By Zadnjih godina nestaje sve više ljude, kao da su igle u sijenu.
Nu, velika se buka digla oko jednog mladog Splićanina, koji je došao na doček Nove godine u Beograd i – nestao!
Otada, pa sve do danas, traže ga čitave brigade, sve raspoloživo u Srbiji, a njega nema, pa nema.
Taj nesretni slučaj dobio je iznimnu medijsku pozornost.
S druge pak strane navodno u Srbiji u prosjeku nestanu četiri osobe dnevno i – nikome ništa.
Ono što je poglavito zanimljivo u cijelom ovoj priči za nestalim mladim čovjekom iz Hrvatske je svakodnevno „slikanje“ i hvaljenje srpske policije u njihovu angažiranju.
Na taj način stječe se dojam da oni ništa ne prepuštaju slučaju. Međutim, jedna majka nestalog Vukovarca u vrijeme velikosrpske agresije nam kaže kako bi bila sreća da pronađu ovog mladog čovjeka, ali…da kako će ga naći kad cijela srpska policija i njihova Vlada već 30 godina ne mogu pronaći ni jednog od 1800 nestalih Hrvata?
- Moj sin bio je isto godište kao i mladi Splićanin! – izustila je kroz suze, te dodala da ga i dalje svaki dan očekuje, da ne gubi nadu.
Iz Ministarstva hrvatskih branitelja i nedavno su poručili da Srbija ne surađuje u svezi nestalih Hrvata u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, odnosno da ne žele otkriti mjesta gdje su pokopani. Srbi, također, ne dozvoljavaju ni hrvatskim stradalnicima da posjete i zapale svijeće u nekim od srpskih koncentracijskih logora kojih je bilo iznimno mnogo diljem „Lijepe njihove“, a kamoli da se u nekom njihovu gradu ili mjestu postavi spomen ploča u znak sjećanja na stradale Hrvate.
Bojimo se da će ovaj slučaj nesretnog Splićanina Srbi iskoristiti da pokažu „celom svetu“ kako oni skrbe o svakoj žrtvi… A što je s oko 1800 Hrvata koji su nestali 1991., pa i kasnije? Većinu od njih ne trebaju tražiti, jer sigurno znaju gdje su!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
