Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Iznenadio me  tekst objavljen na portalu narod.hr: TKO JE VINKO FILIPOVIĆ, V.D. RAVNATELJ NCVVO-A KOJI JE PODRŽAVAO NAMETANJE SDP-OVOG SPOLNOG ODGOJA U ŠKOLE?

https://narod.hr/hrvatska/tko-je-vinko-filipovic-v-d-ravnatelj-ncvvo-a-koji-je-podrzavao-nametanje-sdp-ovog-spolnog-odgoja-u-skole

Tekst nas upoznaje s Vinkom Filipovićem v.d. ravnateljom Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji će se od sada brinuti o državnoj maturi, maturantima i ispitima:

Bivši je ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje. Na toj je funkciji bio od 1. studenoga 2004. do 20. veljače 2015. Na čelu Agencije bio je i za vrijeme SDP-ovog ministra Željka Jovanovića te je pokušavao nametnuti uvođenje nestručnog i ideološki obojenog zdravstvenog odgoja u sve škole u Hrvatskoj – što njemu i SDP-ovom Jovanoviću nije pošlo za rukom. Mediji su i tada, kao i kod slučaja Obiteljskog zakona već napali predloženu odredbu prema kojoj će roditelji moći birati alternativu za kurikule, poput građanskog odgoja i zdravstvenog odgoja, koji utječu na formiranje stavova.

Međutim, u tom tekstu nije uopće pomenuto ono što je najvažnije za sadašnju Četničku koaliciju na vlasti u RH, a to je dokazivanje genocidnosti hrvatskog naroda. Tu su zasluge Vinka Filipovića doista velike. Naime on je u svojstvu ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje 2006. i 2007. godine pokušao dovesti beogradskog profesora dr. sc. Vasilija Krestića,  jednog od tvoraca Memoranduma SANU i tvorca sintagme o Hrvatima kao genocidnom narodu, da održi predavanje i tako pomogne u stručnom osposobljavanju hrvatskih nastavnika.

 

Jesmo li što naučili iz slučaja Krestić?

 

MJERODAVNE USTANOVE I DALJE ŠUTE

 

Je li se u HAZU dogodila Tuđmanova pomirba – zapitao se akademik Josip Pečarić u povodu Izjave koju su potpisali akademici različitih svjetonazora i političkih opcija, te tako spriječili da velikosrbin Vasilije Krestić, uz pomoć neodgovornih hrvatskih ustanova, po drugi put pregazi Vukovar. Krestić demantira Izjavu, a naše mjerodavne ustanove – uvukle su se u puževu kućicu. Do nove prilike?

 

Odavno već nije tako što izazvalo opće odobravanje hrvatske javnosti kao «Izjava» koju je 18 hrvatskih akademika uputilo u ponedjeljak 7. siječnja Hini: «Prema Katalogu stručnog osposobljavanja nastavnika za 2007. godinu, koji je donijela Agencija za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske, s potpisom ravnatelja Agencije Vinka Filipovića, predviđeno je 10. siječnja predavanje dr. sc. Vasilija Krestića “Historija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji” u Vukovaru (isto predavanje prema Katalogu stručnog osposobljavanja nastavnika za 2006. godinu bilo je predviđeno za 15. rujna 2006. godine). Smatramo da je neprimjereno, što više i neuljudno da u Vukovar dolazi predavati čovjek koji kao jedan od tvoraca Memoranduma SANU i tvorac sintagme o Hrvatima kao genocidnom narodu nosi veliki dio krivice za sve što se dogodilo u Hrvatskom domovinskom ratu i posebice u Vukovaru. To je neviđen postupak jednoga srpskog akademika i onih koji to predavanje organiziraju.» Evo dva moja teksta o tome:

 

SANU je most razdvajanja

Istog dana o samom slučaju opširno je izvijestila Nova TV u svom Dnevniku, dok ostale TV kuće to nisu učinile. Sutradan su o skandalu pisale sve novine. Tako «Glas Slavonije» donosi tekst «Nakon izjave 18 akademika HAZU, u posljednji trenutak spriječen sramotan nastup na nastavničkom seminaru – Akademici spriječili predavanje velikosrpskog ideologa u Vukovaru» u kome piše kako je Vinko Filipović kazao da je u petak navečer Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta upozorilo Agenciju na slučaj. Krivac je Borislav Đekić. katalog je stavljen izvan snage, umjesto Vasilija Krestića predavanje će održati povjesničar prof. dr. Drago Roksandić, a kazao je da će se poduzeti mjere radi utvrđivanja odgovornosti.

