Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Bliži nam se 100. obljetnica rođenja HRVATSKOG predsjednika akademika Franje Tuđmana. U jučerašnjoj „Bujici“ gostovao je Antun Mateš član Inicijalnog kruga za organiziranje proslave tog velikog jubileja za hrvatski narod TUĐMAN 100.

Naravno mnogi su se nadali da će taj datum obilježiti HDZ koja je danas lijeva stranka kojoj je stvarni vođa Milorad Pupovac kada su u pitanju ideološka pitanja. Drugim riječima sve bi bilo kao i s drugim velikim jubilejima važnim za stvaranje hrvatske države: Kao i kod izbora pred izbore se veliča Tuđman, a između izbora se radi kako Pupovac kaže.

Zahvaljujući Stjepanu Tuđmanu to se neće dogoditi s ovom obljetnicom i čast mi je što me je on pozvao u Inicijalni krug što se moglo vidjeti i u „Bujici“:

https://www.youtube.com/watch?v=r-OZr4ENd1g

U „Bujici“ su dane i izjave Stjepana Tuđmana koje su dane i u naslovima tekstova oko proslave TUĐMAN 100:

https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/hrvatska/4192768/stjepan-tudjman-mimo-hdz-a-organizira-proslavu-100-godina-od-rodjenja-oca-franje-plenkovic-nema-veze-s-mojim-ocem/

https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/tudmanov-stoti-rodendan-imat-ce-dvije-konkurentske-proslave-njegov-sin-licemjerno-je-da-hdz-uopce-to-slavi/

Mateš me je u emisiji podsjetio i na moju knjigu: Za hrvatsku Hrvatsku, Element, Zagreb, 2001. kojoj su predgovore napisali dva hrvatska velikana koji nisu više s nama: prof. Dr. Sc. Miroslav Tuđman („Za hrvatsku Hrvatsku: od mita do istine”) i akademik Dubravko Jelćić („Imperativ trenutka”).

Zašto?

Mateš je kao pravaš objašnjavao zašto je za njega Tuđman Otac hrvatske države. A na početku te moje knjige je posveta:

Uspomeni na dr. Franja Tuđmana

Oca hrvatske države

Zato ću ovaj tekst završiti s Proslovom te knjige:

       U povodu smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana učiteljica je dala učenicima drugog razreda osnovne škole u Splitu sastav s temom o pokojnom Predsjedniku. Učenica Ana napisala je samo jednu jedinu rečenicu koja je glasila: “Dr. Franjo Tuđman bio je prvi predsjednik Republike Hrvatske!” Pregledavajući radove djece tijekom samog pisanja sastava, učiteljica je upozorila malu Anu da napiše još nešto. Sugerirala je da ćemo uskoro imati izbore i dobiti novog predsjednika i tako… Ana je pogledala učiteljicu i rekla: “Što će nam drugi predsjednik kad nam je Franjo Tuđman dao sve?”. Nastavnici je samo preostalo kazati: “Dobro, Ana, dosta je ta jedna rečenica”.

      Iako je neposredno nakon smrti Oca hrvatske države dr. Franje Tuđmana u Hrvatskoj došlo do velikog zaokreta od Tuđmanove hrvatske Hrvatske ka “Europskoj” Hrvatskoj, naslov ove knjige i daje zalaganje za onu prvu hrvatsku Hrvatsku – Hrvatsku bez podaništva prema drugima, Hrvatsku uspravnu i gordu. Očito mala Ana znala je mnogo više od mnogih u Hrvatskoj. Znala je Ana, a znao je i Henry Kissinger koji je pisao Predsjedniku Tuđmanu:

     “G. Predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilnu interpretaciju vaših zasluga za vaš narod. To će učiniti tek buduća pokoljenja. Ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.”

     U stvari u knjizi je dan izbor objavljenih tekstova i intervjua. Vjerujem da oni doista ocrtavaju zalaganje za takvu – hrvatsku Hrvatsku. U većem dijelu knjige dani su tekstovi koji su neposredno vezani uz borbu za hrvatsku državu i samu njenu opstojnost, dok je na kraju dan izbor tekstova oko Jasenovačkog mita – mita koji su prije svega Srbi, ali i komunisti i mnogi svjetski moćnici koristili da se kroz navodnu genocidnost hrvatskog naroda disciplinira neposlušne Hrvate koji su željeli neovisnu državu. Poznato je da je upravo dr. Tuđman prvi razobličio taj mit pa je srpski ‘povjesničar’ dr. Milan Bulajić svojevremeno uzvratio s “Tuđmanovim Jasenovačkim mitom”. Pojavom knjige “Srpski mit o Jasenovcu”, kao i niza tekstova koji su dani u ovoj knjizi, dr. Bulajić je bio prisiljen na uzmak – na dokazivanje kako Srpski mit o Jasenovcu nije srpski mit.

      Nisam nikada osobno upoznao dr. Franja Tuđmana. Dakle, tekstovi su nastajali samo kao rezultat vlastitih prosudbi o onome što se događa ili piše.  Boraveći često među Hrvatima Australije postavljao sam sam sebi pitanje: Zašto je to i to uradio dr. Tuđman? Odgovor koji bih dao sam sebi davao bih i njima, bilo u osobnim kontaktima, bilo na hrvatskim radio programima. Čini se da sam u tome bio uspješan sudeći po jednom događaju iz Melbournea 1995. godine. Naime, dan nakon Tuđmanovog posjeta bio sam gost na jednoj zabavi u Hrvatskom katoličkom centru “Sv. Leopold Bogdan Mandić” u Sunshineu (Melbourne). Kada me je ugledala žena jednog našeg konzula rekla mi je:

– “Profesore, nisam znala da ste ponovo u Australiji, a baš sam se sinoć Vas sjetila.”

– “Kojim dobrom”, upitao sam je.

– “Znate sinoć poslije večere Predsjednik je ostao sa manjom skupinom naših ljudi i u povjerenju nam je pričao o političkoj situaciji na onim našim prostorima. I tada sam se sjetila Vas. Znate, pričao nam je – u povjerenju – sve ono što ste nam Vi objašnjavali prošle godine na radiju.”

Djevojčica iz Splita je mnogo inteligentnija od sadašnjih HDZ-ovaca koji odgovaraju Stjepanu Tuđmanu:

LEĐA MU DRŽI NJIHOV DISIDENT, ZNA SE I ŠTO SPREMAJU, A IZ SREDIŠNJICE ODGOVARAJU: ‘PLENKOVIĆEVA VLADA JE NA TUĐMANOVOM PUTU’

Oni jadničci ne znaju da je Stjepan Tuđman bio jedan od pedesetorice osnivača HDZ-a i da ih je on napustio pa je i on disident. Strašno je to kad disidenta detuđmaniziranog HDZ-a (Mateš ih je nazvao Jugoslavenska demokratska zajednica) podržava disident detuđmaniziranog HDZ-a. Čovjek se mora smijati takvim budalaštinama, zar ne?

Josip Pečarić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika