By „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu.“
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati“
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Promjenio sam naslov prema Hodaku iz prethodnog nastavka jer je izravno rečeno ono najvažnije: Svi ostali iz naslova ovih tekstova znači HRVATSKA. Njima smeta Hrvatska!
Uz sve tekstove stavljao sam riječi Siniše Glavaševića, ali mogao sam čitatelje na isti način podsjetiti na ulogu HOS-ovaca u obrani Dubrovnika, Škabrnje ili na HOS-ovu štafetu smrti.
Kad takvi nekome smetaju jasno je da im smeta HRVATSKA.
Kakvi su uopće ti ljudi Kojima smetaju HOS-ovci pa da su poznati samo po ovim nevjerojatnim junaštvima od kojih sam ja u serijalu sam ponavljao Glavaševićeve riječi divljenja prema njima? Zar ih nije dobro opisao redar kada je koloni Vlade u Vukovaru 2013. Rekao „Pustite da prvo prođu Hrvati“. Zar to ne zaslužuju i ovi danas koji otvoreno pokazuju da im smetaju takvi zbog kojih bi možda Vukovar pao dva mjeseca ranije, a onda bi vjerojatno i Hrvatska (pogledajte opet Hodakov današnji naslov), čije su simbole tražili iz Dubrovnika jer se HOS-ovaca agresorski vojnici panično boje, koji su junački branili Škabrnju izazivajući paniku kos onih koji su je opkolili, ili oni koji su svojim tijelima čistili minsko polje da bi civ ili mogli proći u HOS-ovoj štafeti smrti. A predvodio ih je Crvenkapa kome u Zagrebu nisu stavili ni simbol koji je pronađen na njemu kada su ga pronašli.
Zar se ne bi njima trebali ponositi kao što se ja ponosim već činjenicom da uz moju sliku znaju staviti taj znak koji je pronađen kod Crvenkape, a kojima je kost u grlu svima ovima kojima smeta HOS. I to ne samo urednici već se može naći i u komentarima čitatelja:
https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/42551-h-hitrec-99.html
Ne bi im smetao već bi i oni bili ponosni da ih redar 2013. nije dobro opisao, zar ne?
Njima su draži oni za koje im gazed koji nisu željeli RH kažu da im moraju biti dragi. A to nisu Srbi koji su bili na strain Franje Tuđmana, branitelja već oni koji su bili na strain fašističkog agresora tj. onih koje su podupirali ti svjetski moćnici. Zato u Prilozima dajem tekst:
ŠTO TO PUPOVAC PORUČUJE BACANJEM VIJENCA U DUNAV?
https://narod.hr/hrvatska/sto-to-pupovac-porucuje-bacanjem-vijenca-u-dunav
Iz njega izdvajam dio reagiranja zamjenice gradonačelnika Vukovara Ivane Mujkić koja je prije tri godine prozvala je Vladu RH i HDZ radi činjenice što je bacanju vijenca u Dunav u spomen na ubijene Srbe iz Vukovara 1991. godine bio nazočan i državni tajnik:
”Sramim se svoje države i iz dna duše se sramim stranke čiji sam član do prije par mjeseci bila!!!! Koliko se još možemo sagnuti pred Miloradom Pupovcem i SDSS-om, a sve za 76 ruku u Saboru?? I nema onoga tko će me uvjeriti da će se vijenci sutra bacati u Dunav za sve građanke i građane koji su poginuli u velikosrpskoj agresiji, jer taj vijenac ćemo položiti na Memorijalnom groblju! Ovdje će se vijenac bacati za sve ostale, za one koji nisu bili žrtva nego agresor…za one zbog kojih vise nema 2717 Vukovaraca, za one zbog kojih smo kuće gradili ponovo iz temelja, za one zbog kojih smo svoje školske dane provodili u nekim tuđim školama, a svoje najljepše dane djetinjstva, mladosti ili starosti provodili u hotelskim sobama!”
Odgovorila joj je danas i tzv. Oporba:
Mlinarićeva najava izazvala bijes u ostatku oporbe: ‘Prijetiti tako nekome…’
Naravno tko je miliji gazdama u svijetu miliji je i njima i vlastima u RH. Zato vas podsjećam na presudu HNES-a iz 2015., koju dajem u prilozima, da vas podsjetim na neke zasluge čovjeka koji zapravo – po želji onih koji su bili uz fašističku agresiju na Hrvatsku. Iz nje će biti jasnije zašto im smeta HOS, hrvatski branitelji uopće i zašto im je redar iz 2013. poručio što oni nisu, a s druge strane ta Presuda HNES-a je bila izvrsna preporuka današnjim vlastima da su im takvi idealni suradnici bliski i svjetonazorski. Pa potpisnici su sve redom zadrti tuđmanisti, zar ne?
Josip Pečarić
Na današnji dan 15. studenoga 1991. pripadnici srpskih milicija s Banovine, regrutirani iz domicilnog srpskog življa, ubili su sve preostale stanovnike Hrvate zaseoka Kostrići pored Hrvatske Kostajnice. Najmlađe žrtve bile su djeca od 2 i 4 godine, a najstariji starac od 93 godine. Ukupno je ubijeno 16 preostalih živih ljudi u selu iz kojeg su već prije etnički očišćeni Hrvati. Nakon zločina u selu nije ostao nitko živ, selo je ostalo pusto i bez ljudi.
PRILOZI
ŠTO TO PUPOVAC PORUČUJE BACANJEM VIJENCA U DUNAV?
- studenoga 2023.
Vukovar, 16.11.2021. – Izaslanstvo Srpskog narodnog vijeća bacilo je vijenac u Dunav za sve stradale u ratu 1991. godine. U izaslanstvu bili su potpredsjednik vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i izaslanik predsjednika Republike Srbije Veran Matić. foto HINA/ ml
Milorad Pupovac svake godine 17. studenog, uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, dolazi u Vukovar kako bi bacio vijenac za vukovarske žrtve srpske nacionalnosti. Nikome nije jasno za koga on to dan prije Kolone sjećanja baca vijenac, koja imena se kriju iza tih ljudi, tko su te nedužne srpske žrtve, kad se vijenac za sve građanke i građane koji su poginuli u velikosrpskoj agresiji polaže 18.11. na Memorijalnom groblju.
Mujkić: ”Sramim se svoje države”
Zamjenica gradonačelnika Vukovara Ivana Mujkić prije tri godine prozvala je Vladu RH i HDZ radi činjenice što je bacanju vijenca u Dunav u spomen na ubijene Srbe iz Vukovara 1991. godine bio nazočan i državni tajnik Zvonko Milas.
Mujkić je pojasnila da se na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje prisjećamo Hrvata, Srba, Mađara, Francuza. Cijela Hrvatska prisjeća se žrtava velikosrpske agresije, naglasila je, osim onih koji ”već godinama 17.11. bacaju ‘venac’ u Dunav i prisjećaju se svih ostalih”, rekla je Mujkić.
Zapitala se kome to Pupovac baca vijenac i tko su ti ostali? Zapitala se i kome će to predstavnik Vlade RH baciti vijenac? ”Očito onima koji su poginuli vršeći agresiju na Hrvatsku”, napisala je na svom Facebook profilu. Naglasila je da nikako drugačije nije moguće objasniti zašto nije dovoljno položiti vijenac kao i svi ostali na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, nego to treba činiti još jednom, za sve one koji se ne smatraju žrtvom velikosrpske agresije nego žrtvama obrambene hrvatske vojske?
Ona je svoju potresnu poruku napisala na Facebook profilu, a dio nje, koji je i danas aktualan, prenosimo:
”Sramim se svoje države i iz dna duše se sramim stranke čiji sam član do prije par mjeseci bila!!!! Koliko se još možemo sagnuti pred Miloradom Pupovcem i SDSS-om, a sve za 76 ruku u Saboru?? I nema onoga tko će me uvjeriti da će se vijenci sutra bacati u Dunav za sve građanke i građane koji su poginuli u velikosrpskoj agresiji, jer taj vijenac ćemo položiti na Memorijalnom groblju! Ovdje će se vijenac bacati za sve ostale, za one koji nisu bili žrtva nego agresor…za one zbog kojih vise nema 2717 Vukovaraca, za one zbog kojih smo kuće gradili ponovo iz temelja, za one zbog kojih smo svoje školske dane provodili u nekim tuđim školama, a svoje najljepše dane djetinjstva, mladosti ili starosti provodili u hotelskim sobama!”
Možda će vas zanimati
Dogradonačelnica Vukovara: ‘Pupovac i HDZ-ov Milas odaju počast agresorima’
- studenoga 2020. u 23:59
ZA KOGA ĆE TO SUTRA ZVONKO MILAS ZAJEDNO S MILORADOM PUPOVCEM BACITI VIJENAC U DUNAV??
Mlinarić: ”Tu se radi o laži”
Prošle godine Stipo Mlinarić je pojasnio za medije kako je Pupovčevo ponašanje sramotno. “Bacati vijenac, a ne reći imena onih zbog kojih ga bacate potvrđuje da se tu radi o laži”, ustvrdio je Mlinarić tada.
“Takvi performansi koji se izvode iz godine u godinu su nedopustivi, posebice jer je upravo Vlada Andreja Plenkovića donijela zakon prema kojem je Grad Vukovar mjesto posebnog pijeteta”, ocijenio je Mlinarić.
”Goran Kitić Kitara je Srbin koji je živio s nama, Vukovarac koji se borio s nama na Sajmištu, a koji je ubijen u siječnju 1992. Zavezali su ga za špagu na ušću Vuke u Dunav i ostavili ga danima tako. Misli li gospodin Pupovac na Gorana Kitića Kitaru kad baca vijenac u Dunav? Borio sam se do zadnjeg dana u Vukovaru, a na ovom mjestu, u ovo vrijeme nitko nije ubijen osim Hrvata. Prema tome, pitam se kakve to performanse radi Pupovac?
Provokacija i izdaja
Zašto to radi i zašto provocira?’”, upitao se Mlinarić te poručio kako je “ta priča s performansima završena priča”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Što ih ne pitate imena i prezimena ubijenih ljudi? Ja ću vam reći imena i prezimena 262 ranjenika koja su ubijena na Ovčari, reći ću vam 2717 imena ljudi ubijenih u Vukovaru”, rekao je Mlinarić.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je rekao kako najviše boli i vrijeđa Vukovarce to što legitimitet tom Pupovčevom činu daju i visoki politički dužnosnici te predstavnici Vlade RH time što i sami sudjeluju u bacanju vijenaca za tzv. nedužne srpske žrtve. “Toleriranje takvih organiziranih provokacija u očima Vukovaraca nije ništa drugo nego izdaja”, ustvrdio je Penava ranije.
Što Pupovac kaže?
U nedjelju je Pupovac izjavio za medije kao bi ga neki htjeli baciti u Dunav, ali da on neće odustati, nego će doći i baciti vijenac.
”Neki bi me htjeli baciti u Dunav, ali neću odustati. Doći ću baciti vijenac.”
Milorad Pupovac je izjavio ranije da u Dunav baca jedan vijenac za žrtve srpskog podrijetla, a drugi za žrtve hrvatske nacionalnosti. ”Drugi vijenac položili smo na Ovčari za sve koji su tamo mučki ubijeni, dok smo ovdje u crkvi Sv. Nikolaja, mjesec dana nakon što ju je posvetio patrijarh Porfirije, u kojima je izrazio žaljenje za stanovnike ovog grada i Hrvata i Srba, upalili svijeće”, rekao je predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
“Griješe oni koji misle da, kada odlazimo na Dunav, time imamo neku drugu namjeru i pomisao osim sjećanja na žrtve i njihovo priznavanje, kao i da odlaskom na Ovčaru imamo neke druge namjere”, rekao je Pupovac nakon posjeta crkvi Svetoga Nikolaja u Vukovaru prošle godine.
“Da je dostojanstva u Vladi, zaustavila bi se delegacija SDSS-a”
Poruku o ovakvim dolascima Penava je poslao i ove godine.
“Imamo malicioznu strukturu i ljude koji omalovažavaju žrtvu Vukovara s tim činom gdje odjednom ne postoje dobri i loši dečki, agresori i branitelji, nego se samo taj dan u Vukovaru i Domovinskom ratu drugačije dijele žrtve, odjednom ne postoji zlostavljač i pravednik. Jasno je da je riječ o političkoj provokaciji u elementima Vlade RH. Da je imalo dostojanstva u Vladi, to bi se zaustavilo. Toga nažalost nema”, poručio je u ponedjeljak Penava.
https://narod.hr/hrvatska/sto-to-pupovac-porucuje-bacanjem-vijenca-u-dunav
HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE
DRUGO SUDBENO VIJEĆE
Broj: HNES – SV / 3 – 2015
Zagreb, 18. travnja 2015.