Slična su izvješća u svim dnevnim novinama. «Jutarnji list» navodi i djelić moje izjave kako «akademici najavljeni Krestićev dolazak u Hrvatsku nisu mogli prešutjeti iz dva ključna razloga. – Memorandum SANU bio je ideološka podloga za agresiju na Hrvatsku, a njegova sintagma o Hrvatima kao genocidnom narodu bila je ideološka osnova za svako negiranje hrvatske državnosti i hrvatske države.»

Na HTV-u se o tome govorilo 8. siječnja u emisiji «Radni ručak», kada smo bili gosti  Filipović i ja. Zanimljivo je kako g. Filipović nije znao za činjenicu da je isto predavanje trebalo biti održano – kako to stoji u Izjavi – prošle godine i to s nadnaslovom «Mostovi koji nas spajaju». Upozorio sam i na činjenicu da se u tim katalozima ne predviđa predavanje o stradanjima Hrvata u Hrvatskom domovinskom ratu, tj. neće biti ni riječi o Vukovaru, Škabrnji, Dubrovniku, ali hoće o stradanjima u Jasenovcu i to – vjerojatno – samo ona do 1945 g., dok o onima poslije završetka Drugog svjetskog rata neće biti nikakvih predavanja.

(Napomenut ću da je preko 800 kataloga za 2007.g. poslano školama iako u zaključku jednog recenzenta stoji: «Predloženi Katalog je stručno-metodički neprihvatljiv, a financijski neopravdan. Treba ga izraditi ponovno uz sudjelovanje Ministarstva i uspješnih praktičara i kreatora HNOS-a.» A ni druge nisu bile mnogo bolje.) U svim novinama dane su i izjave pojedinih povjesničara, u «Večernjem listu» Josipa Jurčevića i Dušana Bilandžića, u «Glasu Slavonije» i «Novom listu» potpisnika «Izjave» Petra Strčića.

 

Očekivana Krestićeva reakcija

Navode se i razne Krestićeve izjave koje potvrđuju ono što su rekli akademici. Javnost nije još upoznata kakve su sankcije poduzete za odgovorne. Od početka postoji želja da se slučaj zataška. Ljudi nas pitaju jesu li i akademici digli ruke od svega? Potpisnici «Izjave» su razmišljali trebaju li javno upitati što su nadležni poduzeli. Zgodna prigoda bila je to što je odgovorne još više optužio sam Krestić. Postojao je i nacrt: «Prema Tanjugu akademik Vaslije Krestić ‘energično je demantirao da postoji bilo kakav aranžman da u Vukovaru održi predavanje o historiji Srba u Hrvatskoj i Slavoniji i ‘s prezirom’ je odbacio insinuacije hrvatskih akademika u vezi sa tim’. Krestić kaže: ‘Dužan sam obavijestiti da nikakve aranžmane u vezi s tim predavanjem ja nemam. O takvom predavanju sa mnom nitko s današnjeg područja Hrvatske nikad nije vodio bilo kakav razgovor.’

Neobično je da netko tko je akademik navođenje dokumenata naziva insinuacijama (Katalozi stručnog osposobljavanja Agencije za odgoj i obrazovanje nastavnika Republike Hrvatske za 2006. i 2007. godinu, s potpisom ravnatelja Vinka Filipovića). Ujedno pozivamo nadležne da objave dokumentaciju koja potvrđuje da je Vasilije Krestić zaista bio službeno predviđen kao predavač u Vukovaru.

 

Potpisnici Izjave

Prema Tanjugovim izvješćima Izjavu je potpisalo 18 hrvatskih akademika, ‘poznatih po nacionalističkim stavovima’. Umjesto komentara navodimo da su do sada ‘Izjavu’ potpisali  Ivan Aralica, Smiljko Ašperger, Hrvoje Babić, Stjepan Babić, Slaven Barišić, Rafo Bogišić, Žarko Dadić, Stjepan Damjanović, Marin Hraste, Sibila Jelaska, Dubravko Jelčić, Boris Kamenar, Andrija Kaštelan, Ivica Kostović, Željko Kućan, Ivan Kušan, Lujo Margetić, Slavko Matić, Slobodan Novak, Vladimir Paar, Josip Pečarić, Stanko Popović, Tomislav Raukar, Željko Reiner,  Daniel Rukavina, Vlatko Silobrčić, Nikša Stančić, Petar Strčić, Dionis Sunko, Ivo Šlaus, Josip Tišljar i Nenad Trinajstić; dakle nas 32 redovita člana HAZU svih političkih nazora. Za razliku od akademika Vasilija Krestića i Tanjuga mi domoljublje razlikujemo od agresivnog nacionalizma.»

Međutim, vjerojatno bi se takvo «Priopćenje» shvatilo kao naše komentiranje tvrdnji TANJUG-a i Krestića. A komentirati njih je zaista nepotrebno, zar ne? No, Krestićeva izjava je prenesena u hrvatskim novinama. Zato javnost treba doznati tko je tu govorio istinu, a tko nije. Radi li se o nesposobnosti ili zlonamjernosti? Nadležni još šute! Dokle? Znakovito je ipak da su «Izjavu» potpisali akademici često i izrazito suprotstavljenih političkih nazora. Je li se u HAZU dogodila Tuđmanova pomirba?

 

Učiniti korak dalje

U svezi s tim treba spomenuti izvrstan tekst Milana Ivkošića «Krestić je obična srpska pojava» u kome piše: »Gospodo hrvatski akademici, oprostite, ali u Srbiji je četništvo službeno rehabilitirano. Jedan od najžešćih zagovornika četnika Vuk Drašković službeno je bio najdjelatniji u organizaciji spektakularnog Sanaderova posjeta Srbiji. I Mesić i Sanader neprekidno ističu izvrsne odnose s takvom Srbijom. Kod Aleksandra Stankovića u “Nedjeljom u dva” na HTV-u gostovao je Miloševićev ministar informiranja Aleksandar Tijanić i promicao četništvo pred milijunskim hrvatskim gledateljstvom, i tako dalje. Čemu onda tolika povika na Krestića kad je on iz prijateljske nam zemlje u kojoj su njegova stajališta normalna pojava kao što je normalno da u njoj nekažnjeno žive glavni pokretači agresije na Hrvatsku?»

Da, Ivkošić nas s pravom upozorava da je do nečega kao što je «Izjava» trebalo doći znatno ranije. To zajedništvo ništa ne znači ako se ne krene korak dalje. Velikosrpska ideologija je donijela toliko zla na ovim prostorima, a danas se u Haagu sudi onima koji su se tom zlu suprotstavili. I pobijedili ga. Za to su proglašeni «zločinačkom organizacijom», a sama pobjeda nad genocidnom politikom «zločinačkim pothvatom». Optužnice zajednički pišu agresori i oni koji su im pomagali bilo neizravno, bilo izravno. Jesmo li naučili da bi upravo Akademija i akademici trebali govoriti o tome? Krestić sa svojom ideologijom nije uspio pobijediti hrvatski narod, a takva sramotna suđenja hrvatskim junacima oduzimaju mu ponos i dostojanstvo. A narod bez ponosa i dostojanstva – što je to? Jesmo li to naučili?

 

 

Podsjetnik: Velikosrpsko ludilo ili idiotizam?

 

Akademik SANU Vasilije Krestić zadužen za hrvatsku povijest: «Po mome dubokom uvjerenju, zajednički život je nemoguć… I bilo bi dobro i za hrvatski i za srpski narod kada bi se našla neka međa. Teško je da prognoziramo u ovom času, ali sam uvjeren da ako to tako ne rešimo imaćemo permanentan rat… Znate, to je ono pitanje odnosa ‘urbanih’ i ‘ruralnih’ Srba. Ja sam oduvek smatrao da je vrlo važno da, ako već ne možemo zajednički da živimo, izdvojimo delove u kojima je srpsko stanovništvo većinsko. Time se može rešiti i pitanje ‘urbanih’ Srba, ‘Urbani’ Srbi, ako ostanu u Hrvatskoj ovakvoj kakva je, nedemokratskoj, ili će postati Hrvati ili će morati otići iz gradova, što se delimično već dešava… Postavlja se pitanje možemo li mi uopšte razgovarati o nečemu drugom. Šta će reći taj narod tamo kojem prete uništavanje i iseljavanje? Oni jednostavno ne mogu da prihvate drugo rešenje. Ja znam da je svaka pomisao na rat gotovo idiotska, ali taj narod je ugrožen, njemu su potrebne veće garantije od onih koje mu se nude u Hagu» («Nin», 1. listopada 1991.; vidi: Nenad Piskač: Nebeska Srbija u Hrvatskoj, str. 222).

«Izgledalo je kao da i SPC očekuje ostvarenje ideje akademika Krestića da ‘urbani’ Srbi pređu u delove Hrvatske u kojima je srpsko stanovništvo većinsko, tj. u RSK. Ili, kako je to Dobrica Ćosić malo drugačije rekao, da izvrše ‘planska preseljenja i razmena stanovništva’» (Milorad Tomanić).

 

«Hrvatsko slovo, 2. veljače 2007.

NEOBJAVLJENO PISMO “VEČERNJEM LISTU”

 

Poznati kolumnist «Večernjeg lista» Milan Ivkošić je u pravu kada spočitava nama potpisnicima «Izjave» povodom planiranog gostovanja akademika Vasilija Krestića u Vukovaru: «Čemu onda tolika povika na Krestića kad je on iz prijateljske nam zemlje u kojoj su njegova stajališta normalna pojava kao što je normalno da u njoj nekažnjeno žive glavni pokretači agresije na Hrvatsku?» Zapravo, Ivkošić navodi niz primjera iz kojih je razvidno da su mnogi slični Krestiću već gostovali u Hrvatskoj ili na benevolentan odnos hrvatskih vlasti u takvim slučajevima. I doista, takav odnos hrvatskih vlasti očit je i u ovom slučaju. Naime, iako je najavljeno utvrđivanje odgovornosti u «slučaju Krestić» o tome javnost ne zna još ništa.

Je li moguće da će to tako i završiti? Nas potpisnike svaki dan građani  pitaju o tome. Kako i ne bi kada dobro znaju da je Memorandum SANU, čiji je jedan od autora Krestić, bio ideološka podloga za agresiju na Hrvatsku, a Krestićeva sintagma o Hrvatima kao genocidnom narodu je ideološka osnova za svako negiranje hrvatske državnosti i hrvatske države.

A treba naglasiti da se to predavanje predviđalo i u Katalogu Agencije za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske s potpisom ravnatelja Vinka Filipovića, za 2006. i za 2007. godinu! Dakle, nešto što je itekako trebalo biti primijećeno na višim razinama odlučivanja! Je li moguće da ravnatelj Agencije dvije godine za redom nije znao što potpisuje? To pitanje je posebno potaknuo sam Krestić svojom tvrdnjom danom TANJUG-u:

“Dužan sam da obavestim da nikakve aranžmane u vezi s tim predavanjem ja nemam. O takvom predavanju sa mnom niko sa današnjeg područja Hrvatske nikad nije vodio bilo kakav razgovor”.

«Današnje područje Hrvatske»!? Ovo doista ne treba komentirati. Pa radi se o Krestiću, zar ne?

Međutim hrvatska javnost treba doznati radi li se o Krestićevoj neistini u svezi s njegovim angažiranjem i nesposobnosti odgovornih u Hrvatskoj ili samo o zlonamjernosti odgovornih u Hrvatskoj. Ma koliko god benevolentan odnos hrvatskih vlasti prema velikosrpskoj ideologiji bio!

*Oba teksta su objavljena u mojoj knjizi Za hrvatske vrednote, Zagreb, 2007.

Akademik Josip Pečarić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika