Podjeli

Više portala objavilo je jučerašnju vijest o polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na grobu HRVATSKOG predsjednika članova udruge Hrvatski domoljubni zbor “Franjo Tuđman” pa tako i portal dnevno.hr:

https://www.dnevno.hr/vijesti/hebrang-i-hodak-odali-pocast-prvom-hrvatskom-predsjedniku-cuvati-cemo-bastinu-ovog-velikana-2285761/

Međutim ovaj portal je objavio i drugu obavijest o tom događaju:

ZANIMLJIVA IMENA

Gubi li HDZ primat na Tuđmana? Impozantna ekipa zajednički odala počast prvom hrvatskom predsjedniku

https://www.dnevno.hr/vijesti/gubi-li-hdz-primat-na-tudmana-impozantna-ekipa-zajednicki-odala-pocast-prvom-hrvatskom-predsjedniku-2285803/

Izdvajamo drugi dio tog teksta:

Poznata su to imena uglavnom prekaljenih bivših političara, novinara, intelektualaca i mnogih drugih koji su se uvijek kretali u domoljubnim i konzervativnim krugovima (Andrija Hebrang, Ljerka Mintas Hodak, Zvonimir Hodak, Ivan Kujundžić, akademik Josip Pečarić, Antun Mateš, Hrvoje Hitrec, Jakov Sedlar, Željko Olujić, Josip Jurčević, Stjepan Tuđman i brojni drugi članovi udruge. Op JP)

S druge strane, počast su odali i članovi HDZ-a čiji je osnivač i prvi predsjednik Tuđman ostavio najdublji trag u toj stranci. No, nakon brojnih lutanja i mijenjanja smjera političkog djelovanja, danas unutar stranke postoje brojni nezadovoljnici koji smatraju kako je HDZ pod palicom Andreja Plenkovića potpuno promijenio paradigmu i odmaknuo se od Tuđmanove doktrine.

Shodno tomu, današnje osnivanje ove udruge mogla bi biti povrat baštine Franje Tuđmana, no ovog puta bez HDZ-a.

Buja nezadovoljstvo

Naš sugovornik blizak osnivačima rekao nam je kako nije cilj otimanje prava na baštinjenje Tuđmana HDZ-u, ali se ta stranka davno odrekla prvog hrvatskog predsjednika.

“Ne moramo mi nikome ništa oduzimati. Jasno je da je HDZ danas jedan potpuno drugi HDZ. Nema to puno veze s Tuđmanom. Pogledajte samo politiku prema hrvatskoj vojsci, proizvodnji, kulturi… Plenković je tu stranu smjestio tamo gdje bi je eventualno nekada stavio Račan, a mi smo odlučili vratiti Tuđmana narodu”, rekao nam je izvor jako dobro upoznat s ciljevima udruge.

Bilo kako bilo, nije prvi puta da se govori o tome kako je pod Plenkovićem HDZ izgubio početni domoljubni zamah i, kako nam kaže izvor iz samog HDZ-a, napustio politiku suverenizma.

“Vidio sam osnivače te udruge, to su sve cijenjena imena. Dosta ih je i bilo oko HDZ-a. No, razumijem potrebu da se bolje poštuje Franju Tuđmana. Mi ga jesmo pomalo zaboravili, nije tajna da je dosta ljudi u stranci nezadovoljno što premijer i uže vodstvo ne zastupa suverenističke stavove, već smo se potpuno podredili politici Bruxellesa i Ursule von der Leyen”, rekao nam je sugovornik iz stranke.

Podsjećamo, dr. Franjo Tuđman bio je prvi hrvatski predsjednik kojemu malo tko osporava da je bio kvalitetan vojni predsjednik jer je pod njegovim vodstvom Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu i obranila se od velikosrpske agresije i tada europskog vojnog giganta JNA.

Ljevica i kritičari mu zamjeraju da je nakon rata nastavio vladati autokratski i uz gušenje ljudskih prava, a Haag ga je želio na optuženičkoj klupi.

No, nitko mu ne može osporiti i zauvijek će ostati upisan u povijesnim hrvatskim knjigama kao predsjednik koji je imao cilj slobodnu i neovisnu Hrvatsku te je to uz suradnike i branitelje ostvario.

Što o novoj udruzi kaže jedan od osnivača prof. dr. sc. Andrija Hebrang dano je u tekstu:

HEBRANG O SURADNJI S HODAKOM: ‘IZIGRANI SMO I PREVARENI, TUĐMANU SDSS NIKAD NE BI PAO NA PAMET’

(…)

Misija udruge

Danas je Tuđmanova politika, smatra Hebrang, u potpunosti napuštena, osobito u pogledu očuvanja suvereniteta Republike Hrvatske. “U mnogim Tuđmanovim knjigama stoji: ‘Europska unija može opstati samo kao zajednica suverenih naroda’. U tom smo pogledu posve izigrani i prevareni, pa danas nemamo ni financijski niti monetarni suverenitet niti čuvamo vlastite nacionalne granice”.

Kao sljedeću ključnu točku, Hebrang ističe privatizaciju kapitalnih dobara jer, smatra, za Tuđmanovo vrijeme niti jedna važnija tvrtka nije prešla u većinsko vlasništvo stranaca, dok je danas situacija upravo suprotna. Pored navedenog, Hebrang je naglasio da je nedopustiva “koalicija sa strankom koja je nastala na zločinu protiv Hrvata, a to je SDSS”.

“Tuđmanu nije palo na pamet postaviti nacionalnu manjinu u takav odnos u kojem je ona odlučujući faktor za donošenje najvažnijih zakona”, dodao je. Udruga je još u fazi prikupljanja članstva za kategoriju utemeljitelja, nakon čega slijedi definiranje statuta i daljnjih aktivnosti, kako nalaže zakon. Svi zainteresirani mogu se javiti bilo kome od članova inicijativnoga odbora, a tko god se prijavi – dobro je došao, poručio je naš sugovornik. 

Politička djelatnost

S obzirom na jaka imena od kojih su neka i sami političari, zanimalo nas je hoće li udruga i djelovati politički ususret izborima. Hebrang je takvo što opovrgnuo. “Mi ne mislimo voditi politiku, ali mislimo osvježiti ono što je u njoj bilo najvažnije i što je dovelo do stvaranja i obrane Republike Hrvatske”, istaknuo je Hebrang za portal Direktno.

Hebrang je naglasio i kako su članovi inicijativnoga odbora bivši političari pa se ne planiraju aktivno uključiti u politiku, ali svoje iskustvo žele prenijeti javnosti i postojećim te potencijalnim budućim politički aktivnim pojedincima. Pozivaju se svi koji to žele da podrže osnivanje udruge te da se priključe njezinu budućem djelovanju”, zaključio je Andrija Hebrang. 

 

https://direktno.hr/direkt/hebrang-o-suradnji-s-hodakom-izigrani-smo-i-prevareni-tudmanu-sdss-nikad-ne-bi-pao-na-pamet-333382/

Jučer sam na Mirogoju čuo kako s nazivaju današnji HDZ: HRVATSKA DETUĐMANIZIRANA ZAJEDNICA .

Blago rečeno. Plenkovićev HDZ je od domoljubne strane napravio njenu suprotnost koja se s MOŽEMO takmiči koja je najglobalističkija stranka u RH.

Utemeljitelj Republike Hrvatske akademik Franjo Tuđman im treba samo pred izbore, a svaki drugi korak im je usmjeren na rušenje Tuđmanove ostavštine.

S druge strane Lili Benčik mi šalje svoj prošlogodišnji tekst koji je objavio niz hrvatskih portala a sada ponovo i dragovoljac.com

https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37694-lili-bencik-dr-franjo-tudman-23-godine-poslije

https://bezcenzure.hr/vlad/dr-franjo-tudman-24-godine-poslije/

Prošle godine ja sam i upozorio na njega u tekstu u kome sam dao svoj govor na komemoraciji u Adelaideu dan poslije Tuđmanove smrti:

https://bezcenzure.hr/vlad/godisnjica-smrti-utemeljitelja-republike-hrvatske/

U tekstu Lili Benčik dane su izjave o Tuđmanu:

„ Kada danas pogledamo kontekst u kojima se mnogi narodi i dalje bore da uspostave svoju nacionalnu državu ili da očuvaju svoj teritorijalni integritet tek sad postajemo svjesni kolika je bila uloga Franje Tuđmana u uspostavi hrvatske moderne države“  

Domagoj Knežević,  Hrvatski institut za povijest.

„Najvažnije je za Franju Tuđmana to da je bio sistematičan, temeljit, uporan marljiv i da nije odustajao ni u jednom trenutku od te svoje zamisli da Hrvatska može postati samostalna država,“

Zorislav Lukić, Matica hrvatska.

Lik i djelo dr. Franje Tuđmana kroz izjave o njemu:

Strani diplomati i dužnosnici:

„Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod, jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“ 

Henry Kissinger Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća – UHIP, 2002., str. 141

„Ostaje neprijeporno: Amerika duguje vječnu zahvalnost Washingtonu i Lincolnu, a Francuska De Gaulleu. Ništa manje, ako ne i više, Hrvatska duguje Tuđmanu. I što nas vrijeme više udaljuje od njega, sve jasnija bit će nam istina: da je najsvjetlije razdoblje hrvatske povijesti zauvijek obilježeno njegovim imenom.“

Thomas Patrick Melady (Veleposlanik SAD-a pod tri predsjednika) – Dubravko Jelčić: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 183.

„Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u slobodu, ljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno.“

– Predsjednik Bill Clinton, veljače 1996. (Thomas Patrick Melady: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 127.)

„Franjo Tuđman bio je hrvatski domoljub. Njegovo djelo započeto je davno prije zbivanja iz proteklih nekoliko godina… Podupirući mandat Ujedinjenih Naroda i mirnu reintegraciju uz izbjegavanje novih sukoba, on je spasio tisuće života – ne samo hrvatskih, nego i ljudi cijele regije. I što je još važnije, njegova mudra politika omogućila je normalizaciju odnosa sa SR Jugoslavijom… Znam da je strastveno vjerovao u europsku Hrvatsku…“

General Jacques Klein (upravitelj prijelazne uprave Vijeća sigurnosti UN-a za Hrvatsko Podunavlje)

„Danas mislim da smo trebali više surađivati s Tuđmanom iako su nam prigovarali da smo potpuno povezani s Pantovčakom, a to nije bila istina. Dobio sam naredbu iz Washingtona da zaustavim prodor hrvatske vojske prema Banja Luci, i Tuđman je bio kooperativan, ali možda bi bilo drukčije da smo ih pustili da odrade taj vojni dio zadatka.“

– Richard Holbrooke (američki diplomat, posrednik u Daytonskim pregovorima), Večernji list, 14.11.2005.,

„Više puta smo se sastajali u Zagrebu, nekoliko puta u SAD, Bruxellesu. Pamtim ga kao vrlo sposobnog i čvrstog pregovarača koji nije lako odstupao. Mislim da je u Daytonu dobio puno što je planirao. Po mom mišljenju, Tuđman se mora smatrati ocem nove samostalne hrvatske države.“

– Willy Claes, bivši belgijski premijer, generalni tajnik NATO-a 1994.-1995., Globus,

„Smatram da je bivši predsjednik Tuđman bio veliki državnik i da mu dugujemo mnogo za neovisnost Hrvatske.“

– Dr. Otto von Habsburg, Globus, 31. ožujka 2000.

„Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu.“

– Herbert S. Okun, američki veleposlanik: Večernji list, 15. travnja 2006.

„Predsjednik Tuđman je neobično strpljivo i mirno saslušao sva izlaganja nazočnih i ne sjećam se da je ikoga prekidao, da je upadao u riječ ili na bilo koji način utjecao na izlaganja. Govorili su o njemu kao posebno autoritativnoj osobi, kao diktatoru, a ja sam ga doživljavao kao politički vrlo pristojnog čovjeka koji je govorio nakon svih i koji je svima dopuštao da kažu svoje mišljenje“. 

– Julije Derossi, (O Tuđmanu s osobnim pogledom, Zagreb 2002., HDZ, 179.)

„Predajući predsjedniku Tuđmanu visoko međunarodno priznanje za mir “Caterina de’ Medici”, prof. Pier Lorenzo Eletti je rekao: Dr. Tuđman “jedan je od lidera i graditelja nove Europe, predani borac za demokraciju, samostalnost Republike Hrvatske i mir u svijetu”, uvevši ga time u društvo dobitnika tog uglednog priznanja, među kojima su i ličnosti poput Willija Brandta, Francoisa Mitteranda, Mihaila Gorbačova.“

– Prof. Pier Lorenzo Eletti, Vjesnik, 26. studenoga 1990., 1.

„Smatram da je bivši predsjednik Tuđman bio veliki državnik i da mu dugujemo mnogo za neovisnost Hrvatske“

– Dr. Otto von Habsburg, Globus, 31. ožujka 2000.

