By Pred sutrašnju Skupštinu Udruge branitelja Dubrovnika osjećamo se dužnima obratiti javnosti.
Ovih dana, u kojima su se dogodile dvije od najznačajnijih pobjeda za budućnost Grada, svjedočimo kako se dio dubrovačke političke scene veselo i “bezbrižno” bavi hvastanjem, kao i obično neumorno nastojeći preklopiti knjigu i pokupiti svojoj opciji zasluge.
Tako recimo… oni koji su bili za spajanje Grada i dubrovačkog područja trebinjskim autoputom do glavnog grada Države (pretpostavimo Hrvatske, ali …), i tvrdili da nam ne treba brza cesta do krajnjeg juga i dalje preko granice, ušavši u političke redove naglo su sebe ubacili među borce za autocestu preko Primorja do Osojnika i brzu (tranzitnu) cestu prema mostu F. Tuđmana (moguće i njegovom “blizancu”) napavši u “svojim” novim redovima one koji su se za tu opciju borili, a vidimo i izborili pa bi ih maknuli u stranu poput Mara Kristića. Tako, pred za javno dobro nepismenima, okrenuli potpuno ploču i s Trebinjske šume spustili u domoljubne prevarancije. Lako ih je prepoznati. Izdaju se tako što iskazuju svoje korijenima usađene želje da se mjesto Primorjem voze istočno hercegovačkim autoputom, čuj tamo baš jadransko?-jonskim, zaboravljajući kako je već prije (dok su sanjali trebinjsku pečenu prasetinu) odlučeno: Hrvati će od Zagreba do Dubrovnika voziti Hrvatskom.
U svojim željama, koje su pusta tlapnja, pri tom se pozivaju na EU-ropsku koja će, kao onemogućiti (vjekovnu težnju Dubrovčana) da se brzom cestom povežu s ostalim krajevima Hrvatske, kako i hoće akobogda. Od onih koji se natiču i predstavljaju prvoborcima, i tobože su spasili Omblu od devastacije. Da jesu, iz paštete ulijećući na medije. Od njih jedino Marin Pavlović može reći da se na odlučnoj Javnoj raspravi 10. veljače 2017. godine (pogledati fotografije s te rasprave u sveučilišnom kampusu iz DuLista https://dulist.hr/koridor-preko-omble-najmanje-losa-mogucnost-koju-rijecani-zdusno-odbacuju/386529/ ) našao u “publici” pored Katarine i Ljubice Matović, Tea Trostmanna, Karen Piteša, Zvonka Koštra, ispred kojih sam imao čast prvi istupiti zajednički pripremljenim argumentima protiv uništavanja izvorišta Omble, što su osnažile moj prijedlog da se u razmatranje uvrsti trasa prema mostu Dr F. Tuđmana, makar do njega po potrebi trebalo graditi još jedan most. Da uz potpunu i k tome napisanu potporu iz Udruge branitelja Dubrovnika u skladu sa Statutom UBD u kojemu stoji, kao zadaća svakom članu ponaosob i zajedničko :”Očuvanje prirodnih dobara (zemlje, mora, zraka i voda), tvarne i kulturne baštine od pogubnih zamisli pustošenja i rasprodaje u svrhu daljnjeg skladnog održivog napretka i boljitka svih stanovnika i budućih generacija. Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije.”
Neki što hvastaju o svojim zaslugama, ako bolje pogledate nisu javno istupali, čak niti jedne jedine primjedbe u to doba istaknuti hvastavci nisu napisali, i zbog toga nastoje svim pustim silama utišati one koji to jesu. Za njih izgubljenih nada za političke ambicije u vremenu i prostoru ima ona stara šaljiva pučka pjesmica, koja ide… “Puši mi u prkno zora je da vidiš ura koja je”.
Na žalost nisu oni jedini. I Srđevci koji su tražili da se raskine ugovor o gradnji Golfograda na Srđu zaboravili kako Mara Kristića, tako i Udrugu branitelja Dubrovnika, koja je tražila od Grada (gradonačelnik Vlahušić) i Gradskoga vijeća (predsjednik Franković) da se ukine koncesija tzv.investitorima za sramotno predanu tvrđavu Imperijal za Dubrovačkog dogovora (gradonačelnica Šuica) i tvrđava vrati Gradu.
Maro Kristić je bio s vama u to vrijeme i nosio na sjednice gradskoga vijeća papire na kojima ste ozareni brojili potpise za ostanak Muzeja Domovinskog rata na Srđu. Mogućnost (nakon što je Vlahušić iz interesno brzo postavljene “zasjede” pridobio za “investitora” 12 najjačih braniteljskih udruga u Gradu) za ostanak Muzeja u središnjem dijelu Imperijala pružio je, ničim na to obvezatan, Mato Franković.
Nikša Selmani, gosparu mladi, da se probaš naučiti uvažavati a ne finjaka blebnuti o tome kako ste skupljali potporu braniteljskih udruga, kojom ste kao vi (Srđevci) prezentirali u gradskom vijeću.
Niste vi ni jednu braniteljsku udrugu okrenuli od Vlahušića, niti jedan papir potpore od udruga s potpisom i pečatom “skupili”, niti bi ikad, pogotovo od koordinatora nekoliko odlučujućih udruga Mladena Jurkovića. To bi za vas bila nemoguća misija, koju je jedino napravila Udruga branitelja Dubrovnika odigravši žestoku domino partiju nakon koje se počela urušavati kula od karata skupa s dvije parcele Zelene akcije (Tomašević), na kojima se slavilo “pobjede” a na ratnike zaboravljalo.
Ima ona vaša “Hvalite me usta moja” nasuprot naše da Bog traži pravo istinsko svjedočenje.
Znate li da slučaju vaše barem minimalne korektnosti ovo što sad svi čitaju nikad ne bi bilo napisano, no jeste i bit će uvijek u buduće, a izbrisat se ne može jer postoji napisano sve crno na bijelom… i tko je i što uradio i zbog koga u vašim redovima ste nosili poštu u kojoj nije smetao ni papir potpore udruge branitelja HOS-a iz prijateljskog Sarajeva s prvim bijelim poljem na povijesnom hrvatskom grbu, koji su i te kako bili i ostali “Za Dom spremni”, što je unezvijerilo sada samo vam kolegu vijećnika Vlahušića.
Za razliku od kolege vam također izabranog vijećnika gospara Ivice Roka, koji je otvoreno nosio majicu s insignijama HOS-a vi ste ga u istoj toj vijećnici nosili do pobjede hrvatski !?!, a sad bi po sebi kao takvima (kad hrvatski nije potrebno) južnoeuropski, razumljivije rečeno balkanski pišali ususret vjetru.
I sve to tako jer dohodu izbori i misle se prikriti tragovi onih pravih, koji su vratili Imperijal Gradu i time puno više, a vi ste toga svjesni krenuli u još jedan odlučni boj, žestoko ala popara na crveno. Eto sad možete na ovo ignorancijom ili muljancijom.
Držimo da ste zaslužili ovaj “odgovor” zbog pretjeranog nadimanja i ignoriranja presudne uloge nekadašnjeg predsjednika Gradskoga vijeća, jednako kao i zbog onih koji su se u slučaju auto ceste (potpomognuti samozatajnim dosta značajnim ljubiteljima Hrvatske), i slučaju u brze tranzitne ceste izborili da nije sve riješeno 2017. godine, kad bi prihvaćanjem jedine ponuđene trase, one preko izvorišta Omble ostala nemogućom mogućnost rehabilitacije Dubinijeh maratonaca za optrčavanje počasnog političkog kruga u tuđim cipelama. Barem ne za pobjede na Crveno, po potrebi i prigodi, i s HOS-om u špagu mjesto u srcu.
Hvalite se slobodno ali ne (kao slučajno) s tuđim perjem, jer on će doći i puhnuti, a zamislite da puhnu svi oni na čijim se krilima, oni pred Gradskom vijećnicom 31. svibnja 2019. godine.
Budimo ozbiljni. Dosta bi bilo hvastanja. Sve se zna i svi to znaju, ostalo je zapisano na papiru, poštujte, kao i mi, i tko se borio i tko poštu nosio pa bi sve moglo biti dobro. Gradit će se auto cesta kroz Primorje do Osojnika, i brza cesta otamo do Debelog brijega, Konfina i dalje, urediti i ubrzati sadašnja prometnica do zračne luke Ruđer Bošković (Nikole Dobroslavića). Obnovit će se Tvrđava Slobode na Srđu i do nje napraviti lijepo uređeni Put Križa od magistrale do Imperijala.
Neki su prije nas dali ideje, mi smo pomogli da se usmjere na bolje, zato ih ne treba do besvijesti prozivati jer puno su toga dobroga napravili a naravno za neka u budućnost vode oni koji budu od građana prepoznati. Dubrovnik je naučio lekcije i i neke ostavio visoko ali i daleko od Grada. Poštujte inicijative i djelovanje Udruge branitelja Dubrovnika i zapametite da je sve ovo bilo moguće ostvariti isključivo s pomoću Božjom, a ne nekim velikim praskom iz političkih gaća.
Marko Mujan
predsjednik UBD
