u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, kad je Domovina krvarila, kad su ginuli najbolji sinovi i kad su na desetine tisuća nevinih ljudi, pred srpskim i inim okupatorima, morali napustiti svoje obiteljske kuće, i krenuti od početka? Gotovo ni jedan “lokalni šerif” u vrijeme rata, (svaka čast iznimkama), poglavito u onim područjima koja nisu bila na prvim crtama obrane, nije smanjio svoju dobit, već se događalo i događa da im se prihodi neprestano povećavaju, da raspolažu kapitalom kao da su „šerifi“ u nekim europskim metropolama.
Međutim, u relativno malim sredinama nema što se ne zna, a vrlo je lako i izračunati koliko su dva plus dva. Naime, oni koji žive iznad prosjeka, moraju imati i takve plaće i ostala primanja. Ili, dobiti na lutriji. (Kao što je navodno dobio jedan od “laburista”). To se vrlo lako provjeri. Uzmete komad papira te na jednoj stranici napišete sve “šerifove” rashode i nekretnine, a na drugi zapišete svu dobit koju je tijekom godinu, dvije ili pet ostvario na bilo koji način (pa i dobitkom na lutriji). Prihodi, laički rečeno, moraju se poklapati s rashodima, odnosno s imovinom koju je dotični stekao. I točka. Druga je stvar što se u malim, ali i velikim sredinama sve vrti, kad su novci u pitanju, manje – više oko jednih te istih, koji nisu nikada dobili ni kaznu za nepropisno parkiranje. (Primjerice kerum, tedeschi i slični). Kako je to moguće? Vjerujemo da će Općinska državna odvjetništva napokon početi više “ganjati” lokalne moćnike, kojima se iz zrakoplova može vidjeti da svoj ogromni kapital nisu stekli na legalni način, već pretežno po onome: „Šerife, pomozite, neće vam biti badava!“. Međutim, bojimo se da se često najavljena borba protiv “lokalnih šerifa” previše ne shvati ozbiljno, jer u protivnom kroz prste, poput pijeska, će se provući „masa“ ozbiljnih hrvatskih tajkuna, čije se bogatstvo u zadnjih dvadesetak ili tridesetak godina toliko uvećalo, kao da nisu živjeli u zemlji zahvaćenoj ratom, već u nekoj bogatoj arapskoj državi, gdje caruju nafta, zlato i drago kamenje. Istina, pojedini mediji se već dugo bave tom temom, ali osim Sanadera, Vidoševića, Zagorca i još ponekog (manje) ravnog njima dosad nikome od njih nije pala ni vlas s glave! Recimo, hrvatske branitelje, ali i ne samo njih, poglavito zanima na koji su način stekli (a bio je rat) prvi milijun eura ili prvi milijuna kuna razni todorići, jakovčići, drki, kerumi, čačići, cetinski, brojni saborski zastupnici, gradonačelnici, župani, šefovi državnih tvrtki, pašalići i slični? Zanimljivo je da je Miroslav Kutle još uvijek označen kao “tajkun nad tajkunima”, ali njega se već odavno prestalo goniti, jer je na vrijeme pobjegao u BiH, kao i neki drugi. Vrijeme je da organi reda počnu istraživati i hrvatske milijunere i milijardere i da nam otkriju kako od konobara ili soboslikara ili prodavača žvakača netko može preko noći steći ogromno bogatstvo?
Stoga, bi se trebali oni koji trebaju više pozabaviti prije svih s “lokalnim šerifima”, ali i hrvatskim “kraljevima i kraljicama”, koji su u ovih 3o godina toliko stekli da ni sami ne znaju što imaju.
A ti koji su puni „kao brodovi“ i koji nam se sa debelim zlatnim lančićima oko vrata i pokojim zlatnim zubom neprestano cerekaju i koji su preko noći stekli ogromna bogatstva trebali bi svake godine staviti na stol otvorene karte iz kojih bi se vidjelo jesu li se ili nisu obogatili’ Naime, ni jedan političar sa svojim primanjima teško se može obogatiti, ali kod nas već i djeca znaju da u politici godinama teče med i mlijeko i da se na veliko zarađuje i bez motike.
Inače, na sjednicama Hrvatskog sabora često slušamo kako se zastupnici među sobom optužuju i za teški kriminal, ali što to vrijedi kad nitko nikoga ne tuži niti je itko od njih nakon optužbi zatražiti da mu se i skine -imunitet!
Pored toga, odgovornost političara trebala bi biti mnogo veća, a ne da pojedini političari i politikanti, od općina, županija pa do Sabora, lažu i mažu gore i od Munchhausena, bez ikakve odgovornosti.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
