By „SUROGATSTVO – EKSPLOATACIJA ŽENA I TRGOVINA DJECOM“.
Uvodničari su bili su bili prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac, sa Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Bernard Garcia Larridon, koordinator Deklaracije iz Casablance i Olivia Maurel, glasnogovornica Deklaracije iz Casablance; žena rođena od strane surogat majke.
U svom uvodu zastupnica Hrvatskih suverenista Vesna Vučemilović istaknula je da:
“Surogat majčinstvo definiramo kao majčinstvo po dogovoru, često podržano pravnim sporazumom, prema kojem žena (surogat majka) pristaje roditi dijete za drugu osobu ili osobe. Na početku ću ustvrditi da je na sreću surogat majčinstvo u Hrvatskoj zakonom zabranjeno, ali nažalost postoje države koje ga ne zabranjuju. Iako se smatra da bi surogat majčinstvo trebalo biti čin koji se izvodi zbog altruizma, a ne financijske pomoći, tomu je rijetko tako. Postoji visoka cijena surogat majčinstva, odnosno operativne agencije ostvaruju veliku zaradu. Pristup surogat majkama nude specijalizirane agencije koje “iznajmljuju tijela” žena za majčinstvo. Dakle, da bi netko došao do surogat majke mora biti spreman na izdvajanje poprilično velikog iznosa. Velik problem surogat majčinstva je i taj što se zbog zabrane u mnogim zemljama zapadnog svijeta, koriste žene iz slabije razvijenih zemalja. U nekim siromašnim mjestima te u zemljama trećeg svijeta, ovo je jedan od načina stjecanja financijske dobiti.
Usprkos navedenome, postoje bioetičari koji smatraju kako je pitanje surogat majčinstva pravo odabira svake žene, u prvom redu surogata, a zatim i majke koja odabire takav način potpomognute oplodnje. Oni tvrde kako ne postoje nikakve etičke zapreke da se surogat ne izvede dok god nitko na ništa nije prisiljen. Međutim, a vjerujem da ćemo o tome danas i govoriti, mislim da žena koja pristane biti surogatom nije ni blizu svjesna činjenice da će joj odmah po rođenju oduzeti dijete koje je pod srcem nosila devet mjeseci i da s njim više nikada neće biti u kontaktu, niti polagati pravo zvati se njegovom majkom. To možda nije klasičan način prisile o kojemu razmišljamo kada netko izgovori riječ “prisila”, ali sigurna sam da nema financijske zadovoljštine koja će kod surogat majki zamijeniti osjećaj majčinstva prema djetetu koje je rodila, a koje ne smije smatrati svojim. Ako to nije “prisila”, onda moramo naći adekvatan naziv za taj čin, jer to sigurno nije “privola”.
Citirat ću dr. sc. Mirjanu Radan, specijalisticu ginekologije i opstetricije te supspecijalistice fetalne medicine i opstetricije koja je rekla: “Zamjenska majka u ovom procesu jest: objekt, incubator, robinja, iskorištena i na kraju – ostavljena.“
Istovremeno, dijete je instrumentalizirano, i postalo je objektom tržišta, a narušeni su svi očekivani međuljudski i bračni odnosi svih uključenih u proces. Zamjensko majčinstvo nije u skladu s kršćanskim i općeljudskim vrijednostima zato što razdvaja sjedinjujuću i prokreativnu dimenziju bračnog čina. Sve navedeno dovodi nas do zaključka da je Sveti Otac bio u pravu kada je ustvrdio da se radi o teškoj povredi dostojanstva žena i djece, te do tužne činjenice da se u ovim slučajevima radi o eksploataciji žena, i trgovini djecom – kako smo uostalom i nazvali današnji okrugli stol.”
