Hrvatska država, slučajnost ili uzvišeni dar? (četvrti dio, saga o Hrvatskoj, ili, smij se narode da ne plačeš, iako plaćaš)…

Evo nas dragi moji pri kraju veljače, mjesecu mačje ljubavi, a koji potvrđuje da je naša politička scena baš prikladna tom mjesecu, i to tijekom cijele godine, a ne samo u veljači. Ma imali smo veljaču kao pravi mačji mjesec pa smo čuli kako mačka mijauče našu himnu, a kako su maškare, mijaukala ju je lisica, ali Bože oprosti mi, ka da je mačka sa limenog krova iz Našeg Velog mista J. Eto, kako vidite, sad mi je do šale, pa ću i vas pokušat malo nasmijati, ali na ozbiljan način, a nadam se da ćemo pritom svi skupa u razmišljanjima krenuti korak dalje, jer ono što sad Hrvatska treba je zdrav narod i zdravo razmišljanje. Pa eto, smijmo se,,, a tome pridodajem sljedeće.

Prije nego krenem u pisanje, samo da istaknem nešto, onako, formalno, da se ne shvati krivo J, a to je: svaka sličnost likova u ovom tekstu sa likovima iz našeg života, slučajna je. A sad mogu pisati nešto, a što bi primjereno nazvao „Saga o hrvatskoj državi“, a u stilu „smijo sam se da ne plačem“.

Dragi moji, sinoć mi se u snu, kao da je na javi, dogodilo jedno čudno viđenje. Eto, u san mi je došla Elisa, da, baš ona curica Elisa iz „Zemlje čudesa“, i kaže ona meni: „Piši Skipperu, piši o zemlji TeHrsas, zemlji koja se koprca u rađanju, a kojom vladaju kauboji“, i kad sam se probudio sve mi je bilo jasno, pa evo.

Evo me sjedam pisati o zemlji TeHrsas, jednoj maloj zemlji koja je jako velika i nalazi se u centru svijeta, na važnom moru punom otoka, koji su tako razvijeni da bi čovjek naprosto zaplakao kad vidi kako su pretrpani tvornicama i kako ljudi na otocima sretno žive. Bogata je to zemlja, pa je njen sjeverni dio pun pašnjaka i poljoprivrede toliko razvijen da uvoz hrane i mesa prelazi sva očekivanja, a na sveopće zadovoljstvo građana koji jedu samo domaće, jer „domaće je domaće“, a proizvodi su zaista domaći iz brojnih zemalja u blizini, pa čak i iz bliske i medicinski i ekološki primjereno čiste Kine. Ma dragi moji slušaoci koji čitate, to vam je nova zemlja TeHrsas koja je stara puno stotina godina, a tako je gusto nastanjena da putujući kroz nju ne vidiš ljude na kilometre, a što je jako lijepo jer imaš potpunu privatnost. U njoj se nedavno ratovalo da bi njen narod mirno živio, a sad nakon godina ratovanja mir se tako lijepo čuje da ti uši pucaju od buke sukoba i glupih rješenja. I ne samo da u njoj vlada mir i ljubav, nego svi jednako misle, i toliko su svi složni da vlada krilatica „sretnu se dva prijatelja, i eto ti tri stranke“. Ljudi su tako složni da nitko nikoga ne trpi, a svi su jako pametni, tako da se svi problemi lako rješavaju, i još k tome, drugi uče od njih. Da, to je zemlja znanja, pa od siline znanja i životnog blagostanja ljudi, posebno obrazovani, samo odlaze iz nje, pa se raspravlja kako malo smanjiti tu pamet i znanje. Zemlja TeHrsas, zemlja je za primjer u smislu rada, jer svi su stručnjaci, pa svi vrijedno rade u svojoj struci, liječnici su u politici, pravnici vode državu, muzičari se bave gospodarstvom, sportaši se bave obrazovanjem, a ekonomisti sviraju u drombulje, tako da sve savršeno štima. Ali te rasprave, kako zaustaviti taj vrtoglavi razvoj i ljepotu života u TeHrsas, a koji pošteni ljudi ne mogu više trpjeti pa odlaze, sve su glasnije. Rezultati tih rasprava jako su korisni što se vidi iz stalnog iseljavanja, na sveopće zadovoljstvo kauboja. Teško je pitanje kako riješiti problem tog vrtoglavog razvoja, jer takav razvoj nije dobra i to zato što naprosto vrtoglavo raste, pa već prestiže „Njemačko čudo“ pa i „Japansko gospodarsko čudo“, što može naljutiti druge zemlje U E-okruženju, a koje to začuđeno gledaju. Teško je zaustaviti taj vrtoglavi razvoj u TeHrsas, jer je sve pošteno i nedaj Bože da se u toj zemlji desi korupcija ili možda nepotizam,,, ma nikako,,, nema ni teoretske mogućnosti. Samo pošteno i po onoj poznatoj „ako ne može bratski, idemo popola, pa tko prvi jami jami“.

Ovo je samo da vidite ljepotu okruženja u kojoj ta zemlja TeHrsas raste, a raste kao da je naglavačke J

U toj ljepoti stvaranja i rasta te velike države TeHrsas, a da bi se spriječio taj vrtoglavi razvoj, rađaju se, ali i smjenjuju mnogi kauboji, kauboji sa državnim ovlastima. Dakle, dragi moji slušaoci, tom zemljom TeHrsas vladaju kauboji koji se jako brinu za boljitak zemlje TeHrsas i tog naroda, a ta je briga toliko majčinska da bi od sreće zagrlio maćehu. Pravi su to kauboji koji čvrsto čuvaju zakonitost i „pravnu državu“ i nema tu šrct brc nego sve po propisu, a propisi i sudstvo, ma rade ko urica na Trgu, gdje godinama stoji 1;05 sati, i nedaj Bože da to tko dirne,,, neka se zna koliko je nekad bilo sati.

Eto baš nedavno jedan branitelj prava i države, kauboj Mily (koji se kršteno zove Mary, a crkvu voli tako mu Bog pomogo), a koji odlično puca lijevom rukom pa ga zovu „ljevoruku Mily“, postao je prvi državni kauboj. E, baš on, ma baš on, nedavno je slistio jednu kaubojku zvanu „Koly dva pištolja“ i sad on vlada dijelom zemlje TeHrsasa. Ali zemlja TeHrsas je mnogoljudna zemlja, kao što sam prethodno rekao, pa njom vladaju i drugi kauboji koji sad pripremaju pištolje za okršaj kod „OK politike“. Posebno se priprema jedan revolveraš koji sjajno poteže i lijevi i desni pištolj pa će okršaj biti zanimljiv. Kako izgleda iz jednog dijela zemlje TeHrsas, tog lijevo-desnog „brzopetezaća“ zovu „Pleny dva pištolja“, ali on se tek mora izboriti za prevlast, pa ga evo kao drugog državnog kauboja. I samo se pitam, da li je revolveraš koji sjajno poteže jedan pištolj, posebno lijevi, bolji od onoga sa lijevim i desnim, ili će se pojaviti i deni pa zamutiti im stvar. Zaista ne znam, ali vidjet će se. Ali nisu oni dvojica sami, jer tu je i jedan novi mladi raspjevani „brzopotezaš“ koji poteže desni pištolj, i to jako nisko podvezan, pa čim krene potezati kao da zapjeva. Njega zovu „The Voice Schoky“ jer pjesmom omami protivnika a onda puca desno. Ehe,,, ma da ne zaboravim ima tu i brojnih „brzopotezaća“ koji nikako da se odluče da li potezati lijevi ili desni pištolj pa se zapliću kao da su pijani, a sve puni sportske motivacije željni časne sportske utakmice. E da, sve to u prikrajku čeka jedan fizikalac kojeg zovu „zbunjeni Berny“ i on samo čeka da se svi pobiju pa dolazi on na bijelom konju, iako je to samo magarac pituran u bijelo a umjesto pištolja puca on svojom snažnom ofucalom ljevicom onako,,, „kamena s ramena“, pa kad ga on zabaci i njegovi bježe ispod stola od smijeha, ali nikad se ne zna, možda kamenom ubije neke od desnih revolveraša pa možda on i „ljevoruki Mily“ uz stari dobri wisky zagangaju i nekom lijevom pabu. Jer u TeHrsas sve je moguće.

U tom vam je krugu kauboja svih vrsta potezanja najvažnija čast pa se sve okreću leđima zidu čuvajući jedan drugom leđa i čast. Vole oni svoju zemlju TeHrsas kao i svoj narod više nego samoga tebe, i to vam je krug ljubavi u koji narod ima puno povjerenje pa ih narod pozdravlja sa „hajmo naši, naši vaše nadigraše“, gunđajući sa „pas mater“. Ma međuljudska ljubav, povjerenje, uvažavanje, a uz to znanje i mudrost da sve puca po šavovima na sveopće zadovoljstvo, osnovne su karakteristike zemlje TeHrsas.

I sve vam je to dragi moji slušaoci, koji čitate, a ne čujete ovu priču, tako lijepo da narod jedva čeka vidjeti te njihove obračune, jer njihovi obračuni samo vesele narod, a narod zemlje TeHrsas nema drugog posla nego sve to gledati i smijati se. Njihovi su obračuni tako lijepi da naprosto sjedinjuju narod koji je toliko bogat da nema potrebu raditi nego se samo zabavljati.

Čiča miča gotova priča J

Eto, dosta je bilo dragi prijatelji Hrvati, pa bi ponovio „svaka sličnost sa državom i likovima slučajna je“ ,,, (eh da je barem…. L)

Smijmo se da ne plačemo!

Ja mislim da dr. Tudžman odozgo gleda naše političare i kaže: „ja vama o blagostanju a vama treba kahlica“.

Ali hajdemo sad malo ozbiljnije, bez saga i bez šala koje ostavljaju gorčinu u želucu, jer su naša stvarnost.

Ovo je najava za analizu „Njemačkog čuda“ i „Japanskog čuda“. Kako? Pod kojim uvjetima? Kako se postavlja država? Kako se izlazi iz tranzicije, kako se rješava korupcija i još ponešto.

Ovo je bila nedjelja zajedništva i ljubavi među ljudima, pa neka nam Bog i naš zaštitnik Sv. Josip, koji je kad malo razmislite, najveći duhovni velikan među svecima, podare malo zajedništva i ljubavi prema domovini i čovjeku.

 

Vaš Skipper