By U burnim poslijeizbornim trenutcima kad se podignula buna i zatreslo se prijestolje Odabranog, u njegovom uredu nastala je buka i strka. Naravno, neizbježno je bilo pozvati Zrcalo u kojem se lik Njegove Svjetlosti tako rado ogleda…
„Što kažeš ti na ovo, o Zrcalo moje? Pobunili se kmeti, na galge ću ja njih!“ – Odabrani će.
„O Vaša Preuzvišenosti, Svjetlo našeg puta, došla su vremena koja traže žestoke mjere, na ljutu ranu, ljutu marihuanu kako je napisao onaj filozof, kako se ono zvao? Mladić? Starčić?“
„Naš najdraži koalicijski partner Žalosna Sova pita je li potrebno prirediti kakvu strku oko ugrožavanja njegovog stada koje uspješno vodi na štriku još od devedesetih pa da se malo situacija razvodni… Kaže da to ne bi puno stajalo. Samo stotinjak tisuća na onaj njegov račun vani, a 5-6 tisuća na račun njegove stranke. Kaže da će, kad on napravi frku, svi Hrvatići i Hrvatine zaboraviti ove naše ministre i nas… Zaboravit će da nemamo zrakoplovstvo da nadzire naše nebo, zaboravit će one sitnice u „Svjetlu u tami“… Normalno je da su odabrali takav slogan je tamo je takav mrak da se ni ne vidi kamo sredstva idu…“
„Ne znam, najljepši i najpametniji šefe je li Žalosna Sova najpogodniji za ovu zadaću… No Vi ionako već imate najbolji plan na svijetu…Može se i on malo uključiti, ali neka smanji malo cijenu… Podsjetite ga na onu banku… Kako se ono zvala? Marconi, Edison, Volta? Nije bitno. Tamo se malo izgubio, a i neka sredstva su se izgubila tada… Ima zlobnih ljudi koji bi mogli podnijeti prijavu koju ovoga puta ne bismo mogli zaustaviti kao do sada… A imamo posla sada u našoj… Oprostite, Vašoj stranci… To će ga malo smiriti…“
„Zrcalo moje, ono, naša stranka ti je oprošteno… Smirit će se Žalosna Sova, ali tko će mene smiriti? A i one buntovnike… Zamisli, sad mi prigovaraju što sam svog prijatelja i zemu Vandalovića stavio u Svjetlo našeg puta. Kažu da je korumpiran… Navodno je zaposlio nekog generala koji bi trebao sigurnost u upravi podignuti na najvišu razinu… Zamisli, a još im smeta što se štiti uprava, gdje je mozak firme, jer po njima bi se trebalo razbacivati resurse na zaštitu nekih tamo elektrana i trafostanica… Sad mi prigovaraju da je to čista korupcija, V i P, mom prijatelju ministru Vidoslavu Slijepčeviću prigovaraju da je svog kuma Naprćića stavio u upravu… Izgubile su se vrijednosti u ovom našem društvu. Sve tradicionalno im smeta… Pa kome će čovjek više vjerovati nego svom zemi, kumu, prijatelju… Ako vjeruješ čovjeku da ti bude vjenčani kum i čuva ženu, onda mu možeš valjda povjeriti i visoke dužnosti u ovoj našoj izmučenoj Domovini. d. d.!“
„Najljepši naš, najdraži i najpametniji šefe… Kao i obično, dali ste sva rješenja za probleme…
Eto, morate napasti relikte prošlosti, komunjare i bjelosvjetske hohštaplere koji, na tragu Gramscija i Kalergija žele razoriti naše društvo kako bi ostvarili Novi svjetski poredak u kojem će oni vladati cijelim svijetom, a sve počinje tako da potkopaju sve vrijednosti našeg društva koje nas drže zajedno, kompaktne, tako da se uspijemo oduprijeti svim vanjskim ugrozama. Zato stalno napadaju te rodbinske i prijateljske veze, zavičajne veze i slično… to je prva faza, a kad to unište bit ćemo bespomoćni i zato moramo štititi sve to što je dio našeg nacionalnog nasljeđa… To što netko od njih uzme nešto za troškove, gablec, da popije s društvom kako bi se te tradicije održale na korist cijele nacije je za opće, više dobro i to je korisno uložen novac… Pa što je to milijun ovamo ili onamo prema opstanku nacije na koju stalno nasrću neki Sorosi, neke Barbare Lerner Spectre, neki saudijski wahhabisti… Cilj opravdava sredstva, a s time se potpuno slažu i naši ljudi, ne samo ljudi, nego i žene, u Povjerenstvu za sukob interesa. Pa vidite da nisu ni reagirali na takva ocrnjivanja. Njima je sve jasno. Znaju prioritete. A ove buntovnike, oni su, kako to voli reći Vaš dragi prijatelj iz Pepperminta, šaka jada s kojima ćemo se lako obračunati kad naša objašnjenja objave naši prijatelji iz medija koji se napajaju iz Vaše riznice mudrosti i državne riznice koju vodite. Iako sad prigovaraju i na tome što naš prijatelj, ministar Srbljin financira, kako zlobnici kažu selektivno, sredstva informiranja. Pa mora se financirati objavljivanje istine… A neistinu, ono što se ne slaže s Vašim vizijama i vizijama Žalosne Sove i vaših vanjskih partnera, e protiv toga ćemo se boriti strogim mjerama kao što je najavila naša najdraža ministrica kulture… Ako treba i u rešt ćemo s tima koji šire laži…“
Anđelko Jeličić