„Primio sam Tuđmana u Quirinalu. Poznavao sam i prije njegovu povijest. Danas ga mnogi kritiziraju i kažu da je imao čvrstu ruku. Pitam se bi li bilo moguće načiniti čudo, koje je on načinio davanjem neovisnosti Hrvatskoj, da nije ponekad upotrijebio i čvrstu ruku prema vani i unutra. Svojom politikom uspio je vratiti krajine koje su bile okupirane“

– Francesco Cossiga, bivši predsjednik Republike Italije, Večernji list, 17.11.2001.

Hrvatski dužnosnici, pisci i novinari:

„Hrvatsku je Tuđman ostavio u relativno dobrom stanju. Dug je inozemstvu bio oko devet milijardi dolara, od čega je polovica bio naslijeđen dug bivše države, strancima je bilo prodano mnogo manje banaka i velikih profitabilnih, strateški državnih firmi, uvoz se još nije bio razmahao kao što će se dogoditi poslije, a sve do danas stanje se (ne)zaposlenosti nije bitno poboljšalo. Umjesto da se čuva to nasljeđe na kojem se mogla stvarati nacionalna ekonomija, postupilo se obratno…“

– Milan Ivkošić, Večernji list str. 11, Subota, 29. kolovoza 2009.

„Nisam susreo čovjeka koji bi više od njega vjerovao u narod i njegovo jedinstvo.“

– Akademik Ivan Aralica: Ambra, Zagreb, 2001., 380.

„Neka im Bog oprosti sve laži o Tuđmanu … Na kraju dajem vam i osnovnu ocjenu dr. Tuđmana kao čovjeka. Volio je vlastiti narod, ali nije imao predrasuda ni prema komu. Otkad sam mu posto savjetnik pa do smrti nikada ga nisam čuo da negativno govori o drugim narodima i vjerama. Bio je svjestan politike granica u današnjoj Europi i nije tražio promjene za Hrvatsku. Ukazivao je na povijesne nepravde i ljudska prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu…“

– Prof. dr. Slobodan Lang (bivši savjetnik Predsjednika RH, Veleposlanik, zastupnik u Saboru), Hrvatski List, br. 220, 11. prosinac 2008

„Predsjednik Tuđman dobro poznaje hrvatski kulturni milje, što ne treba čuditi, jer se u njemu kretao i jer iz njega potječe. Pogotovo, jer mu je poznavanje tog okoliša, u vrijeme kad je kulturni nacionalizam bila jedina živa nacionalna snaga, bilo potrebno u ostvarivanju državotvornih nakana. Ne čudi me ni što poznaje sve važnije književnike i njihove političke orijentacije, to također spada u krug interesa rasnog političara, ali me čudi što tako dobro poznaje samu književnost, osobito proznu, da je uza sve što je činio, i za to našao vremena…“

– Akademik Ivan Aralica: I tu je kraj, Zagreb 1999., 28/9.

„Koliko ja znam, Tuđman je mnogo toga (lošega) znao o ljudima, nisu mu bile skrivene njihove zakulisne i prljave igre i djela, ali je sve to tolerirao, podnosio i tek u rijetkim trenucima očajavao i ponavljao: “S mnogima od njih pod drugim okolnostima ni kavu ne bih popio”.

– Nenad Ivanković: Predsjedniče, što je ostalo? Varaždin 2000., 16.

„Mnogi nisu znali kako krenuti. Tuđman je znao. Bila je iznimna sreća što se toliko toga skupilo u jednoj osobi: povjesnik koji je bio svjestan svih razdora i nejedinstva u prošlosti, čitač učinjenih pogrešaka koje se ne smiju ponoviti, svjedok novije povijesti i poznavatelj tadanje vlasti, poznavatelj osoba i odnosa komunističkih moćnika, čovjek obaviješten o pravom stanju stvari u jugo-armiji, dakle svega što je moglo biti – i bilo je – uporabljivo u ključnom trenutku…“

– Hrvoje Hitrec, O Tuđmanu s osobnim pogledom, Zagreb 2002., HDZ, 68/9.

