By Nedavni dvodnevni sastanak na vrhu i gospodarski forum Triju mora u Dubrovniku je jedan presedan na tom dijelu Balkana, ili bolje rečeno jugu Europe. Novi igrač je zaigrao svoju kartu, pokazao svoje boje, a taj igrač je Republika Hrvatska (RH).
Ne samo što je RH preuzela ulogu glavnog snabdijevaća nafte i ukopljenog plina na tim prostorina nego je išla korak dalje, kako stoji u izjavi za javnost na Business wire plataformi:
“Transatlantic Investment Group najavljuje podatkovni centar i inovacijski kampus za umjetnu inteligenciju u Hrvatskoj vrijedan 50 milijardi eura — najveća investicija u povijesti Hrvatske i među najvećim privatnim američkim ulaganjima u Europi.
Pantheon Atlas LLC, transatlantska investicijska grupa, danas je najavila razvoj Pantheon AI, hiperskalnog AI podatkovnog centra i inovacijskog kampusa u Topuskom, Hrvatska, dizajniranog u skladu sa standardima NVIDIA GW-Scale AI tvornice, koji će donijeti više od 50 milijardi eura ukupnih investicija srednjoeuropskoj zemlji i postaviti je kao vodeće regionalno središte za digitalnu infrastrukturu”.
Ova investicija nije samo usmjerena na jug nego i na Središnju Europu. U tom ulagačkom planu i djelovanju nisu samo u pitanju strane nego učešće i lokalnih firmi, u izgradnji i kasnije u operativmo dijelu.
Osim ekonomskog dobitka tu je još jedan pečat, potvrda povjerenja, stranog kapitala u investiranje i razvitak u RH, kao što je već potvrđeno i u rastu državnog rejtinga. Sad se taj rejting ostvaruje, i to konkretno, na terenu sa ovom investicijskom najavom.
Možda još važniji plus za Hrvatsku je njezina geopolitička uloga na tim prostorima. Ako se vratimo unatrag u 1990ih, u vrijeme uspostave i obrane nove hrvatske države jedan od najvećih poteškoća bila je ne postojeća međunarodna podrška, nitko nije želio neovisnu hrvatsku državu.
U tom smislu, ironično, SAD su bile te koje su podržavajući unilateralnu Jugoslaviju, famozno ‘zeleno svijetlo’ Bakeru sa manje poznatim caveatom, upozorenjem, Jugoslaviji, to jest Miloševiću, da ako dođe do demokratskih promjena da se Amerika neće tome suprostaviti. Tako je i bilo.
Zašto je Jugoslavija bila toliko važna Zapadu. Još iz ranijih vremena, prije ulaska SAD u europsku politiku, u Europi su se sukobljavale dvije sile, jedna je bila Engleska a druga Prusija (Njemačka), iako kad je trebalo pobjedit Napoleona obe su se našle na istoj strani.
Englezi su bili nadmoćniji u odlučujućoj bitci na Waterloo, gdje je Wellington pobjedio Napoleona zahvaljujući ključnoj pomoći od strane pruskog generala Bluchera.
Tada Prusija još nije bila ujedinjena sa ostalim etničkim njemačkim zemljama, ali jednom kad je postala je prijetnja, konkurent, Engleskoj u moći u Europi. Dotadašnja sila Francuska izgubila je tu ulogu nakon što je bila potućena na bojnom polju od tadašnje Prusije 1871. što označava i početak njemačkog carstva.
Od tada politika Engleske, kasnije Velike Britanije, je bila kako spriječiti daljnje širenje Njemačke prema jugu. Jasno, tada je još postojala Austro-ugarska monarhija kao tampon zona, unutar koje se nalazila i Hrvatska. Njenim rasulom 1918. došlo de političkog vakuma na tim prostorima, trebalo je stvoriti nove države od prijašnjeg carstva, tako je nastala prva Jugoslavija, ustvari Velika Srbija, jer je u njoj Srbija, koja je već postojala kao kraljevina, igrala ulogu tako zvanog‘ujedinitelja’, slično Piedmontu u Italiji.
Očuvati Jugoslaviju pod svaku cijenu postala je loznika ne samo Engleske nego i Francuske a kasnije i Amerike. Hrvatska je tu igrala drugorazrednu ulogu. Nju je trebalo žrtvovati da bi Jugoslavija postojala.
