By Briga za veterane iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te HRVI-a od strane državnih institucija ravna je sumraku svijeta. Da ne bi ispalo da neopravdano iznosim svoju tvrdnju pokušati ću u ovoj objavi široj javnosti predočiti o čemu se radi.
Već sam u prvom djelu ove priče iznio birokratske opstrukcije u ostvarivanju naših zakonskih prava koja nam pripadaju po zakonu o HRBDR-a. Da pritom ne spominjem naša
prava po statusu HRVI-a, liječničkoj pomoći te invalidskim pomagalima koja nam pripadaju, dok nam uhljebljeni i nesposobni birokrati ta prava uporno negiraju! Sve mi se čini da se
međusobno natječu tko će na tim vojnim komisijama rušiti više zahtjeva branitelja uz izdašnu kompenzaciju novčane naknade od strane vladajuće partijske tkz. elite!
Više od 20 godina bio sam korisnik znaka pristupačnosti invalidnim osobama za parking mjesto. Osobno ne vozim zbog zdravstvenih tegoba tako da ovisim o svojim dobrim
prijateljima. Liječničke kontrole svih ovih godina mogu obavljati jedino uz pomoć prijatelja
Petra Sikirića, Željka Valčića te Marije i Zlatka Radošević koji se nesebično žrtvuju i vode me po spomenutim pretragama.
Ovom prigodom želim im se javno iz sveg srca zahvaliti na njihovoj dobroti i
humanosti koju mi svih ovih godina pružaju. Prijatelju Petru Sikiriću i njegovoj obitelji posebna zahvala na svemu do sada učinjenom. Bez njih moje zdravstveno stanje bi bilo daleko teže no što jest! Blagoslovljen im bio svaki dan!
Svih ovih godina smo dozvolu pristupačnosti invalidnim osobama za parking mjesto dobili preko županije svog mjesta boravka. To se od ove godine promijenilo tako da sad svi mi
moramo taj isti zahtjev poslati putem maila: Agenciji za komercijalnu djelatnost, proizvodnju,
uslužno i trgovačko d.o.o., Savska cesta 31, Zagreb mail: [email protected].
Dana 19.05.2024. godine uputio sam im slijedeći dopis, citiram:
Poštovani,
obraćam se Vašem naslovu prema uputi Područnog ureda Ministarstva hrvatskih
branitelja Zadar, a u vezi izdavanja znaka pristupačnosti invalidnim osobama. Naime prema
priloženoj dokumentaciji koju vam u privitku dostavljam vidljivo je da sam 70% HRVI.
Status HRVI-a sam ostvario kraj ´94 godine nakon par ranjavanja u Domovinskom ratu.
Status HRVI-a od 60% bio mi je privremen sve do 2001 godine kad sam isti dobio za trajno.
Nakon pogoršanja zdravstvenog stanja, 05.05.2008. godine status HRVI-a liječnička komisija
u Zagrebu mi je procijenila na 70% – trajno!
Zdravstveno stanje mi se godinama urušavalo da bi prije nešto više od pet godina
kulminiralo sa dijagnozom KOPB-a, kronična opstruktivna plućna bolest! U zadnje dvije
godine svako malo završim na bolničkom liječenju.
Do sada sam imao višestruke operacije zbog ranjavanja tijekom Domovinskog rata. Od
2005. godine nadalje liječim se poradi Crohnove bolesti, NSTEMI te ugrađeni PC IRCA, imam
3 ulkusa želudca te 2 perforirna ulkusa dvanaesnika, PTSP, KOPB, po urologu se prati poradi povišenih vrijednosti PSA.
Do sad sam skupio pozamašan broj liječničkih dijagnoza između kojih izdvajam samo neke:
N41 Upalne bolesti prostate,
J44 Kronična opstruktivna plućna bolest,
J44.9 KOPS Emphysema puls,
Z95.5 Prisutnost koronarnih angioplastičnih umetaka i presađenih dijelova,
K50 Crohnova bolest (regionalni enteritis),
M81 Osteoporoza bez patološkoga prijeloma,
120 Angina pektoris,
K21 Gastroezofagealni refluks,
M53.1 Cervikobrahijalni sindrom,
N40 Hiperplazija prostate,
K43 Trbušna kila (ventralna hernija) te
PTSP F62.0, F33.1, F45.0, T23.8, T23.4.
Godine 2021. ustanovili su mi karcinom prostate. Zbog pametnih lijekova i ostalih
preparata koje sam morao uzimati u terapiji karcinoma prostate izgubio sam osjećaj u donji dio
nogu te se krećem jedino uz pomoć medicinskih ortoza da bi sad ove godine završio u
invalidskim kolicima.
