By Uzalud se građani i branitelji pitaju: kada ćete suditi onima koji su tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata razarali Vukovar, Škabrnju, i još stotine gradova i mjesta diljem Hrvatske, odnosno kada će hrvatsko pravosuđe barem jednog agresorskog generala osuditi barem na uvjetnu kaznu ili na rad za opće dobro? Našim, inače brojnim službama, ratni zločinci velikosrpske agresije, već su davno “pobjegli” u Srbiju, Crnu Goru, Republiku Srpsku ili Rusiju. Ima, na žalost, još veliki broj Srba koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, a koji se slobodno šeću od Vukovara, Borova Sela, Vinkovaca, Osijeka, pa do Dubrovnika. Njima se oprašta, ali i ne samo to. Jedan dio tih srpskih zločinaca našao je zaposlenje, od policije do državnih tvrtki. I umjesto da se stavi naglasak na te i takve zlikovce, stječe se dojam da su u nas, u negativnom smislu, više „pažnje“ posvećuje ljudima koji su bili prvi kad je trebalo, koji su bili na braniku hrvatske Domovine. Nu, da komedija bude veća, pojedini hrvatski branitelji se svako malo nalaze na sudu ili se o njima negativno piše i objavljuje u pojedinim medijima i portalima, a oni koji su u vrijeme hrvatskog Domovinskog rata spavali zimski san svako se malo nalaze u centru pozornosti, kao „marljivi i pošteni“ ljudi, čak i okićeni brojnim odličjima, kao paunovi. Svojedobno je, ako se sjećate, jedno državno odličje pronađeno i u nekakvoj kanti za smeće. Riječ je o Spomenici hrvatskog Domovinskoga rata, koju je bacio bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić. Razlog tome je navodno bio taj što je na ovom odličju stajao potpis dr. Franje Tuđmana, kojeg mrzi, kleveće i bljuje gdje god stigne. Međutim, Tuđman je Mesiću, koji je ovih dana objavio i svoje memoare na tisuću stranica, dodijelio i čin generala Hrvatske vojske, iako je ovaj čovjek bio zapovjednik zloglasne JNA sve do prosinca 1991. Sve apsurd do apsurda. Uzalud Vukovarci pitaju kada će Državno i ino odvjetništvo kazniti one koji su masakrirali 12 hrvatskih redarstvenika početkom svibnja 1991. u Borovu Selu, kada će privesti pravdi one koji su na desetine tisuća nevinih građana ovoga grada protjerali, kada ćemo znati tko su oni koji su razorili ratnu vukovarsku bolnicu te koji su naposljetku čitavo vrijeme rata ubijali hrvatske branitelje i civile poput stoke. Za zločine u Škabrnji, Pakracu, Lipiku… također nema ni jednog zločinca u nekom hrvatskom zatvoru. ( Svojedobno je osuđena neka „baba“ za zločine u Škabrnji! ). Ali, u cijeloj toj priči više nitko i ne priča o zločinima nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, poglavito u Bosanskoj Posavini, odnosno današnjoj Republici Srpskoj. Koliko je svih ovih godina, primjerice, Hrvatska procesuirala generala Vojske Republike Srpske? Oni koji bi trebali znati, vjerojatno niti ne znaju njihova imena, ni koliko ih ima, iako su u toj Republici, koja je nastala na krvi, objavili i knjigu s imenima i životopisima njihovih generala. Stoga pozivamo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da umjesto progona hrvatskih branitelja već jednom počne progoniti i generale Srbije (bivše Jugoslaviji), Crne Gore i zloglasne JNA. No, ovoga puta zadržat ćemo se isključivo na generalima Vojske Republike Srpske. Ako ne znate, evo njihovih imena, pa ako se hrvatskim službama progoni ratne zločince, a ne hrvatske branitelje, onda neka krenu ovim redom, s time što je tek nekolicina dosad osuđena i to na smiješne kazne. Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i drugovi, generali Vojske Republike Srpske koji su tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata zapovijedali, ubijali, rušili i protjerivali, prije svega Hrvate, su: Mladić Neđe Ratko, Milovanović Jefte Manojlo, Simić Milorada Novica, Talić Bjelana Momir, Borić Milka Grujo, Galić Dušana Stanislav, Gvero Đorđa Milan, Đukić Steve Đorđe, Kelečević Davida Boško, Krstić Milovana Radoslav, Tomanić Mihajla Radivoje, Škrbić Branka Petar, Balać Milana Rajko, Vlaisavljević Jove Mićo, Grubač Nikole Radovan, Grubor Steve Mićo, Kovačević Nikole Dušan, Lisica Save Slavko, Marić Jovana Jovan, Novak Ostoje Božo, Skočajić Obrada Milutin, Spremo Tome Vlado, Subotić Dragomira Bogdan, Tomić Steve Stevan, Andrić Petka Svetozar, Delić Vidaka Nikola, Zec Gojka Momir, Kukobat Radovana Dušan, Ljugonja Miloša Marko, Masal Stevana Dragiša, Samardžić Svetozara Milivoje, Savić Veljka Cvetko, Sladoje Riste Čedo, Sladojević Branka Bogdan, Sokanović Vojislava Savo, Torbica Bore Milan, Anđić Veljka Radoljub, Arsić Ratka Vladimir, Beronja Koste Đuro, Blažanović Jelisija Jovo, Veletić Miloša Stojan, Gvozden Milana Boško, Gavrić Nedeljka Budimir, Đukić Đurađa Novak, Zeljaja Milana Radmilo, Josipović Voje Dragan, Keserović Slavka Dragomir, Kovač Veljka Bogdan, Kutlešić Radomira Milorad, Mlađenović Srećka Pero, Milošević Milorada Dragomir, Novaković Svetozara Stamenko, Obradović Milovana Ljubomir, Orašanin Rajka Spasoje, Panđić Vlade Radoslav, Pandurević Jovana Vinko, Paprica Jovana Novak, Prstojević Jefte Miladin, Prostojević Vase Momčilo, Savčić Momira Milivoj, Stojanović Koste Veljko, Čavić Miloša Radomir, Čolić Cvije Pero, Šiljegović Novaka Marinko.
Od tih nešto više od šezdeset general koji su se borili na strani agresora, više od polovice je stiglo iz zločinačke JNA, koji su ratovali u Hrvatskoj i Sloveniji. Druga polovina je bila na službi u BiH, Makedoniji i Srbiji. Imali su prigode napustiti uloge ratnih zločinaca, ali svi su odabrali ono drugo – među ostalim i istrebljenje svega što hrvatski diše.
Oni su heroji Republike Srpske, a u Hrvatskoj bi trebali biti – ratni zločinci.
Što čeka hrvatska policija, Državno odvjetništvo i slični da je malo tko od ovih zločinaca uopće optužen, a kamoli – pritvoren.
U Zagrebu djeluje udruga Hrvatski generalski zbor (HGZ), koju je general Glasnović nazvao – „udrugom lovaca“, ali ni od njih nismo nikada čuli ni jednom da su se založili za progon srpskih, odnosno bosanskih i inih zločinačkih generala. Čak su pojedini njihovi predstavnici navodno i surađivali s nekima od njih!
Bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dosad je primio sva moguća odličja i priznanja. Koje za progon generala Vojske Republike Srpske?
Kod nas je prema svemu sudeći veći grijeh uzviknuti HOS ili „Za dom spremni“, nego biti – zločinački ratni general Vojske Republike Srpske, Srbije i inih. Dokle?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
