Čak nema ni vijesti iz Škabrnje, kao da nas nema!

Marko Miljanić je jedan od legendarnih ratnih zapovjednika hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Relativno često želi na nešto ukazati, podsjetiti ili jednostavno dati neki savjet, ali, kako se čini, to iznimno rijetko može u nekom tzv. nacionalnom mediju, već jedno na pojedinim portalima.

• Da nema portala vrlo bi se malo ili gotovo ništa pisalo o stvaranju hrvatske države. Ali, i među tim portalima ima svašta – kaže pomalo ogorčeno.

Kad smo ga pitali, što ga sada najviše smeta, odgovorio je:

• Evo, ovih dana gotovo u svim medijima glavna je vijest da se u Vukovaru dogodio neki „eksces“ u kojem su sudjelovali hrvatski i srpski mladići. O tome se piše kao da je „izbio treći svjetski rat“. Nema presumpcije nevinosti, već su odmah osudili one koji su bili na hrvatskoj strani. O tome je Pupovac govorio kao na „tekućoj vrpci“. Međutim, kad nastradaju hrvatski mladići ili netko od Hrvata o tome se uglavnom ne piše ili se tek uzgred spomene. O onima koji su lani u Zambiji kupovali ili željeli udomiti afričku djecu, zatim o hrvatskim navijačima u Ateni i sada o ovome u Vukovaru piše se i govori pet puta više nego o svim nevoljama koje smo mi tijekom velikosrpske agresije doživjeli u Škabrnji. Pored toga, iz našeg mjesta na nacionalnoj razini gotovo nema ni jedne vijesti, ni jednog slova, pa se stječe dojam da Škabrnja više i ne postoji. A mi već 30 godina živimo s našim patnjama, slike srpskih i jugoslavenskih tenkova koji su tijekom tri mjeseca opsade Škabrnje gazili naše nevine ljude ne miču se ispred naših očiju. O tome tijekom čitave godine nigdje ništa, baš kao što se ništa ne čuje ni o junačkoj borbi ljudi ovog kraja protiv srpskih i inih četnika. Milorad Pupovac je iz naše okolice, kao i njegova braća. Kako to da nitko od njih nije branio svoje ognjište? Sve ono što se osobito zadnjih godina događa s hrvatskom poviješću gotovo me dovodi do ludila.  Još malo, pa nećemo smjeti reći ni da smo Hrvati!

U Zadru postoji tek jedna mala uličica koja nosi ime – Škabrnja….

• Iako naše mjesto pripada pod Zadar imam dojam kao da se oni tamo „srame“ ovog imena. A pored toga, ima li u Hrvatskoj još neka ulica ili trg, ili kulturna i ina ustanova koja nosi ime po ovom junačkom mjestu? Po partizanki Nadi Dimić zvala se i tvornica donjeg rublja, a o nekakvom Boški Buhi snimali su se i igrani filmovi. Već je prošlo 30 godina od početka velikosrpske agresije, a mi još uvijek nemamo“ boške buhe“, čak i po imenu neke hrvatske stradale djece  u vrijeme Domovinskog rata ništa se ne zove. Nego, gospodine Pavkoviću, jeste li vi možda čuli da je netko optužen i  uhićen za ubijanje hrvatske djece u Domovinskome ratu? Od svih tih mališana koji su pobijeni u velikosrpskoj agresiji mi jedino znamo za dijete obitelji Zec. Je li tko zna imena djece koja su stradala u Škabrnji? Ne, o tome razni pupovci ne govore, niti se o tome piše. Piše se svako malo protiv ratnog zapovjednika HOS-a Marka Skeje, ali ne i o njegovim junačkim djelima u vrijeme stvaranja hrvatske države. Stoga, neka već jednom prestanu lupetati po pozdravu HOS-ovaca iz vremena Domovinskog rata, već neka se više okrenu junačkim djelima ovih branitelja, neka pišu o tome da su ratne postrojbe HOS-a branile Škabrnju, ali i ne samo ovo mjesto.

Gospodine Miljaniću. Je li vi ne pamtite ili ste zaboravili da se često govori i  piše o privilegijama hrvatskih branitelja…

• Svima koji to kažu, koji o tome pišu spreman sam dati sve svoje, samo neka mi vrate brata i oca i još podosta moje uže ili šire obitelji koji su poput životinja stradali u ovome kraju, samo za to što su bili – Hrvati. Toliko o privilegijama.

Jeste li Vi član Hrvatskog generalskog zbora (HGZ)?

• General Glasnović je za to društvo javno rekao da je riječ o „udruzi lovaca“. Pojedini časni i pošteni generali su napustili ovo udruženje. Mene nikada nisu ni zvali, ja nemam čin generala ni „masu“ odličja, kao većina od njih. Od odličja dobio sam trolista, kao i dio mojih suboraca koji su vodili ratne brigade. Toliko o ovom sve jadnijem i žalosnijem društvu koje mene i ne zanima.

A, što kažete na one koji često ističu da se za ovakvu državu nisu borili?

• Kao prvo, ja se nikada ne bih odrekao hrvatske države. Kakva je, takva je -naša je. Međutim, kad su izbori, kao što će biti ove godine, ljudi u većini daju svoj glas pretežno onima koje nismo susretali 1991. Ja tu ništa ne mogu, a bojim se da će možda biti još i gore na narednim izborima. Za istinske hrvatske branitelje mediji su uglavnom zatvoreni, osim desetak domoljubnih portala, pa nemamo prigode ni reći što mislimo. U eminentne tv emisije uglavnom zovu „mlade i pametne“, od gradonačelnika do župana i zastupnika u Hrvatskom saboru, koji za državne novce kupuju i svijeće, jer im je šteta potrošiti koji euro i za te namjene – kazao je Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje i Junak hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.
• Razgovarao: Mladen Pavković