Podjeli
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    3
    Shares

Zaredale ankete o potpori strankama i državnim dužnosnicima. Vjerovati ili ne vjerovati u javno objavljeno mišljenje biračkog tijela? Kako sam skeptična i sve mi nekako pada na pamet da anketu uvijek neka stranka plaća pa se vrijedni PR stručnjaci (a ima ko vode na slapovima Krke) potrude da onome koji plaća rezultat bude po volji, ne držim do njih baš nešto naročito.
Prije neki dan i sama sam sudjelovala u telefonskoj anketi i na pitanje koje se odnosilo na lokalne izbore: u slučaju da u drugi krug uđu sadašnji gradonačelnik i kandidat SDP-a izrekla sam nešto svetogrdno za što nikad nisam mislila da ću reći: odlučila sam se za sadašnjeg gradonačelnika. Ne zbog njegovog silnog doprinosa u razvoju i životu grada, realiziranja važnih projekata ili ne znam čega pamtljivog iz njegova dva mandata. Iz jednostavnog razloga: moj gradonačelnik član je HDZ-a ali se ne ponaša kao tipični pripadnik te poštene i državotvorne stranke. Pristojan je čovjek, zna suvislo izgovoriti ono što želi reći, ne zamuckuje kao sudac Turudić i ne pljuca sugovornika dok govori. Uz njegovo ime na vežu se afere i kad pogledam kakvi sve likovi obavljaju tu funkciju diljem Hrvatske čisto mi je drago što je baš taj gospodin gradonačelnik jer se zbog njega ne moram sramiti. Doduše ima očajan tim oko sebe pa zaista izgleda i govori kao da je svjetlosnim miljama iznad svojih suradnika. Da je samostalan u njihovom izboru i da ne podiježe stranačkim pritiscima (uhljebi ovog, uhljebi onog) ništa mu se ne bi moglo prigovoriti. U neko vrijeme zlobnici su prenosili, od uha do uha nemile vijesti o njegovoj seksualnoj orijentaciji ali to mi je zanemarivo. Dok god radi i ponaša se na način da ne sramoti ni grad ni građane potpuno je svejedno s kime liježe u krevet.
E sada: zašto prednost nisam dala dala SDP-om kandidatu a to je stranka za koju redovito glasam? Čini mi se nevjerodostojnim. Ne mogu svoj glas dati osobi koja ujutro po svojoj profesiji piše prijedloge za deložaciju i sudjeluje u svojstvu opunomoćenika ovrhovoditelja na deložacijama a popodne propovijeda socijalnu pravdu i zaštitu radnika i svih građana. Ne podnosim da se netko tko želi javnu funkciju ponaša zaplotnjački i čim je zgodna prilika svom stranačkom drugu zabije nož u leđa, svom stranačkom šefu upropasti predizborni skup i učini da isti više sliči na uski krug ožalošćene familije nego na pobjednički zbor i uopće ponaša se kao da je, ne daj Bože godina gospodnja 1920. i da je na snagu stupila Obznana pa se hitro povukao u ilegalu i odatle djeluje gerilski. Ne bih se bavila prognozama ali sve mi se čini da će njegova aktivnost koja rezultira sve manjim brojem članova SDP-a u gradu učiniti da SDP-ov macho man i ne stigne do drugog kruga. Jest da je miljenik aktualnog šefa partije ali ima jedna začkoljica: ova pandemija je učinila svoje i zlehuda sudbina odvela je na onaj svijet značajan broj glasača partije. Biologija i zakoni prirode čine svoje. I da nekim čudom bude izabran moglo bi se dogoditi da barem jedan u tjednu zatvori administraciju grada za građane i da se preda svojim kulinarskim vještinama pa osobno skuha svinjske nogice i uhca za mali krug svojih podržavatelja. Hvala, ja to ne bih jela, iz razloga: za moj ukus prerijetko pere kosu. Nikako ne bih s njim sjedila za istim stolom a ako bi me ta nesreća dopala pazila bih da mi zid bude iza leđa.
Čini mi se da bilo dobro da se gospoda i drugovi na javne funkcije biraju temeljem svog imena i prezimena, svoje vjerodostojnosti, poštenja (ah, kako je to fluidan pojam) ugleda i potpore koju užiavaju u sredini koja bira. Izgleda da je jedan model izbora potrošen pa bi ministar pravosuđa i uprave mogao malo razmisliti o tome.
Anna Kowalska


Podjeli
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    3
    Shares
  •  
    3
    Shares
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika