By Koliko još treba srozati standard umirovljenika da bi se nešto promijenilo? Zašto oni koji su radili najviše danas imaju najmanje? Tko je dopustio da mirovine sve većeg broja umirovljenika ne pokriva ni osnovne troškove?
Za više od milijun umirovljenika dobro je poznata činjenica kako prosječna mirovina u Hrvatskoj već odavno ne prati troškove života. To nije samo pitanje dojma niti subjektivnog osjećaja, to je mjerljiva i svakodnevno vidljiva činjenica. Cijene hrane, lijekova i energenata kontinuirano rastu, dok mirovine svakim usklađenjem sve više zaostaju. Razlika između prihoda i stvarnih troškova života sve je veća, a teret tog raskoraka najviše osjećaju upravo oni koji imaju najmanje mogućnosti prilagodbe, umirovljenici.
Svaki odlazak u trgovinu, svaka uplatnica, baš kao i svaki kućni budžet, potvrđuju istu stvar, standard se čak ni ne održava, upravo suprotno, postupno se urušava. Kada mirovina više ne može pokriti osnovne životne potrebe, tada više ne govorimo o kvaliteti života, nego o preživljavanju. To nije razina sigurnosti koju bi trebalo osigurati društvo onima koji su desetljećima radili i doprinosili njegovu razvoju, to se za sve više umirovljenika pretvara doslovno u svakodnevnu borbu za golo preživljavanje.
U takvim okolnostima nužno je postaviti jasno pitanje odgovornosti, zašto sustav ne štiti one koji su ga stvarali? Zašto se upravo na umirovljenicima najčešće, ili bolje kazati u pravilu, prelama teret svih kriza i ekonomskih prilagodbi? Odgovor na to pitanje nije jednoznačan niti jednostavan, ali je potpuno jasno da je posljedica dugogodišnjih loših političkih odluka koje nisu dovoljno uvažavale odnos između rada, doprinosa i prava na dostojanstvenu mirovinu.
BUZ upozorava da bez pravednijeg modela izračuna, potom posebno usklađivanja mirovina u potpunosti sa realnim troškovima života, te bez jasnog vrednovanja ukupnog radnog staža, negativni trendovi neće stati. Naprotiv, postoji realna opasnost da će se razlika između potreba i mogućnosti dodatno produbljivati.
Rješenje zahtijeva političku odgovornost i spremnost na donošenje odluka koje nadilaze kratkoročne interese, posebno one koji su isključivo vezani uz zadržavanje na vlasti pod svaku cijenu. Mirovina ne smije biti tretirana kao socijalna kategorija, već kao zarađeno pravo koje proizlazi iz godina rada, doprinosa i odricanja.
Samo takav pristup može vratiti povjerenje u sustav i osigurati dugoročnu stabilnost.
U Zagrebu, 25. 04. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
