Da u samom startu otklonim svaku insinuaciju koja bi nekoga od čitatelja ovog teksta mogla odvesti u pogrešnom smjeru napominjem da sam kao legalist jedan od  onih koji se strogo pridržavaju svih mjera Stožera bez obzira što osobno mnoge od tih mjera smatram potpuno promašenim, pogrešnim, štetnim, beskorisnim, iracionalni, da ne kažem glupima.

Uspoređujući ponašanje stožera i njihovih mjera sa početka pandemije sa mjerama koje sada donose ne možemo pobjeći od zaključka da su ili ove danas ili one od proljeća potpuno promašene. Argument koji ide u prilog prethodnom je i potpuni lockdown na proljeće sa samo 50-ak zaraženih i sadašnja tvrdnja kako tako nešto danas ne dolazi u obzir ni nakon više 2000 zaraženih dnevno.  U odnosu na današnje mjere Stožera one od proljeća su dakle bile potpuno promašene i sva šteta, posebno ona u gospodarstvu, su posljedica isključivo pogrešnih procjena i odluka Stožera odnosno Vlade. Predsjednik RH Zoran Milanović je potpuno u pravu kada problematizira rad Stožera jer je očito kako u svom radu odnosno lutanju sa mjerama od prvog dana jesu prvenstveno u funkciji politike a ne očuvanju zdravlja građana.

Psihoza koju su od samog početka pandemije izazvali „Stožeraši“ sa svakodnevnim tiskovnim konferencijama bombardirajući građane podatcima o broju zaraženih je bila samo uvertira za uvođenje raznih mjera kojima se u sve većoj mjeri ograničavala sloboda građana, ali i pričinila ogromna šteta za gospodarstvo. Ono što je Stožeru cijelo vrijeme išlo u prilog je i histerija koja je uz nevjerojatnu medijsku podršku zavladala u cijelom svijetu, no kako je vrijeme odmicalo tako je uz zdrav razum sve više ljudi polako počelo na vidjelo izlaziti i ono što su mediji pod svaku cijenu željeli sakriti od javnosti, a to su mišljenja i stavovi mnogih stručnjaka epidemiologa iz svijeta i Hrvatske koji su o pandemiji imali bitno ili pak potpuno drugačije mišljenje od ovoga kojeg se uporno nameće kroz medijski prostor.

Nitko razuman ne negira postojanje virusa, no kada je riječ o opasnosti koju taj virus nosi razmišljanja su potpuno oprečna i kod renomiranih svjetskih epidemiologa. Dok jedni epidemiolozi tvrde da je virus puno rašireniji u populaciji od službenih podataka i da ne predstavlja neku posebno veliku opasnost, posebno za relativno zdravu osobu, dotle ovi drugi tvrde potpuno suprotno i to nastoje potkrijepiti brojem zaraženih, hospitaliziranih i preminulih. Ono što upada u oči je činjenica da broj zaraženih na dnevnoj bazi ovisi isključivo o broju testiranih, a ne o broju realno zaraženih odnosno osoba sa nekom težom kliničkom slikom, i to je ono što logički daje potpuno drugačiju sliku od one koju Stožer želi prikazati.

Ako se od broja testiranih svaki puta njih cca 20-ak% pokaže pozitivnima na koronu onda statistički možemo tvrditi da je svaka četvrta osoba već imala ili ima koronavirus u sebi, a to obzirom na relativno mali broj dnevno testiranih znači da preko 95% „zaraženih“ slobodno šeta a da pojma nemaju da su „zaraženi“, niti će to mnogi od njih bez testiranja i saznati budući ne osjećaju nikakve simptome. U kontekstu prethodno navedenog donijeti npr. odluku da se u restoranima i kafićima drži razmak između stolova odnosno gostiju, a istovremeno u gradskom prometu inzistirati samo na zaštitnim maskama je krajnje nelogično, ali zato i te kako pogubno za restorane i kafiće odnosno gospodarstvo. Imati na raspolaganju cca 22000 bolničkih kreveta u Hrvatskoj a pričati o kolapsu bolničkog sustava već radi 700 pacijenata sa koronom je krajnje nelogična tvrdnja. Kako je moguć kolaps pored tolikih kapaciteta, a pitanje je i da  li svih 700 imaju baš takvu kliničku sliku da moraju biti na bolničkom liječenju. Bilo bi veoma zanimljivo saznati kakva je struktura pacijenata koji su zauzeli po tvrdnjama Stožera gotovo sve bolničke krevete, a posebno kolika je smrtnost među njima obzirom na dijagnoze koje su imali.