Hrvatsko nacionalno etičko sudište u Drugom sudbenom vijeću za odlučivanje o etičkim optužbama za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, u sastavu: Zvonimir Šeparović – predsjednik, Zdravko Vladanović – glavni tajnik te članovi Vijeća: Nikola Debelić, Ante Beljo, Vladimir Iljkić, Josip Jurčević, Zvonimir Hodak, Nevenka Nekić, Željko Olujić, Josip Pečarić, Zdravko Tomac i Đuro Vidmarović, u postupku protiv Milorada Pupovca za koju je podignuta etička optužba na sjednici održanoj 20. studenoga 2014. godine u Vukovaru, jednoglasno je donijelo ovu
ODLUKU
O ETIČKOJ OSUDI
MILORAD PUPOVC, rođen 15. studenog 1955. godine u Donjim Ceranjima kod Benkovca, državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u Zagrebu, pripadnik srpske etničke manjine u Hrvatskoj, redoviti sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
ETIČKI JE ODGOVORAN
- što je kao zastupnik Srba u Hrvatskoj, od početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, stao na stranu okupatora, umjesto da pokuša umiriti dio etničkih Srba iz Hrvatske koji su se priključili agresoru, posjećivao je svoje selo Ceranje Donje kod Benkovca, pod nadzorom srbijanske okupacijske vlasti iz kojeg su istjerani svi Hrvati, kuće im srušene, a imovina opljačkana, te se sastajao sa svojom braćom Vojislavom i Mladenom, koja su bila pripadnici agresorske vojske, hrabreći sunarodnjake da ustraju u agresiji, pri čemu je Mladen, jedan od njegove braće, bio u Alfa centru kod Bruške, koji je vodio zloglasni kapetan Dragan,
- što je u veljači 1992. grubo napao kardinala Kuharića i optužio Katoličku crkvu u Hrvatskoj, izjavivši da je u Hrvatskoj „11 tisuća srpske djece pokršteno“, a te tvrdnje nikada nije dokazao,
- što je 1991., kao predstavnik Srba sudjelovao u razmjeni dvojice liječnika etničkih Srba za liječnika etničkog Hrvata i domoljuba dr. Ivana Šretera, iako je Pupovac tada već znao da je dr Šreter mučen i ubijen nekoliko dana prije razmjene, a da mu se ni do danas nije otkrio grob,
- što je svoju društvenu i političku moć gradio na protuhrvatskoj mitologiji o Drugome svjetskom ratu, komunizmu i jugoslavenstvu,
- što je u Hrvatskom saboru istupao provokativno iznoseći neargumentirane stavove, kao u slučaju kada je pročitao lažno pismo izmišljenog Hrvata, koji je vrijeđao Muslimane u Hrvatskoj, i u slučaju kada je nosio žutu traku na ruci sugerirajući da su Srbi progonjeni kao Židovi u vrijeme nacizma te kada je dijelio samoljepljivu traku (selotejp) aludirajući na generala hrvatske pobjedničke vojske Branimira Glavaša,
- što je praktično privatizirao srpski tjednik Novosti, koji plaćaju hrvatski porezni obveznici, u kojem uporno potiče mržnju među većinskim hrvatskim i manjinskim srpskim narodom iznoseći laži o Hrvatskoj i Hrvatima, i pri tome se politički obračunava sa svojim neistomišljenicima,
- što je, prema optužbama drugih srpskih političkih stranaka i organizacija, zlouporabio svoju poziciju u Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske kako bi Srpskom nacionalnom vijeću i sebi priskrbio materijalnu korist, tako da je prema nalazu Državne revizije otuĊio 3,8 milijuna kuna, zatim 2,2 milijuna kuna, kao i donacije norveške Vlade za razvoj regionalne suradnje i solidarnosti i donaciju Veleposlanstva Kraljevine Norveške u Zagrebu, što je svjesno odredio nelegalne paralelne članove Nadzornog odbora, kako bi osigurao da se lažni završni račun usvoji sa, ‘zamračenih’ 2,1 milijun kuna, a sa osnovanom sumnjom da je taj iznos prisvojio za sebe, tako da ga je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno“, i da je „reketirao“ sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama i da je svoju politiku sveo na „etnobiznis“ optuživši ga da namjerno potiče sukobe niskog intenziteta, kako bi se Srbima nametnuo kao njihov „zaštitnik“,
