By Mislite li da je Titova masonska šumska bratija slučajno poslije Drugoga rata na Kaptolu otela Crkvi zgradu i u nju postavila kazalište “Komedija”, gotovo nasuprot Zagrebačkoj katedrali?”
Zasigurno nije, jer taj internacionalni naziv je uz ostalo imao funkciju toj ulici i prostoru s katedralom i nekoliko crkava uokolo dati konotaciju samog naziva kazališta.
Zanimljivo da je “Komedija” osim Katedrali i obližnjim crkvama, i najbliže kazalište samoj zgradi Hrvatskog Državnog Sabora, pa svjedočimo već decenijama kako se u tom Domu hrvatskog naroda događaju možda i veća djela nego u kazališnoj kući na suprotnome brijegu. Tome svjedočimo u zadnjih tridesetak godina samostalne Hrvatske, a naročito u ovoj godini kada je svjetski najizvođenija komedija “Korona” doživjela svoju praizvedbu u Hrvatskom Državnom Saboru.
Tu praizvedbu je po očekivanju podržala rijetka i probrana publika sastavljena od intelektualaca, znanstvenika svih profila, političara, većine medija, a i crkvenog vrha, ali gle čuda, – nisu joj se smijali. Očekuje se da bi “Korona,” kao djelo nastalo pod utjecajem jeftinih holivudskih komedija s kraja šezdesetih prošloga stoljeća, mogla početkom 2021.g. doživjeti vrhunac popularnosti kod nas i u svijetu.
Naime sam komad “Korona” je obična već viđena plagirana priča nalik komedijama “Svinjskoj i Ptičjoj gripi“, ali rijetke kritičare čudi kako se mali broj gore navedenih intelektualaca ne smije toj svjetskoj komediji.
Radnja tog djela počiva na sudbini jednog provincijalca koji zbog sitne krađe dospijeva u zatvor te biva okružen okorjelim ubojicama. Kako bi se poistovjetio s mračnim i opasnim tipovima u zatvoru, a potaknut strahom i sam počinje govoriti da je i on ubojica poznat u mnogim gradovima i državama diljem svijeta.
Ostaje začuđujuće, nakon gotovo godinu dana prikazivanja, kako se probrana intelektualna publika nikako ne smije ovom komičnom djelu. Posjećenost ni u svijetu, niti kod nas ne opada, a po sudu kritike izaziva najviše smijeha kod običnog naroda koji ju nikada nije imao prigode gledati, što je svojevrsni paradoks.
I tako dvorana Hrvatskog Državnog Sabora posta glavna pozornica izvođenja ove svjetske komedije gdje navedena uvažena publika bulji u tu komičnu predstavu bez trunke smijeha i hihotanja. A običan profani svijet naročito treće dobi pati zahvaljujući navedenom izostanku smijeha, vrhunskoj komediji Korona, kojoj se molim vas lijepo ti intelektualci i političari ne žele smijati.
Pa molim vas vladajući kazalištarci, kakva je to komedija koju nam nudite? I što nam želi poručiti impresario Branko Bačić? Misli li on poškakljati barem nekoga da ta vrhunska komedija doživi zaslužen smijeh u Saboru?
Ah da shvatio sam, nametnuto ozračje novonormalnog svjetskog poretka u kojem su crkve postale picerije, skladišta i disco klubovi, škole praonice mozga, bolnice opustjeli registar – centri covida 19. a svjetski parlament, i naš Državni Sabor vrhunska kazališta za birane komedije, bez trunčice istinskog smijeha.
Smiljan Strihić