„U bivšem sistemu dr. Franjo Tuđman imao je položaj i mogućnost da udobno živi s privilegijama i ugledom, ali uz cijenu da bude neosjetljiv za sudbinu svoga naroda. Znanjem i iskustvom uvidio je nepravde  i svojom savješću je izabrao težak put nenasilne borbe za slobodu i povijesna prava i istinu o svom narodu. Otkrio je prave probleme, pošao je svjesno putem koji će ga voditi u progone, sve do tamnice. Nailazio je ne samo na nerazumijevanje velikih nego i na protivljenje. Dostojanstvo se velikih se upravo tako očituje da budu zaštita slabih i malih, da jamče slobodu i ostvarenje neotuđivih ljudskih i nacionalnih prava potlačenih.“

– Kardinal Franjo Kuharić: Ne malakšimo, Kana, 30/1999., br. 12, str. 12.

Jedan od oblika negiranja Tuđmanovog djela jeste izdašno financiranje onih koji najvulgarnije govore o HRVATSKOM predsjedniku. Kao oni slave Tuđmana, a koaliraju s Pupovcem i daju silne novce njegovim Novostima.

Zašto?

Pa pogledajte u tom tekstu gđe Benčik iz prošle godine što piše o jednom njihovom novinaru. Naime u tekstu postoje i dio:

I na kraju što o Dr. Tuđmanu pišu  „titovi pioniri“

„Tuđman je bio govnar i neostvareni diktator.“

Viktor Ivančić– Viktor Ivančić 26.3.2012. u 09:37

Dobio je nagradu “Duško Kondor”, koju dodjeljuje sarajevska nevladina organizacije “Gariwo” za afirmaciju građanske hrabrosti. Radi se o jednoj u nizu međunarodnih nagrada koje je dobio za novinarski rad u proteklih tridesetak godina.

Da nije jadno i bjedno  bilo bi smješno. Dobitnik „međunarodnih nagrada“ iz bivše Jugoslavije., koje si međusobno dijele  kao međunarodne nagrade, od onih koji su još uvijek na titovom putu, koji se čvrsto drže “druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrećemo“ I od tuda neviđena mržnja prema dr. Tuđmanu, jer je „skrenuo“ sa titova puta i pobijedio titovu Jugoslaviju.

„Zasad se u Novostima osjećam vrlo komotno. Novosti su svakako, bez obzira na „manjinski“ predznak u zaglavlju, danas najrelevantniji politički tjednik u Hrvatskoj. Ne osjećam se ni ugroženim ni zakinutim po pitanju izbora, makar je točno da me neki „mainstream“ mediji ne bi rado objavljivali, niti bih ja za njih pisao“

Ahaha, moram se i nasmijati, pa naravno niti jedan drugi medij ne bi plaćao za primitivne, huškačke i licemjerne tekstove, ali Novosti se obilno financiraju iz Proračuna RH, po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i tu se doista lijepo osjeća komotno kada ga svi mi plaćamo.

Životno (ne) djelo Viktora Ivančića je ogromna mržnja prema dr. Tuđmanu i Republici Hrvatskoj, a koliko ta mržnja još uvijek 23 godine nakon Tuđmanove  smrti vlada njime pokazao je tekstom o njegovoj grobnici u kojoj mu se pridružila nedavno preminula supruga Ankica.

„Za one što će požuriti s optužbom da sam bešćutni gad lišen minimuma pijeteta moram dodati kako je zajednički boravak dvaju supružnika u grobnim odajama jedini uistinu ljudski element ove priče. Ne radi se o tome da Ankici Tuđman nije mjesto uz pokojnoga muža, nego da Franji Tuđmanu nije mjesto uz Krista Kralja, a ako je ipak završio uz Krista Kralja, onda je to zoran prikaz groteskne naravi njegova državotvornog projekta, pobjednički bofl nacionalne megalomanije koju je sȃm svesrdno poticao i kojoj se zdušno odavala njegova familija. Pa je tako, u doigravanju, i zaslužna udovica završila uz Krista Kralja, kako onoga s unutrašnje, tako i onoga s vanjske strane ploče.“

https://www.portalnovosti.com/grobnica-na-kraju-grada

Pa doista i je gad, gad ispunjen mržnjom prema dr. Tuđmanu i državi Hrvatskoj! Gad koji svojim tekstovima samo raspiruje i potiče mržnju. I ne samo on, on je samo primjer; pored njega su Boris Dežulović, Marjan Vogrinec, Miljenko Jergović, Gordan Duhaček, Armando Černjul i  još  nekoliko istaknutih titovih  pionira, tito- jugenda i titovih balila…

Kažeš za osnivača HDZ-a da je govnar, a onda su novine i preko njih i sam Ti debelo nagrađen od stranke na vlasti koji su sretni da netko drugi kažu a ne oni tako nešto, zar ne?