Jedan podatak od početka pandemije posebno bode oči a radi se o broju preminulih od korone. Stječe se dojam kao da je od početka pandemije nečija namjera da se pod svaku cijenu što više smrtnih slučajeve poveže sa koronom kako bi broj preminulih „od korone“ bio što veći. Očito je dakle da se na taj način želi što više naglasiti opasnost od korone, što opet kao posljedicu ima donošenje raznih mjera kojima se ograničava sloboda građana i ruše nacionalna gospodarstva. Pitam se, i pitam sve vas, ako je Stožer donio odluku da npr. umirovljenici odnosno korisnici domova za starije osobe  ne smiju napuštati svoje sobe, hoće li domove proglasiti zatvorima i hoće li ti „uznički dani“ ići na račun države ili će nečiji hir plaćati sami korisnici domova. Pita li netko uopće korisnike domova za starije osobe žele li oni preostali dio svog života provesti u „zatvoru“ ili na slobodi, i za što bi oni uopće svoju slobodu mijenjali.

Od početka pandemije je bio jasno da je korona baš kao i sve bolesti respiratornog sustava posebno opasna za starije osobe radi općeg pada imuniteta, posebno ako uz navedeno imaju jednu ili više kroničnih bolesti, a naročito ako su onkološki bolesnici, dijabetičari ili ako imaju problema sa kardiovaskularnim ili respiratornim sustavom. Gledajući kronološku dob svih koji su od početka pandemije umrli sa koronom sam podatak da se radi o osobama od cca 80 godina života je jasan pokazatelj da nametnuti strah ničim nije opravdan, a nametnute mjere još manje. Jasno je dakle koga odnosno koju strukturu populacije je trebalo štititi, a ako treba i izolirati od ostalog dijela koja je u isto vrijeme uz određene mjere opreza mogla sasvim normalno funkcionirati. Zašto se to uporno izbjegava uraditi?? Zašto se tako uporno primjenjuju mjere zaštite i prema onima kojima korona praktično ništa ne može?? Nekako sam sve više uvjeren da će mjere koje Stožer već mjesecima odnosno od proljeća ove godine donosi u vrlo skoro vrijeme, a po mojoj procjeni već mjesec dva nakon „predsjedničkih izbora u SAD-u“,  biti prošlost i predmet analize mnogih stručnjaka i „stručnjaka“ koji će se nadmetati svojom naknadnom pameću u disciplini tko će od njih više popljuvati Vladu odnosno Stožer i mjere koje su donosili od početka „epidemije“, dakako svi redom oni koji sada tako gorljivo podržavaju sve što Stožer radi.

Mnogi koji su se malo više informirati o virusima i epidemijama koje su se pojavljivale kroz povijest su mogli primijetiti da se nikada do sada ni jedan „virus iz prirode“ nije ovolikom brzinom proširio svijetom, da ni jedan nije izazvao ovoliko straha i ekonomske štete, da ni jedan nije bio u ovolikom nesrazmjeru straha i nametnutih mjera u odnosu na broj mrtvih kao direktna posljedica zaraze, da mediji u sličnim prilikama nikada do sada nisu bili ovoliko u funkciji širenja straha, da nikada do sada nije bilo ovako grubog ušutkavanja neistomišljenika koji o koroni imaju drugačija mišljenja i stavove od onih koji šire strah…..

Ako bi se npr. prestalo sa testiranjem ne bi više bilo zaraženih pa bi premijer Plenković bez problema mogao opet proglasiti pobjedu nad koronom, ali ako testiramo npr. 100 tisuća građana dobiti ćemo vjerojatno 20 – 30 tisuća zaraženih i samim time sasvim dovoljno razloga za cijeli niz novih i sve maštovitijih mjera protiv „širenja korone“. Ograničavanje sloboda građana je po Stožeru izgleda jedina efikasna mjera, a novi „biser“ Stožera u funkciji navodnog sprečavanja širenja korone je najava zabrane prodaje alkohola na benzinskim crpkama…. kome li je to palo na pamet?. Ljudi su kroz povijest svašta trpjeli, no kada je njihova sloboda dolazila u pitanje onda su bili spremni na sve, pa i svoje živote žrtvovati,  kako bi ju sačuvali ili se za nju izborili. Vlada odnosno Stožer izgleda sve manje uvažavaju svoje građane, a građani svaki novi dan imaju sve manje strpljenja za njihove eksperimente.

Prije ili kasnije nečije strpljenje će doći kraju a istina će izaći na vidjelo, pitanje samo što će biti prije…. a posebno što će biti nakon toga!?

U Zagrebu, 26.10.2020.

 

Predsjednik BUZ

Milivoj Špika