By U vrijeme kad je notorni bivši ministar Fred (Predrag) Matić objavio Registar hrvatskih branitelja (2012.), često je isticao da će ovaj popis otkriti i najmanje 150-200.000 lažnih hrvatskih branitelja. Nu, u zadnje vrijeme o tome gotovo nitko ne piše i ne priča, kao da su ti ljudi propali u zemlju!
Gdje su nestali lažni branitelji?
Očito ih po zakonu – nema (!?), tim prije jer statuse hrvatskih branitelja imaju i ljudi koji su tek nekoliko dana bili u Hrvatskoj vojsci ili MUP-u. Imaju i oni koji su dezertirali, pa ih je kasnije Hrvatska vojna policija dovodila u postrojbu…
Međutim, ti i takvi su (uglavnom) samo brojevi. Oni nisu imali niti imaju ikakve privilegije, osim što se uz pijano društvo nekada hvale kako su i oni branili i stvorili hrvatsku državu.
Da, među dezerterima ima i onih koji su „sami sebi“ dodijeli odličja i priznanja, ali to je druga priča.
Bilo je i slučajeva da se javno razotkrilo nekog lažnog branitelja, ali sve je prošlo mirno i bez sankcija, kao voda ispod mosta.
“Želim da hrvatski branitelji budu cvijet ove države i smatram kada branitelji počiste ispred svog praga, onda imaju pravo čistiti i tuđe, odnosno tražiti što god hoće” – rekao je Matić (Slobodna Dalmacija, 4. siječnja 2012.)
Što se od tog vremena do danas dogodilo?
Za Matića jako puno. Umjesto u ropotarnici ni kriv ni dužan završio je u Europskom parlamentu kao zastupnik (koga, čega?).
Nu, ima još jedna zanimljiva stvar ili bolje rečeno pitanje, o kojem se također šuti.
Dakle, što je s bivšim partizanima, koji sebe danas nazivaju antifašistima? Jedan dobar dio tih ljudi ( i članova njihovih obitelji) stekao je doživotni status i pregršt privilegija samo s – dva svjedoka! Kod nas se 30 godine nakon početka srpske agresije smatra velikim uspjehom ako se otvori “veteranska bolnica”, a za partizane i članove njihovih obitelji sve do početka devedesetih svaka, ali baš svaka zdravstvena ustanova, bolnica i slično, bila je u funkciji “veteranske partizanske zdravstvene ustanove”, gdje su ti ljudi, s “dva svjedoka”, uvijek imali prednost i najbolju zdravstvenu zaštitu punih – 40 i više godina! I ne samo to, za njih su tijekom cijele godine bila otvorena luksuzna odmarališta diljem Jadrana, pa i u planinama, a čak je i na državnim ustanovama pisalo “borci i invalidi II. svjetskog rata imaju prednost”! Oni su ljetovali za “dva dinara”, (kao ekstremni ljevičar, nekadašnji saborski zastupnik Nenad Stazić po “sedam kuna” na Brijunima), a nije im nedostajalo ni ptičjeg mlijeka.
Sad će netko reći da se za to nismo borili? Nismo, ali ni da velika većina tih ljudi koji su dali krv za hrvatsku Domovinu danas živi ispod svakog dostojanstva običnog čovjeka!
Pa, da ne dužimo, hoće li ikad netko odgovoriti: Gdje je popis lažnih hrvatskih branitelja, zašto to pitanje nikada nije postavljeno Mesiću, Josipoviću, Pupovcu, Pusiću, Habulinu i drugima, koji se tijekom svake partizanske obljetnice u nekoj šumi, pretežno uz izravne tv prijenose, busaju u prsa kako bez njih i bez njihovih nikada ne bi imali hrvatsku državu? Osim toga, ti tzv. antifašisti neprestano sanjaju neke nove “hrvatske fašiste”, a uzgred su i danas iznimno dobro plaćeni za sve svoje akcije i reakcije protiv Hrvata i Hrvatske?
Zašto te ljude kojima ide “pjena na usta” kad se spomenu hrvatski branitelji i slobodna, samostalna i neovisna hrvatska država, nitko ne pita, a gdje su vaši ratni putevi?
Poglavito bi zanimljivo bilo vidjeti „ratne puteve“ četnika koji su 1944. masovno prešli na stranu partizana….
Zašto toga nema, zašto je to i dalje – vojna tajna?
Mladen Pavković