Zapravo gđa Benčik je naslov dala po Ivi Drobilici, pa je prvo citirala njegovu izjavu uz komentar i sliku:

Ivo Goldstein je među gorljivim detuđmanizatorima. Kao veleposlanik Republike Hrvatske u Parizu držao je titovu sliku na kaminu.

 

Stranka koju je osnovao Franjo Tuđman ne može reći da je njihov predsjednik JB Tito, pa je lijepo podržavati takvog veleposlanika. Naravno ne tako očito kao što to može Predsjednik države, zar ne?

Sjetimo se da ga je poslije neizbora u HAZU poslan na to mjesto odakle je slika na kaminu.

A Plenković ga je izabrao za člana one svoje komisije kojoj je zvijezda petokraka kojom je rušen Vukovar dobra, a ZDS kojim je branjen Vukovar loša. A onda im je loš i HOS…

Naravno znanstvene reference Iva Drobilice su sjajne.

  1. Mentor prof. Brandt ga je uhvatio u lažima koje je objavljivao kao istinu (izmišljao i povijesna vrela i autore) pa nije mogao doktorirati u Zagrebu
  2. Tata mu je postao Predsjednik Jevrejskih opština u Beogradu, pa je sinek doktorirao u Beogradu (objavi doktorat kao knjigu pa je i ona osporena)
  3. Kada je tata postao posebni savjetnik Predsjednika Vlade RH postao je kandirat za redovitog člana HAZU i na Izbornoj Skupštini dobio najmanje glasova u povijesti Akademije.

Zato sam zamolio gđu Lili da mi pošalje link za članak

IVO GOLDSTEIN ZA GLOBUS

POVIJEST IZMEĐU ISTINE I KULTA: ZAŠTO FRANJO TUĐMAN IPAK NIJE HRVATSKI NACIONALNI VELIKAN

Bio je ključna osoba u stvaranju hrvatske države, ali izabrao je nacionalizam, razvijao je kult države i pronosio je govor mržnje…

Globus – Povijest između istine i kulta: Zašto Franjo Tuđman ipak nije hrvatski nacionalni velikan (jutarnji.hr)

Naravno poslije tekstova o Ivu Goldsteinu dvojice od osnivača Hrvatskog domoljubnog zbor “Franjo Tuđman” prof. dr. sc. Andruje Hebranga:

HEBRANG: GOLDSTEIN JE DILETANT, ISTINA O JASENOVCU JE POD ZEMLJOM, I NIJE JU TEŠKO OTKOPATI I DOKAZATI

https://kamenjar.com/hebrang-o-goldsteinovim-izjavama-jedina-drobilica-je-on-jer-drobi-takve-gluposti-da-je-to-neprobavljivo/

i prof. dr. sc. Josipa Jurčevića:

JURČEVIĆ ZA DIREKTNO: GOLDSTEINA NE TREBA SMATRATI ZNANSTVENIKOM, TOLIKO SE PUTA BLAMIRAO, OD DROBILICE DO DRUGIH IRACIONALNIH STAJALIŠTA

https://direktno.hr/direkt/jurcevic-za-direktno-goldsteina-ne-treba-smatrati-znanstvenikom-toliko-se-puta-blamirao-od-drobilice-do-drugih-iracionalnih-stajalista-278357/

s dr. Goldsteinom se čovjek može samo šaliti. Uostalom po svom čuvenom pronalasku dobio je i ime IVO DROBLILICA.

Zato se meni iz tog veleumovanja Iva Drobilice posebno dopao dio kad on ‘kritizira’ HRVATSKOG predsjednika:

Umjesto da potiče prosvijećenost dopuštao je primitivizam („kila mozga dvije marke“). Umjesto otvorenosti propagirao je malograđansku uskogrudnost. Umjesto slobode govora pronosio je govor mržnje.

Nije rijetko da ljudi govoreći o drugima, zapravo govore o sebi samima. Tako ove dvije rečenice sjajno opisuju upravo Iva Drobilicu.

