By Malo-pomalo, približavaju se još jedni parlamentarni i ini izbori. Već sada su svi na nogama, a službena kampanja još nije ni počela. Krenula su i brojna (ne) realna obećanja, iako se malo tko više i u njima i snalazi. Mnogi bi željeli biti na vlasti, pa što košta da košta. Otkako nas je napustio utemeljitelj RH, prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, štošta se čini da se zaborave oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvorili slobodnu, samostalnu, demokratsku i nezavisnu hrvatsku državu. Samo u propalom tzv. Registru branitelja takvih je oko pola milijuna(sada nešto manje). To bi trebali i morali biti najsretniji ljudi, ali…koliko od njih danas može reći: Da, to je Hrvatska za koju sam se borio? Varali su nas i gazili. Čak i obitelji poginulih, nestalih, ranjenih i ozlijeđenih branitelja. Najveći broj od tih nešto manje od pola milijuna nema „ništa“, ili bolje rečeno samo bolna sjećanja na sve ono što rat donosi. Većina tih ljudi koji su nakon rata izgubili zdravlje danas nema ni besplatno liječenje. Zahvaljujući Ministarstvu hrvatskih branitelja jednom dijelu tih ljudi omogućeni su besplatni sistematski pregledi. Svaka čast. Nu, kako god bilo da bilo najveća „privilegija“ branitelja je sreća ako se nekako uspiju izvući pomoću psihijatrija i hrpe lijekova. Relativno veliki broj branitelja je još uvijek bez stalnog zaposlenja, a neki i dalje rade, a ne primaju plaće. Ima i iznimno puno onih koji su neprestano pod ovrhama, a svakodnevno susrećemo i ljude koji su se borili, a koji danas kopaju po kontejnerima za smeće. Stoga…Izbori su tu, gotovo pred vratima, pa već sad treba reći – Sad ili nikad!
Ako nam se ponovno u saborske klupe i razna ministarstva (svaka čast iznimkama) uguraju dezerteri, izdajice, ljudi koji ne vole Hrvatsku, (ili njihova djeca), a vole na Brijunima ljetovati za sedam kuna, ili poput raznih josipovića, pupovca, stazića, mesiaća i sličnih, plesati Žikina kola – jao si ga nama.
Inače, branitelji, kao i većina drugih, vole komentirati i razglabati kad voda dođe do grla. Ili kad Sava krene prema Zagrebu. Tada su im „svi“ krivi. Međutim, ovoga puta nema opravdanja. Napokon će doći red i na nas. Kad budu (skoro) izbori nastojimo izabrati isključivo one koji će nas tijekom naredne četiri godine predstavljati, koji nas ne će veslati!.
Dakle, već naredne godine, izaberimo one koji ne će zaboraviti ni našu braću u Hercegovini, pa i u cijeloj Bosni i Hercegovini, koji će dozvoliti Hrvatima u svijetu da se vrate u svoju Domovinu (ne s figom u džepu), koji će se boriti i za nevino optužene Hrvate…
Maknimo već jednom (za sva vremena) demokratskim putem „Jugoslavene“, bivše Udbaše, Kosovce i slične, koji dijele novce u kulturi i gospodarstvu, prije svega svojoj braći poput onih u četničkim Novostima i sličnim portalima.
Izaberimo one koji će od srpskog i inog agresora tražiti odštetu, a ne „preskakati“ prošlost.
Vratimo u politiku i pravosuđe one koji se ne će bojati staviti onkraj brave razne tajkune, ratne profitere i slične koji su zgrtali imetak dok su drugima iz tijela vadili metak.
Stoga, dragi hrvatski branitelji, već je „pet iza dvanaest“.
Kad ubrzo dođe vrijeme, glasujte za one koji vas više nikada ne će izdati!
A ne dajte ni glas onima koji „kukuriču“ – „Dajte nama mandat!“ Riječ je pretežno s Hrvatima sa zvijezdom u srcu!
Samo nemojte, kao i obično, poslije pričati da ih vi niste birali i da vas opet gaze. (Kao što mnogi pričaju, lažu da ne slušaju cajke, a hrle na njihove koncerte i ne pitaju koliko košta!)
Ima nas pola milijuna samo u propalom tzv. Registru branitelja!
Ako smo znali pobijediti u ratu, u velikosrpskoj agresiji, valjda ćemo nakon toliko godina znati pobijediti i u miru.
Stoga… Sad ili nikad.
Domoljubi naprijed, ostali – stoj!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