- što je prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa istodobnim obnašanjem dužnosti saborskog zastupnika uz članstvo u Nadzornom odboru Tesla štedne banke d.d., za što ga je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo novčano s 9.000 kuna, 9. što je u veljači 2015., izjavio za ljubljansko Delo da je zabrinut postojanjem tendencija koje Hrvatsku vraćaju u ratne 90-te i poticanjem neprijateljstva prema manjinama te liberalnim i socijalnim strankama, što se vidjelo i na inauguraciji nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, te nije propustio reći „da što se tiče Jugoslavije, mogu reći da je to bila dobra država“, pojašnjavajući da su „neki intelektualci u tadašnjem Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu predviđali da će zbog ‘nacionalističkih politika’ doći do krvavog rata“,
- što je na skupovima u Srbu, pokušavao rehabilitirati četnički pokret, ne spominjući da su u Srbu 1941. godine Srbi-četnici u suradnji s talijanskim okupatorima i komunističkim partizanima, pobili veliki broj Hrvata i sravnili sa zemljom hrvatska sela u okolici Srba,
- što nikada nije osudio srpsko-četničke zločine nad hrvatskim narodom niti se kao predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj ispričao hrvatskom narodu za zločine, mučenja, razaranja i progone hrvatskoga življa u tzv. „Krajini“ od 1990. do 1995.,
- što je kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, pa time i dr. Franji Tuđmanu, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu, u stranom tisku izjavio da je „ostalo otvoreno pitanje tko je kriv. Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaj pravde nije,“
- što je prozvao predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, da je bliže ustaškoj nego europskoj ideji Hrvatske, i izrekao uvrede protiv novoizabrane Predsjednice zbog crkvenog blagoslova njezina Ureda, pa se zbog svega toga Milorad Pupovac
ETIČI OSUĐUJE ZA VELEIZDAJU HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA
OBRAZLOŽENJE
Nakon što je na svojoj prvoj radnoj sjednici održanoj u Pastoralnom centru Sv. Bono u Vukovaru protiv Milorada Pupovca, pred Hrvatskim nacionalnim etičkim sudištem, podnesena etička prijava te slijedom iste podignuta etička optužba za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, ovo Sudbeno vijeće provelo je postupak i pri tome utvrdilo etički relevantne činjenice i okolnosti koje se navode u dispozitivu ove Odluke. U razmatranju etičke optužbe, Vijeće je polazilo od notornih činjenica da je Milorad Pupovac osnovnu školu završio u Zadru, a potom u Zagrebu gimnaziju. Da je nakon završenog studija filozofije i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na istom fakultetu ostao raditi kao asistent lingvistike. Kao docent preuzeo je novoosnovanu katedru za lingvistiku i orijentalne studije. Danas je šef Katedre za primijenjenu lingvistiku, Odsjek opće lingvistike. Autor je više knjiga iz područja znanosti o jeziku i predavač na više domaćih i stranih sveučilišta. Vijeće također polazi od činjenice da je Milorad Pupovac društveni odnosno politički predvodnik srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj. Danas je saborski zastupnik i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Za cijelo vrijeme javnog djelovanja nije se odrekao komunističkih i projugoslavenskih političkih uvjerenja i prikrivenog zagovora velikosrpske politike prema Republici Hrvatskoj. U politiku ulazi 1989. kroz Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu. Prije propasti te stranke osniva Ligu socijaldemokrata. Kako ni s tom strankom nije polučio dobre rezultate na izborima u srpnju 1991., u Lipiku okuplja četrdesetak srpskih intelektualaca i osniva Srpski demokratski forum. U veljači 1992. verbalno je napao kardinala Kuharića i Katoličku crkvu u Hrvatskoj svojom sramotnom izjavom da je u Hrvatskoj 11 tisuća srpske djece pokršteno. Kardinal Kuharić odmah je tražio provjeru takve tvrdnje pa je Živko Kustić, tadašnji glavni urednik „Glasa Koncila“, ustvrdio da „nijedan takav slučaj nije zabilježen“. Zbog toga je Okružni zagrebački tužitelj u svibnju 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti. Do procesa nikada nije došlo.
Početkom 1995. napušta SDS i osniva Samostalnu srpsku stranku (SSS). Uoči izbora priključuje se Akciji socijaldemokrata Hrvatske i s njihove liste ulazi u Sabor. Poslije je prešao u Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) Vojislava Stanimirovića, gdje je bio potpredsjednik. S njihove liste bio je u više mandata saborski zastupnik. Godine 1997. u prostorijama „Prosvjete“ osnovao je Srpsko narodno vijeće (SVN) kao neku vrstu krovne udruge Srba u Hrvatskoj. U vrijeme dok je SDP bio na vlasti (2000. – 2003.) Pupovac je bio marginaliziran. No, zato je sa svoja tri saborska mandata bio ključni koalicijski partner HDZ-a u razdoblju od 2003. do 2011. Iz SDSS-a je bio i potpredsjednik vlade.
Druge srpske stranke, posebice Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj i Srpska pravedna stranka u Republici Hrvatskoj, optuživale su ga da je tu poziciju koristio kako bi SNV-u i sebi priskrbio materijalnu korist. Prema riječima Nenada Vlahovića, predsjednika SPS-a, Pupovac je „za sebe učinio puno, obogatio se na srpskoj tuzi i jadu.“ Na skupštini SNV-a je rečeno: „Vi Hrvati imate svoju hobotnicu, a naša je hobotnica Pupovac“. Srbi su prijavili Pupovca USKOK-u zbog 2,2 milijuna kuna. Srbi su optuživali Milorada Pupovca da samovoljno troši njihov novac.
Žestoki sukob, u kojem je puno toga došlo na vidjelo, dogodio se 2011. između Milorada Pupovca i tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Tjednik Novosti koje izdaje SNV objavio je tekst u kojemu se govorilo o Josipovićevoj ulozi u bogaćenju njegova prijatelja Marka Vojkovića koji je mimo natječaja dobio posao ubiranja naknade za glazbena autorska prava. Josipović je uzvratio žestoko. Pupovca je optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno“. Ustvrdio je kako je „reketario“ sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama. Pupovčevu politiku Josipović je sveo na – „etnobiznis“ optuživši ga i da namjerno potiče sukobe niskog intenziteta kako bi se Srbima nametnuo kao zaštitnik. Na stranu Josipovića u tom sporu stala je i Koalicija udruženih izbjeglica iz Srbije koja je na stajalištu da Pupovac „nije učinio gotovo ništa“ da se riješe njihovi izbjeglički problemi, iako je njegova stranka zadnjih 8 godina ili bila na vlasti ili je podržavala. Odnos s Josipovićem promijenio se u vrijeme izbora 2014. – 2015. kada su, navodno, ogromna sredstva namijenjena za srpska manjinska prava, uložena u izbornu predsjedničku kampanju Ive Josipovića.
Prema dr. Zdravku Tomcu u „državničkoj petoj koloni“ u Hrvatskoj ključnu ulogu ima Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču on i dalje, zajedno sa srbijanskom politikom, optužuje „Oluju“ i hrvatske branitelje na isti način kako su to činili srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, četnički vojvoda i potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić. Ne samo zbog njegove sadašnje protuhrvatske politike nego i zbog ponašanja u vrijeme Domovinskog rata treba u Saboru postaviti pitanje može li Milorad Pupovac biti predsjednik Odbora za vanjsku politiku nakon što je, kada je Hrvatska bila izložena agresiji, lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je kriv jer je navodno iz pravoslavne u katoličku vjeru prešlo više od 11 tisuća srpske djece. Milorad Pupovac smatra da je oslobađajuća presuda hrvatskim generalima i Hrvatskoj nepravedna. On kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora napada umjesto da brani hrvatsku politiku. U novinama Der Standard u Beču između ostalog je rekao: „Poslije oslobađanja generala Gotovine, Markača i Čermaka ostalo je otvoreno pitanje tko je kriv. Zašto rat za ponovno uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman? Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaje pravde nije.“ Dakle, Pupovac optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje i tvrdi da je Oluja zločinački pothvat. Za Milorada Pupovca oslobađajuća je presuda povratak u 90-te te kaže: „Za one koji su inicirali da se Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda za dva generala, nego kao sloboda od krivnje, i kao pobjeda one politike od koje se Hrvatska distancirala poslije godine 2000.-te“. Dalje u jednom od intervjua Pupovac kaže: „Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se nov kanon. Tada će mnogi od nas živjeti ne samo u ogorčenosti nego i s pitanjem: „Što da učinimo s činjenicom da su se zločini dogodili, a da odgovorni ne samo što nisu kažnjeni nego nisu ni posramljeni.“ Pupovčeve su izjave u potpunosti u skladu sa srbijanskom politikom obaju Memoranduma i u skladu s izjavama Aleksandra Vučića, potpredsjednika vlade Srbije koji u listu Politika u Beogradu kaže: „Imaju li i Srbi pravo na pravdu, i tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko čišćenje provedeno na Europskom tlu nakon II svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za počinjene zločine, tko jest?“ Dakle, nema bitne razlike u izjavi potpredsjednika Srbijanske vlade i izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Prema tim izjavama čini se da je Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku Srbijanske skupštine, a ne Hrvatskog sabora.
Milorad Pupovac je nad jamom Jadovno, u kojoj nisu pronađene kosti, izjavio da su „zločini u Jadovnom matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i u BiH.“ Za Pupovca je hrvatski junak Stjepan Devčić, koji je ubijen u Velebitskom ustanku 1932., godine „ustaški terorist“. Pupovac je u Saboru iznošenjem sadržaja anonimnog pisca iskoristio da bi na sjednici saborskog odbora zatražio da je „došlo vrijeme da se u Hrvatskoj konačno pokrene borba protiv fašizma.“ Pupovac nije nikada objasnio što je učinio ili propustio učiniti za spas dr. Ivana Šretera, hrvatskog domoljuba, koji je nestao u srpskom četničkom zločinu u Zapadnoj Slavoniji. Nije nikada objasnio što je radio na okupiranom području 1993. godine u svom rodnom kraju u druženju sa četničkim pobunjenicima, vlastitom braćom Mladenom i Vojislavom, pripadnicima postrojbi zloglasnog kapetana Dragana. U slučaju hrvatske tužbe za genocid protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) Pupovac cinično izjavljuje da je „šteta za hrvatski novac“, premda, je Sud utvrdio da se radilo o srpskoj agresiji, da brijunski transkripti ne pokazuju nikakve zle namjere prema civilima srpske narodnosti i da topnička vatra na Knin nije bila usmjerena na civile, nego na vojne objekte. Milorad Pupovac, koji je ocijenjen u Hrvatskoj kao „Srbin po zanimanju, na račun Hrvatske po kojoj pljuje prima plaću“, a njegova politika poručuje: „Srbi neće priznati Hrvatsku jer to je samo ‘privremena ustaška država’“. Prema jednoj drugoj ocjeni, „Pupovčeva mržnja prema Hrvatskoj je jedinica mjere zla.“
Na temelju izloženih činjenica i u duhu općih propisa kojima se uređuje pravo javnosti na pristup informacijama, valjalo je radi generalne i specijalne prevencije odlučiti kao u dispozitivu ove Odluke, odnosno etički osuditi Milorada Pupovca za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
Predsjednik Drugog sudbenog vijeća i predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
Dr. sc. Zvonimir Šeparović, v.r.
Članovi Drugog sudbenog vijeća Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
Zdravko Vladanović, dipl. iur., glavni tajnik, v.r.
Prof. dr. dr. h. c. Nikola Debelić, v.r.
Ante Beljo, v.r.
Vladimir Iljkić, dipl. iur., v.r.
Prof. dr. sc. Josip Jurčević, v.r.
Zvonimir Hodak, dipl. iur., v.r.
Nevenka Nekić, prof., v.r.
Željko Olujić, dipl. iur., v.r.
Akademik Josip Pečarić, v.r.
Dr. sc. Zdravko Tomac, v.r.
Mr. sc. Đuro Vidmarović, v.r.
DOSTAVITI:
- Javnosti, putem medija
- Pismohrana, ovdje, –
https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/04/6.-HNES-ETI%C4%8CKA-OSUDA-MILORAD-PUPOVAC.pdf