Od trećeg mjeseca ove godine zdravstveno stanje mi se rapidno pogoršalo. Sad se nalazim na kućnom aparatu za kisik 24 sata dnevno. Za odlazak kod liječnika, rodbina iprijatelji podarili su mi prijenosni koncentrator kisika FreeStyle Comfort nakon što mi
je komisija HZZO-a u Zagrebu ˝Osporila˝ doznake i izdavanje aparata koje je izdalamspecijalistica pulmologije u Zadarskoj bolnici.
Zbog svega navedenog molim naslov da mi što ažurnije izda znak pristupačnosti za
invalidne osobe po mogućnosti za trajno. U prilogu dostavljam preko 40 liječničkih nalaza,
otpusnih pisama i ostalog!
S poštovanjem
Odgovor slijedećeg sadržaja kojeg u cijelosti citiram sam dobio 20.05.´24. g. odngđe. Sandra Šafarić Tićak:
Poštovani,
Vi imate u Registru uneseno 70% tjelesno oštećenje. Niže dolje ću vam navesti kriterije za znak pristupačnosti. Za znak pristupačnosti bi trebali imati rješenje o postotku oštećenja
donjih ekstremiteta. Imate li osim rješenja Ministarstva obrane još možda neko rješenje iz kojeg
bi se moglo iščitati oštećenje donjih ekstremiteta?
Pravo na izdavanje Europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom imaju fizičke osobe. Osobe s invaliditetom koje imaju regulirano prebivalište ili stalno boravište u Republici
Hrvatskoj, s utvrđenim 80 % ili više postotaka tjelesnog oštećenja, odnosno, osobe s invaliditetom kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje, koje za posljedicu ima nesposobnost donjih ekstremiteta 60 % te su upisane registar osoba s invaliditetom, koji vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Lijep pozdrav, HZJZ tim
Malo je reći da sam bio iznenađen. Nisam bio ogorčen na dotičnu gospođu i njezin
tim već samo razočaran u njihovu nehumanost, neljudskost i u krajnju ruku ogavan čin odgovora. Toliko empatije u njima prema nama koji smo stradali u DR-u je poražavajuće za naše društvo u cjelini. U cijeloj toj priči vidi se koliko su oholi, bahati, neosjetljivi na tuđe probleme jer u konačnici njima ne treba pomoć, ne ovise u invalidskim parkirnim mjestima i ne treba im svakodnevno obilaziti liječnike da bi si donekle olakšali svoj život!
Svih ovih godina je bilo dovoljno rješenje statusa HRVI-a i liječničke komisije o procjeni tjelesnog invaliditeta da bi sad od jednom ova gospoda izmislili toplu vodu.
Moj odgovor gđa. Sandra je bio slijedeći, citiram: bio sam nemalo iznenađen što sam
dobio od Vas povratnu informaciju o tome da priložena dokumentacija nije dostatna. Naime, u
uredu zadarske županije svih ovih godina kad sam predao molbu/zahtjev za invalidsku oznaku
(parking mjesto) bilo mi je dostatno fotokopija statusa HRVI-a to jest rješenje nadležnog tijela.
U današnje vrijeme digitalizacije nepojmljivo mi je da Vam nije dostupan moj
zdravstveni karton preko institucije kao što je resor Ministarstva hrvatskih branitelja ili pak
mirovinskog. Očito da je lakše proslijediti odgovor u kojem se traži dopuna moje liječničke
dokumentacije nego zatražiti istu preko Vama dostupnih ureda i institucija!
U današnjem prilogu ću Vam dostaviti još nekoliko liječničkih nalaza točnije njih 14 te se nadam da ovaj put neće biti zapreka za izdavanjem potvrde znaka pristupačnosti za parking mjesto.
Zbog mog zdravstvenog stanje u kojem se nalazim bilo bi sramotno i ponižavajuće od
svih državnih institucija da se od mene i dalje traži bilo koja vrst dokumentacije jer Vam je
danas u vrijeme Interneta te povezanosti svih institucija cjelokupna arhiva mog predmeta i te
kako dostupna! S poštovanjem.
Nakon tog mog odgovora, 23.05.´24. godine stigao mi je povratni mail od
pomoćnika ravnatelja za kvalitetu doc.dr.sc. Tomislav Benjak, dr. med., spec. javnog zdravstva, znanstveni suradnik, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7,
10000 Zagreb:
Detaljno sam pregledao svu Vašu dokumentaciju. Mi Vas imamo evidentirano da ste
HRVI sa 70% oštećenja V skupina. Prema Zakonu o povlasticama u prometu HRVI I,II,III i IV
skupine ostvaruju ta prava + osobe koje imaju 80 i više % oštećenja organizma i barem 60%
oštećenja donjih ekstremiteta.
Vi imate 70% ukupnog oštećenja i nažalost temeljem tog Zakona nemate pravo na iskaznicu, a ni na parking. Mi u HZJZ ne možemo samostalno davati % oštećenja, to mora
napraviti Ministarstvo branitelja, pa Vam predlažem da se obratite njima i da Vam ocjene koji
% oštećenja donjih ekstremiteta imate.
Lijep pozdrav, Benjak.
Što reći na kraju cijele ove priče. Svjedoci smo da je u zadnje vrijeme stanje u
Hrvatskoj Državi sve samo ne normalno i s tim bi se trebali svi složiti. Zar smo stvarno
postali zemlja od slučaja do slučaja!
Po preporuci gore spomenutog doktora obratio sam se područnom uredu u Zadru i objasnio situaciju u kojoj sam se našao. Najprije mi nisu mogli vjerovati da mi je odbijen zahtjev
za parking dozvolu da bi me nakon toga savjetovali da se u pisanom obliku obratim mirovinskom zavodu u Zadru. Pitam se ima li uopće smisla kad svi znamo kako i tko radi u tim i takvim institucijama. Sve je to dio umrežene hobotnice koja je tu isključivo radi sebe, a ne nas
umirovljenika, pacijenta i korisnika njihovih usluga.
Dok su građani sve siromašniji, radnih mjesta nema za poštene i sposobne, kontejneri su postali svakodnevica gdje se traži odbačena hrana, boce i ostalo, umirovljenici ispod praga
siromaštva, obespravljene sve kategorije radno sposobnih građana i nas invalida, jedino za političku gerilu ima se, nađe se, može se krasti, varati, lagati, muljati, plivati u mutnim vodama, jer Zakon ih štiti.
Hrvatska je suočena s rijetko viđenom bahatošću vladajućih struktura koje otvoreno kršezakone, protupravno se bogate, korumpiraju medije te protuustavno upravljaju pravosuđem. Svi
oni koji podržavaju ovakvu politiku moraju biti svjesni da sudjeluju u rabotama protiv hrvatske
budućnosti, protiv istine i protiv osnovnih načela pravednosti.
Pitam se gdje je nestao ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved? Zbog čega ne izlazi u javnost! Imamo li uopće ministra koji će predstavljati nas i naše goruće probleme? Ministra koji će donijeti mjere protiv siromaštva svojih dojučerašnjih suboraca, brače po oružju? Ima li
možda u planu neke mjere koje će olakšati naš život zbog inflacije na svjetskom tržištu. Znamo svi da su hrana, odjeća, lijekovi, plin, nafta, mjesečne režije porasli za više od 300%!!! Ministar
nije našao za shodno obratiti se nam, pojasniti svoje mjere koje će nam donekle olakšati ovu svakodnevicu.
Što za vas predstavlja ˝Blagostanje u Državi˝. To da i dalje podržavate, držite ljestve onima, kojim se pred našim sudovima sudi kao kriminalcima i ratnim profiterima, a njihovim
partijama kao zločinačko mafijaškim organizacijama pri tom isključujete svaku kategoriju ljudske časti, dostojanstva i morala. Može biti da to Blagostanje jedino vi vidite i osjetite, dok 90% građana živi ispod prosjeka dostojanstvenog za život.
Zakon za branitelje koji je 2017. godine donesen, rađen je prije svega da zamagli oči javnosti jer očito jest da je sam Zakon samo mrtvo slovo na papiru. Ministar koji bi trebao predstavljati, štititi i zastupati naše interese radi upravo suprotno.
Što se napravilo za veterane da im se olakša ova inflacijska kriza? Da li je ministar podnio ijedan prijedlog za povećanje invalidnine ratnim vojnim invalidima, dodatak veteranima
i članovima obitelji zbog skupoće hrane, energenata te cjelokupnog životnog standarda?
Zar je naša patnja i sudbina manje vrijedna od svih ostalih građana. Ministra Medveda nitko nije tjerao da preuzme resor kojeg vodi. Ali jest, preuzeo ga – prema tome bez obzira na sve i slagao se on sa mnom ili ne, mora nam biti na usluzi, pomoći nam, a ne zabiti nož u leđa većini branitelja. Pitam se ponovo: ˝Gdje je tu humanost, dobročinstvo, suosjećajnost, ljubav prema bližnjem, poštivanje važećeg zakona˝.
Ovih dana slijedi i treći dio ove sage o pljački HZZO, pojedinih centara za invalidska pomagala i ostalo.
Na kraju Bog neka Blagoslovi sve nas, a Majku Božju molim za providnost i razum cijelog našeg naroda jer ako se ne otrijeznimo i trgnemo iz mamurluka u koji smo bačeni, bojim se, da sutra, biti će kasno!
S poštovanjem,
Matjaž-Mate Debeljak HRVI
U Zadru, 12.07.2024.