Ta je uloga dobila preokret kad se je druga Jugoslavija raspala. Srbija bez mora izgubila je geopolitičku važnost koju je u smislu jedne Jugoslavije imala. Već prije toga Velika Britanija je nakon Drugog svjetskog rata (DSR) nije bila ona sila kakva je nekoć bila. Svijet se u to vrijeme pretvorio u dva tabora, demokratski na čelu sa SAD i komunistički na čelu sa Sovjetskim savezom, dok i on nije završio uoči stvaranja RH.
Prijašnja jugoslavenska tampon zona, tako zvani Titovi nesvrstani, u vremenu hladnog rata između Zapada i Sovjetskog saveza prestala je postojati. Već ranije nekadašnja moguća njemačka ekspanzija prema jugu također je nestala porazom u DSR i bijaše zamjenjena mogućom novijom ruskom ekspanzijom preko Srbije prema jugu.
Ova je i dalje moguća, zavisit će kojim će pravcem Srbija okrenuti, ili prema EU ili Rusiji.
Ali, čak i da okrene prema jugu na putu svakoj ruskoj ekspanziji stoji Hrvatska. Tu je važnost Hrvatske kao čuvarice Jadranskog mora. Mislim da je to SAD prepoznale već u početku kad su u RH sagradile svoju prvu “vojnu” bazu, a to je njihovo veliko veleposlanstvo, regionalni operativni centar, u Zagrebu.
Slijedi važan projekt za RH a to je jadranski naftovod (JANAF) koji počimlje u Omišlju i snabdjeva domaće i susjedne rafinerije u Jugoistočnoj i Srednjoj Europi kao i ukapljeni plin LNG koji će uskoro u svoju mrežu uključiti i BiH.
“Federacija BiH dala je zeleno svjetlo američkoj kompaniji za izgradnju i upravljanje Južnom interkonekcijom, plinovodom koji bi Bosnu i Hercegovinu spojio s hrvatskom plinskom mrežom i LNG terminalom na Krku. Ta je odluka prošla gotovo neopaženo, iako otvara puno širu priču od same energetike”.
Ovu dionicu će graditi jedna američka kompanija uz prisustvo domačih tvrtki. Svi ovi koraci pozicioniraju Hrvatsku u jednom novom globalnom poretku, umjesto spectatora, gledaoca, ona se aktivno uključuje u operativni dio. Iako dio EU ona je uključenjem u akciju Triju mora, Baltičko, Crno i Jadransko, dobila širu gospodarsku i političku perspektivu.
Povezanost s SAD je za RH od ogromne važnosti. To je vrst partnerstva kojeg mnoge druge zemlje u Europi nemaju. Koliko god danas ta povezanost izgledala problematična u vidu američke svjetske politike, Amerika uza sve negativnosti, više napuhane nego stvarne, ostaje najbolji, glavni obrambeni zid pred ”navalom barbara”.
Hrvati bi trebali nešto o tome znati, jer smo tako rekuč od samog početka, dolaska na jug, bili izloženi raznovrsnim navalama, bilo to avarskim, hunskim, mongolskim, otomanskim, a de ne govorim o onim novijim gdje je svatko htio komadić naše zemlje, i još o tome sanjaju. Naslov “predziđe krščanstva”, nije samo tako došlo, spalo s neba, nego je krvlju zasluženo.
Još jedno iskustvo, nakon DSR i pogotovo sada nakon Domovinskog, kojeg svijetu možemo ponudit. Ne u smislu ponovnog krvoprolića nego spoznaje kako je važno biti spreman braniti svoje, svoj narod, svoju domovinu i svoje vrednote u jednom širem globalnom smislu.
Jer, nemojmo se zvaravat, sadašnjoj zapadnoj krščanskoj civilzaciji prijetu neprijatelji sa više strana. Od autokratskog, posljedica sovjetskog, režima sa obe strane Urala; zatim još uvijek prisutnog komunizma, tako zvanog “središnjeg kraljevstva”, u Kini, i isto tako naoko izoliranog ali sirećeg islamnskog fundamentalizma.
Nemojmo zaboraviti niti na prisutni unutarnji (ekstremno) lijevi politički spektrum, marksizam, koji se uvukao u naše redove, pogotovo u pedagoške i kulturne ustanove, i iznutra razdire i postepeno uništava našu civilzaciju. Koji je od tih najgori, take a pick, izaberi. Ustvari nije ni važno, jer su sva četri katastrofalna za demokratski svijet.
Zato, još jedan “mali” igrać u igri neće naškoditi. “Bjež mali, nesmetaj”, reči će veliki. Ništa, noga je u vratima, a vrata su samo odškrinuta!
Stjepan Asić