PRIMITIVIZAM

Ivo Drobilica je pokazao kako izgleda kad nisi primitivac:

O Goldsteinovom ponašanju koje je suprotno ponašanju primitivaca pisao je i njegov kolega dr. sc. Vladimir Geiger kada je ovaj objavio članak Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008 Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 05. 2009.  (Goldsteineov kompendij neznanja, Hrvatsko slovo, 4. lipnja 2010.):

Nakon što sam napisao osvrt na njegovu knjigu Hrvatska 1918 – 2008. (Vijenac, časopis za suvremenu povijest, Review of Croatian History), Goldstein mi je u lice izrekao pregršt izabranih gadosti i psovki, kako vjerojatno i nalaže njegov strukovni i društveni položaj, i ponajprije kućni odgoj. Koliko mi je poznato, nisam osamljen. Goldstein se nimalo ne libi pozivati na svoja mnogobrojna poznanstva i medijske i političke veze, a i hvaliti se svojom nezaobilaznošču i svekolikim „utjecajem“. Jednostavno rečeno, svi oni bezobraznici koji ne misle kao Goldstein ili, pak, iznose stajališta koja mu se ne sviđaju ili, još gore upozoravaju na njegove pogrješke i kritički se izjašnjavaju o njegovom radu – imat će problema. U svojoj uljuđenosti Goldstein ne bira riječi različitih, više nego li slikovitih, pogrda i prijetnji koje upućuje svima onima koji ne djeluju i misle kao on. Pitam se je li za navedeno nekoga kod nas uopće i briga?

Misle, misle. Nedugo poslije toga postao je Goldstein veleposlanik, a vidimo da i danas žele takvog veleposlanika.

Pogotovu što je on to kako izgleda ne biti primitivac pokazao nedavno:

Ivo Goldstein, hrvatski povjesničar židovskog podrijetla, sveučilišni profesor i autor više knjiga izgubio je živce zbog izjava starijeg gospodina sa štapom. A kako je to izgledalo kada su krenuli u raspravu o Srbima i četnicima zabilježila je kamera Z1 televizije za Bujicu.

https://cronika.hr/2021/06/skandal-u-novinarskom-domu-goldsteinu-popustili-zivci/

Povjesničarka DR. VLATKA VUKELIĆ to je komentirala: “To je čin agresije bez opravdanja, tako se ne ponaša jedan sveučilišni profesor!“

Možda, ali veleposlanik RH – DA.

UMJESTO SLOBODE GOVORA – GOVOR MRŽNJE

Dr. Geiger je kao što smo vidjeli govori o uljuđenom odnosu Goldsteina prema onima koji koriste govor mržnje tj. iznose stajališta koja mu se ne sviđaju ili, još gore upozoravaju na njegove pogrješke i kritički se izjašnjavaju o njegovom radu. Metoda obrane slobode govora prema takvima su tužbe za duševne boli. Od spomenutih članova udruge Hrvatski domoljubni zbor “Franjo Tuđman“ koliko je meni poznato do sada je tužio Željka Olujića i mene.

Svjedoci u tužbi protiv mene bile su mu supruga i kćerka. Evo njihovog svjedočenja:

Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.

Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.

Iz iskaza svjedokinja i tužitelja proizlazi da je tužitelj vrlo emotivno doživio tuženikove tvrdnje, da ga je to uzrujalo i da mu je pozlilo. Tužitelj je javna osoba i time mora imati viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego prosječni građanin, ali u ovom slučaju se nije radilo o kritici u odnosu na njegovo djelovanje, već su se iznijele neistinite činjenične tvrdnje, a to prelazi stupanj tolerancije koju bi inače tužitelj trebao pretrpjeti. Nije sporno da je tužitelj i ranije doživljavao neugodnosti i negativne komentare, ali to ne umanjuje štetnu radnju tuženika niti posljedice te radnje. …..

Vjerovali ili ne tužio me je zbog moje knjige:

  1. Pečarić,Druker /Predsjednik o Puhovskom, Portal dragovoljac.com, 2020.:

http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf

Drugim riječima, nije imao takvih boli kada sam pisao knjige o njegovim glupostima, kada ga nisu izabrali u HAZU, ali jest zbog knjige o Puhovskom.

Zato treba ponoviti:

Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija.

Kako se radi o prvostupanjskoj presudi treba čekati kraj procesa, ali sigurno ta priča zaslužuje posebnu knjigu, zar ne?

Josip Pečarić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika