By Vrijeme je da se po uzoru na nekadašnji tzv. Registar branitelja objave i neki drugi popisi, kao što su primjerice: registar agresora, tajkuna (novopečenih bogataša), izdajnika, dezertera ili onih koji su radili za Udbu ili KOS. Nu, kad se to samo spomene, među pojedincima nastane „uzbuna“ i počinju se postavljati pitanja: gdje su vam kriteriji ili što će nam to?
Odgovor je vrlo jasan: trebamo znati s kim smo imali i s kim imamo posla! Naime, tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata poginulo je oko 15 tisuća ljudi, veliki broj se još uvijek smatra nestalima, mnogi su oboljeli, a čak oko tri-četiri tisuće branitelja je izvršilo i suicid.
Zbog njih, ali i drugih, prijeko su nam potrebni takvi popisi, odnosno registri. Ne, neće oni izazvati nikakve nove podjele u društvu, jer je riječ o legalnim popisima ili bolje rečeno – kaznenim djelima.
Te i takve registre trebaju sastavljati prije svih ministarstva unutarnjih poslova ili obrane, a ne nikakvi pojedinci, ostala ministarstva ili udruge.
Pa, nije Ministarstvo branitelja sastavilo Registar branitelja, već su to legalnim putem učinili MUP i Ministarstvo obrane RH. Željeli smo znati tko je branio i obranio Hrvatsku i dobili smo popis od preko pola milijuna ljudi. Iako je registar objavljen u vrijeme notornog ministra Matića (2012.), još ni danas ne znamo tko su i koliko je u njemu tzv. lažnih branitelja i kako su eventualno sankcionirani. To se krije kao riba u zamagljenoj vodi. Zašto?
Svojedobno su neki najavljivali (predizborna kampanja!) da ćemo dobiti i registar agresora, ratnih profitera, ali i drugih. S obzirom da je prošlo više od 30 godina od početka srpske i ine agresije, prije svega MUP RH mora raspolagati i takvim popisima. Ne može biti da „svi“ znaju tko je branio Hrvatsku, a da nitko ne zna tko su oni koji su u vrijeme rata ubijali, uništavali, palili, protjerivali, odnosno tko se bogatio dok su drugi ginuli.
Što je u tome sporno?
Ako si bio na četničkoj strani, ako si se srcem i dušom borio protiv Hrvata i Hrvatske, priznaj, pokaj se i zatraži oprost, poglavito ako nisi ubijao nevine ljude. Nu, oni koji su se obogatili u vrijeme rata, na hrvatskoj krvi, po zakonu, moraju odgovarati, a sve što su stekli na kriminalni način treba im oduzeti. Što mislite da DORH, Uskok ili hrvatska policija ne znaju tko su ti ljudi? Ako pitate običnog prolaznika u nekom mjestu ili gradu, svatko će vam prstom pokazati na one koji su otuđivali dok su drugi ratovali.
Stoga, ovakvim i sličnim pitanjima isključivo se treba baviti DORH, Uskok i hrvatska policija, prije svih. Oni nam „crno na bijelo“ trebaju reći tko su ti ljudi, a ne da bivši četnici i ratni profiteri „uljepšavaju“ svoje životopise ili jednostavno izostavljaju ratne godine.
Što se ima bojati onaj tko nije bio s puškom na suprotnoj strani ili onaj tko je legalno stekao imovinu (bogatstvo)? Što se ima bojati onaj koji je svojim znanjem došao na čelo neke tvrtke, a ne (Udbaškim) obiteljskim vezama i vezicama? Ako si u vrijeme komunizma bio na funkcijama koje su odlučivale o ljudskim sudbinama, ako si slao na robiju ili ubijao nevine ljude, prisiljavao ih da napuste državu, samo iz razloga što se nisu slagali s Brozovim političkim režimom – piši kući, propalo je!
Što mislite da nitko ne zna tko su bili ti ljudi, od kojih je dobar dio još uvijek na istaknutim dužnostima, od pravosuđa, policije, medija, vojske, banaka, sporta pa do politike. Nema ih samo tamo gdje nema ni novaca.
Dakle, oni koji traže registre agresora, ratnih profitera, izdajnika, dezertera, Udbaša ili doušnika ne trebaju na to trošiti vrijeme ni novac. Te popise (zašto ne?) dužni su nam dati, baš kao i Registar branitelja, policija, tajne i ine službe, koje ih samo trebaju izvaditi iz svojih ladica.
Pa da vidimo kom obojci, a kom opanci!
Zašto bi se „samo“ optuživalo i hvatalo one čija su imena u Registru branitelja, a opraštalo onima koji su radili i rade protiv Hrvatske?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
