Hajte-najte.
Velika skupina navijača, koje danas nazivaju huliganima, a koji su otišli na „izlet“ u Grčku i tamo zaglavili u njihovim robijašnicama, na prvi pogled ima „sličnosti“ (?) i s njihovim vršnjacima iz 1991.
Naime, na početku hrvatskog obrambenog Domovinskog rata daleko veća skupina mladića njihovih godina, gotovo goloruki, otišli su dragovoljno na prve crte obrane, od Vukovara do Škabrnje. Veliki broj njih se nije vratio, a neki su ostali invalidi ili su okončali u srpskim logorima.
Nitko ih nije tjerao u rat!
Međutim, ni veliku skupinu navijača (huligana) nitko nije tjerao da odu u Atenu i „bore“ se protiv „neprijatelja“. To je znala i većina njihovih roditelja, koja ih je i „opskrbila“ potrebnim financijskim sredstvima.
Ali, dogodilo se što se dogodilo.
Hrvatska država je opet (kao i za one Hrvate u Zambiji) pokazala veliko srce, baš kao i većina medija, od kojih pojedini od njih svakodnevno izvještavaju o njihovim teškim danima u grčkim zatvorima.
Hrvatski veleposlanik u Grčkoj sada se bavi samo sa ovom skupinom navijača, pa im se kupuje „sve“, čak i četkice za zube.
Nu, ovih dana, hrvatske navijače posjetili su u grčkim logorima i dva hrvatska ministra, što je vrijedno svake pohvale.
Ali, gospodo i drugovi, u hrvatskim zatvorima se i dalje nalazi relativno veliki broj hrvatskih branitelja, ili im se od Osijeka, Zagreba, pa do Splita sudi zbog navodnih zločina koje su navodno učinili tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, boreći se protiv velikosrpskog agresora..
Za većinu od njih – nema milosti.
Kad ste čuli ili čitali da je te ljude u Remetincu, Lepoglavi ili drugdje posjetio neki ministar, da se hrvatska država založila za njihovo oslobađanje ili blaže kazne, da su im u zatvore slali telefonske kartice, pa i „ptičjeg mlijeka“?
Pored toga, hrvatskim braniteljima u hrvatskim logorima i te kako se prijeti, jer su na izdržavanju kazni većinom zajedno Srbi i Hrvati.
Da sve bude još komičnije, pojedine hrvatske branitelje tjeraju da plate velike odštete pojedinim Srbima, koji su od „njihove ruke“ nastradali u vrijeme rata!
Što je recimo hrvatska država učinila za hrvatskog branitelja-dragovoljca Veljka Marića, koji je svojedobno u Beogradu osuđen na drastičnu kaznu od 12 godina zatvora, koliko u Haagu nije dobio ni ratni zločinac Veselin Šljivančanin, a o Vojislavu Šešelju da i ne govorimo?
Kako su prošli hrvatski branitelji osuđeni za splitsku Loru, a kako hrvatski ratni zapovjednici iz BiH u Haagu i to po tzv. zapovjednoj odgovornosti? A kako branitelj Mihajlo Hrastov? Generalu Branimiru Glavašu se već više od 10 godina sudi također po tzv. zapovjednoj odgovornosti, dok je general Đuro Brodarac „u lisicama“ umro u zatvoru! I tako dalje i tako redom.
A i oni su hrvatski državljani, kao što je bio i general, legenda Domovinskog rata, Ante Gotovina za kojeg je Vladimir Šeks javno govorio da ga treba „locirati, identificirati, uhititi, transferirati“, dok je za njim hrvatska država raspisala i tjeralicu i ponudila nagradu tko ga pronađe živog ili mrtvog!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
